U Njemačkoj desnica jača, AfD (Alternativa za Njemačku) je u pet godina postao treća stranka, no nije svejedno pitanje gdje u Njemačkoj? Marševi i protesti protiv izbjeglica odvijaju se uglavnom na istoku, u bivšoj socijalističkoj Njemačkoj. Nedavno su se u centru pažnje našli Freiburg i Chemnitz. Freiburg zbog grupnog silovanja koje su navodno počinili Sirijci, a Chemnitz zbog antiimigrantskih protesta koje podupire AfD.
Mediji su puni fotografija zapjenjenih muškaraca na čijim se licima čita ljutnja i bijes, a parole poput “Domovina, sloboda, tradicija” i “Izbjeglice, vratite se kući!” jasno govore protiv koga je usmjeren. O njima se piše, postali su važni. Ali slika iza zastrašujućih parola i bijesnih lica zapravo je žalosna. Radi se o ljudima, prije svega muškarcima, koji su pravi gubitnici, žrtve tranzicije. Ujedinjenjem Njemačke 1990. dobili su demokraciju i oslobodili se totalitarnog sistema, ali i puno su izgubili.
Ne samo zemlju, jer bila je to prva poslijeratna promjena granica u Europi, nego i radna mjesta. Bilo zato što su u novom rasporedu snaga poslovi prešli u ruke zapadnjaka ili su preseljeni negdje drugdje. U ujedinjenoj državi istočni Nijemci izgubili su i status. Na šefovska su mjesta zasjeli oni sa zapada, a njih su tretirali kao drugorazredne. Nekih tri milijuna radnih mjesta, uglavnom za muškarce, nestalo je u roku od samo dvije godine. Ako se radi o tradicionalnom poimanju identiteta muškarca kao onoga koji je zadužen za izdržavanje obitelji - da, postali su ugroženi.
Pored svega, dogodio se i egzodus žena na zapad, otišlo ih je oko deset posto, što njemački stručnjaci nazivaju najvećim odljevom žena u Europi. Zanimljiv fenomen koji govori o većoj mobilnosti i fleksibilnosti, ali i samosvijesti i emancipiranosti tih žena. Većina njih bile su mlade žene koje se više nisu vratile na istok. Muškarci koji su ostali, našli su se bez posla i bez mogućnosti osnivanja obitelji jer gdje naći ženu? A i brakovi koji se sklapaju, tuže se, uglavnom su oni između istočne Njemice i zapadnog Nijemca.
Integracija dvije Njemačke ima svoju cijenu o kojoj do sada nije bilo politički korektno govoriti, a ovi muškarci je još uvijek plaćaju. Gubitnici su i tako se osjećaju, a AfD im je dao priliku da svoje frustracije izraze u politici. Tako je trećina muškaraca u pokrajini Saksoniji glasala za AfD, daleko najviše u cijeloj zemlji. Slučajno ili ne, pokazalo se da se krajevi iz kojih su otišle žene skoro potpuno poklapaju s krajevima koji su glasali za AfD. Dodajmo da stranka ima 16 posto članica.
U priči o krizi tradicionalne uloge muškarca u društvu ni kancelarka Angela Merkel nije prošla bez svoga dijela krivnje. Upravo je ona simbol njihove frustracije: jer i sama potječe s istoka, tim više ih podsjeća na vlastiti neuspjeh. Merkel će, pored svega dobrog i lošeg što je postigla, ostaviti za sobom rastući AfD i frustrirane muškarce koji im se priklanjaju jer im nude izbjeglice kao žrtvenog jarca i obećavaju bolja vremena. Ovako politički radikalizirani dobivaju pažnju medija, ali ništa više.
Izgleda da muškarci na istoku Njemačke imaju društvo u SAD-u, naročito među nezaposlenima i siromašnima u krajevima gdje je automobilska industrija zatvorila tvornice. Sličan fenomen pogodio je i sjever Švedske, također tamo gdje vlada nezaposlenost i - manjak žena. No, ni ovdje žene nisu čekale socijalnu pomoć, nego su se odselile u potrazi za poslom. Tamo zaista dečki nemaju što raditi, osim loviti sobove i piti. Zanimljivo bi bilo istražiti koliko frustracije ovih muškaraca u SAD-u, Njemačkoj i Švedskoj proizlaze iz njihove protestantske kulture. Jer i kod nas ima neženja i nezaposlenih, ali ne čini se da su toliko frustrirani. Brojka odraslih muškaraca koji nemaju obitelj pa žive kod roditelja je dosta zanimljiva: prema podacima Eurostata za 2016., čak ih je 84,6 posto i to mladih, tj. između 25 i 29 godina.
Što se dešava s njihovim muškim identitetom? Je li i ugrožen na isti način i koju ulogu u tome imaju - majke?
Dakle, žene su barem djelomično krive za krizu muškog identiteta, da li Merkel ili sve one zajedno. Naročito žene koje su emancipirane, obrazovane, fleksibilne i mobilne. No ipak, vjerojatnije su za njihove frustracije “krivi” nezaposlenost uzrokovana globalnim kapitalizmom, odnosno bijegom poslova u zemlje s jeftinijom radnom snagom. I žene, kao i muškarci, ostaju bez posla, samo one očito ne vjeruju da im posao “prirodno” pripada pa su odlučnije u traženju. Situacija je dio širih procesa promjene, a rješenje za neženje iz istočne Njemačke, za Trumpu odane glasače i lovce na sobove nije u pivnici i marševima. Štoviše, oni sami postaju problem, a ako se ujedine, onda se mogu pretvoriti u opasnost.
Utješno je da domaći dečki znaju da izbjeglicama ne pada na pamet ostati ovdje, a osim toga, već žive u desničarskoj državi pa nemaju ni previše razloga za bijes.