- Svećenik je 'popularan' kad je dobro srastao s ljudima, kad živi s njima i za njih, kad im je blizak i umiješan u njihovu životnu stvarnost, ali i kad ima određenu distancu, odnosno, kad se ne da 'navući' ni pod čiji stijeg.
On je relativno omiljen kad je koliko-toliko dobar propovjednik ili savjetnik, jednostavno kad je sav u svojem zvanju. Omiljenost često ovisi i o dobi, kako samog svećenika tako i onih s kojima po prirodi svojih godina i karizme više komunicira. Ipak, rekao bih da je svećenik najomiljeniji kad razumije ljude i kad ih ne etiketira svisoka, kad zajedno s njima traži rješenja i vuče naprijed - naprosto im pomaže nositi njihove živote i ljudske sudbine. Ljudskost u tom pogledu ima vrlo značajnu ulogu - kaže u svojoj analizi svećeničke popularnosti vlč. Anton Šuljić, koji je sada na službi u "Kršćanskoj sadašnjosti".
On se prisjetio kako je upravo pitanje o tome kako biti dobar svećenik postavio jednom starom, sada već pokojnom svećeniku iz Zadra koji je dolazio u njegovu župu, gdje je vlč. Šuljić službovao kao mladi svećenik.- Kao mudrog starca pitao sam ga što bi on kao stari savjetovao meni kao mladom svećeniku. Rekao je: 'Pazi mali. Prva stvar: dricivaj se. A druga stvar: pet popov jedan pravi!' Naravno da sam ja kao bodul razumio što je htio reći, ali sam ga ipak pitao za malo pojašnjenje. Rastumačio mi je: dricivat' se zapravo podrazumijeva ne gurati se uvijek u sredinu, na prva i odgovorna mjesta; dobro je imati manevarskog prostora i dati sebi pravo na odmak.
A drugo, objasnio je, potrebno je da se pet svećenika promijeni u župi kako bi ljudi shvatili tko je i kakav bi trebao biti idealan svećenik. Jedan ima više smisla za mlade, drugi za gradnju, treći za stare i tako redom. 'Nemoj mislit' da si ti onaj jedan jedini ki sve imaš i sve znaš', zaključio je - priča Šuljić i dodaje da idealnog svećenika zapravo nema. Odnosno, da ima mnogo omiljenih i dragih svećenika koje ljudi pamte i čitav su život na neki način s njima povezani.
- Proteklih mi je dana moja liječnica, koja redovito ide na moje mise, zapravo dala kompliment i odgovor na to pitanje o 'popularnosti'. Nazvala me 'učiteljem'. Svećenik jest ili bi zaista trebao biti učitelj. Učitelj koji stalno uči, koji kopa i traži. I ne samo iz teoloških traktata i bogate crkvene tradicije nego, naprosto, iz života u kojem ponovno čita i Evanđelje i čovjeka, a ponajprije sebe. To, naravno, podrazumijeva i određenu hrabrost, pa i usamljenost, jer učitelj sam mora biti osvjedočen i iskusan. Naučene se teorije brzo razotkriju. Pogotovo u medijima. Nitko, naime, ne može dati ono što nema. Ima li svećenik ljubavi prema čovjeku i još više prema Čovjeku Isusu i Bogu, on ne može ne unositi evanđeoske vrednote u svoju okolinu. Spajati čovjeka s Evanđeljem jednako je uzbudljiv koliko i naporan posao - kaže vlč. Šuljić i dodaje da je takav pristup poslu vrlo ispunjavajući.
- Sve u svemu, apostrofirao bih ponovno starog svećenika: pet popov jedan pravi! - kaže vlč. Anton Šuljić.
Propovijedi moraju biti kratke, ne smiju trajati dulje od 7 do 10 minuta, po potrebi mogu biti prožete i humorom, a propovjednik mora svojim govorom zainteresirati svoje slušatelje i cijelo vrijeme im održati pažnju. Bili su to, među ostalim, zaključci seminara o propovjedništvu, koji je prije nešto manje od dvije godine u Lovranu organizirala Riječka nadbiskupija, a na kojemu se okupilo 40-ak svećenika. Inicijator seminara o propovjedništvu, nadbiskup riječki msgr. Ivan Devčić, objasnio je tada svećenicima da se tim seminarom nastoji propovjednicima pomoći u "obnašanju odgovorne službe u naviještanju Riječi Božje".
Odlučio je na seminar kao predavače pozvati teologa dr. Milana Šimunovića, svećenika-komunikologa dr. Jerka Valkovića i donedavnog direktora Hrvatskog Caritasa, a sada djelatnika Privredne banke Zagreb prof. Marija Bebića, koji je propovijedanje sagledao s menadžerskog aspekta. Dr. Milan Šimunović rekao je da propovijedi nužno treba prilagoditi potrebama suvremenog čovjeka kako bi "Božja Riječ stalno bila aktualna". Pritom je naglasio da propovjednici u svojim homilijama moraju isticati ono pozitivno u čovjeku kako bi to postalo "poticaj za istinsko obraćenje".
Međutim, poznato je da mnogi svećenici imaju problema s propovijedanjem. Jedni su slabi govornici i teško sastavljaju propovijedi, dok su drugi nezaustavljivi u svojoj elokventnosti i ne znaju se vjernicima obratiti s manje od pola sata govorenja. Prof. Bebić je upozorio na istraživanja koja kažu da čovjek može upamtiti samo sedam posto nekoga izlaganja, što je za propovjednika, zapravo, otežavajuća okolnost. Stoga treba privući pozornost publike.
- Tu veliku ulogu imaju i neverbalne poruke, koje uključuju dikciju, izgled i gestikulaciju. Pozornost se može privući i životnim primjerima ili humorom - kaže prof. Bebić. - Propovjedništvo nije usmjereno na iskorištavanje ljudskih slabosti, nego želi čovjeka ojačati - usporedio je Bebić propovijedanje propovjednika s, primjerice, nastupom nekog menadžera. Svećenici okupljeni u Lovranu upućeni su na masmedije kao dobar primjer prenošenja poruka. - Masmediji komuniciraju jezikom koji je jednostavan i blizak svakodnevnom govoru, a koriste se slike koje mogu predstaviti univerzalne pojmove, podilazi se potrebama publike i koristi njene slabosti, čime se olakšava proces identifikacije - kaže dr. Valković.
P
reporuke za pametno propovijedanje
|
ZAGREB: VLČ. PATER SMILJAN KOŽUL
Uvijek na raspolaganju vjernicimapiše Ivana Živko
Iako je u utorak hrvatska reprezentacija igrala četvrtfinale Svjetskog rukometnog prvenstva, crkva Svetog Križa u Sigetu bila je ispunjena velikim brojem vjernika. Tu je večer, naime, misu predvodio jedan od najomiljenijih zagrebačkih svećenika, pater Smiljan Kožul, za kojega njegovi župljani kažu da je vrlo dobar čovjek i njihov veliki prijatelj.
Pater Kožul služio je 18 godina u Vatikanu, gdje je i doktorirao, te je poslije predavao na Franjevačkom papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu. U Hrvatsku se vratio 1988. godine i neko je vrijeme bio na Kaptolu, a nakon toga je, 1993. godine, premješten u Župu Svetog Križa sa zadaćom da osnuje Pokret krunice za obraćenje i mir.
Služba u župi, koja ima oko 12.000 vjernika, veliki je izazov, no pater Smiljan objašnjava kako je važno da svećenik bude povezan s vjernicima te da im uvijek mora biti na raspolaganju.
- Svaki svećenik treba biti svjestan toga da je njegova najvažnija zadaća nagoviještanje Evanđelja. No, isto tako, crkva je živi organizam koji čine ljudi i s njima treba biti stalno u kontaktu, zbog čega svećenik često mora u svoj poziv uložiti puno truda. S vjernicima tako često razgovaram o njihovim problemima i pomažem im koliko mogu - rekao je pater Smiljan.
Sa svojim vjernicima komunicira i druži se i izvan misnih slavlja te njegova župa često priprema izlete, seminare, školu plesa, zajedničke molitve i druge susrete. Misu pater Smiljan koncipira kao susret u kojem vjernici sudjeluju vrlo aktivno, a zajednička molitva i pjevanje vjerskih pjesama pomažu im da se otvore duhovnom.
- Čovjek mora doći do uvjerenja da je duhovna dimenzija bitna, što će mu onda dati mir, zadovoljstvo i smisao - objašnjava pater Smiljan Kožul.
Naglašava kako je posebno važno da se vjera približi mladim ljudima pa tako franjevci u Župi organiziraju brojne dodatne sadržaje upravo za njih, dok pater Smiljan na svojim misama organizira koncerte na kojima sudjeluju sastavi mladih vjernika.
- Pjesma je ono što posebno privlači mlade. No, pjesma je inače važan dio naših susreta jer ona drži sve vjernika u zajedništvu - objasnio je pater Smiljan.
Župljani patera Kožula opisuju kao velikog čovjeka i prijatelja na kojeg se uvijek mogu osloniti. Ana Ključević, koja živi u Trnskom, kaže da je pater Smiljan karizmatična osoba te da su njegove mise posebno vjersko iskustvo koje privlači i mlade i stare. - Otkad je pater Smiljan došao u ovu župu, ona je doslovce procvala. Brine se jako za svoje vjernike te je za njih vrlo pristupačan i uvijek spreman pomoći - rekla je Ključević.
S njom se slažu i Slavica Lončar i Marica Lovrić koje naglašavaju da je pater Kožul divan čovjek i veliki duhovnik. dodaju da, iako on često ima puno posla, uvijek nađe vremena za svoje župljane.
- Kod patera Smiljana obavezno idem na ispovijed. Na ispovijed mu zna doći i do 100-tinjak vjernika, no on strpljivo razgovara sa svima - izjavila je Lončar.
Mladi par Zoran Krudija i Marina Horak vole mise patera Smiljana posebno zbog njihova koncepta, a sviđa im se najviše što se na njima puno pjeva. - Nedavno su uvedeni koncerti, što po mom mišljenju najviše privlači mlade ljude. Pater Smiljan je također posebna osoba i bez njega ova župa ne bi bila ista - zaključio je Krudija.
OSIJEK: VLČ. IVAN JURIĆ
Navjestitelj optimizmapiše Tomislav Levak
Donjogradska Crkvena ulica puna je parkiranih automobila oko krcate crkve Preslavnog imena Marijina. Taj se prizor redovito ponavlja svaki put kada misu predvodi župnik, velečasni Ivan Jurić.
Vjerojatno najpopularniji osječki svećenik nije rođeni Osječanin. Rođen je u travnju 1964. godine u selu Đurići u županjskom kraju, a nakon završene đakovačke Teologije uoči Domovinskog rata postao je kapelan u osječkoj katedrali. Tijekom teškog ratnog razdoblja naučio je da vjernici ne dolaze u crkvu da ih svećenik napada ili preispituje savjest, nego po - optimizam.
- Neki se svećenici tako ponašaju, ali u to ne ulazim. Evanđelje je radosna vijest i mi ne smijemo proklinjati mrak, i to nismo radili ni u ratu, nego prvi paliti svjetlo - objasnio je vlč. Jurić svoj stav zbog kojega je omiljen među vjernicima.
Prvi veliki Jurićev "crkveni ispit" bilo je osnivanje župe Sv. Luke u Josipovcu, koji je prije desetak godina uspješno položio. - Došao sam doslovno na ledinu gdje smo zatim sagradili crkvu, župni dvor i pastoralni centar. Imao sam i mnogo teži zadatak, formirati vjersku zajednicu, i, hvala Bogu, uspio sam - dodao je vlč. Jurić. Nakon devet godina službovanja u župi Sv. Luke, prije tri godine stigao je u Donji grad.
- Kažu da sada ima više ljudi na misi, ja ne znam... Vjerojatno samo žanjem ono što su drugi sijali - kao da se brani Jurić.
No, posebno poglavlje njegova svećeništva je rad s ovisnicima. Kaže da ga je Božja providnost prije osam godina dovela do Zajednice Cenacolo kojoj je pomogao otvoriti komunu u Šarengradu. Svaki tjedan barem jednom prespava tamo, a s ovisnicima redovito razgovara i u matičnoj župi.
- Shvatio sam da ovisnost nije ni tjelesna, ni psihička, nego duhovna bolest. To su izgubljene duše, željne ljubavi i dobrote, ali ne možete im prići sa stavom 'droga vas uništava'. Reći će ti: 'Što ti moraliziraš? Ajde, pope, šuti!' Morate im dati smisao života koji oni traže na krivome mjestu - istaknuo je vlč. Jurić. No, svećenik kojega se smatra vodećim u radu s narkomanima na istoku Hrvatske sa žalošću je konstatirao da droga uzima sve više maha te "da je u našoj zemlji taj golemi problem tek na početku". - Zbog toga se trudim baviti jedinim što me zanima kao svećenika, a to je duhovnost. Ja stvaram živu crkvu - zaključio je vlč. Jurić.
DUBRONIK: DON TOMA LUČIĆ
U jednoj ruci Sveto pismo u drugoj novinepiše Lidija Crnčević
Don Toma na jednostavan i razumljiv, a duhovan način "s oltara" širi snažnu Kristovu riječ. Skroman je, zna saslušati i savjetovati. Vedroga je duha i bez trunke licemjerja, kažu dubrovački vjernici za rektora crkve Sv. Vlaha. - Njegove su propovijedi drukčije, realistične su i iz raznih kutova analiziraju različite teme, od najbizarnijih do najfilozofskijih. Usto, don Toma je izvrstan govornik - kaže glumački velikan Miše Martinović koji je svake nedjelje u podne u crkvi Sv. Vlaha. Iliana Stojanović, ravnateljica Dječjeg doma Maslina, također ne propušta don Tominu nedjeljnju misu. Kaže da se nakon njegove propovijedi osjeća ispunjenom, mirnijom, da je fascinantan način na koji se don Toma drži Evanđelja koje uspijeva prilagoditi suvremenom ljudskom senzibilitetu i kaotičnom svijetu u kojemu živimo. Njegovu iskrenost posebno osjećaju djeca, tvrdi Iliana.
- Privlači ih poput magneta. Nenametljiv je, skroman i iznimno karizmatičan. Sretni smo što je nakon divnog don Iva Bjelokosića baš don Toma imenovan za rektora Parčeve crkve - kaže Iliana Stojanović s kojima se slaže i Maja Marušić, glazbena umjetnica uz čije se zvukove s orgulja crkve Sv. Vlaha svaka misa pretvara u slavlje.
Don Toma Lučić, vitalni 65-godišnji dubrovački svećenik rodom iz Bugojna, u Dubrovnik je stigao 1959. godine u Klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića, a od ranih 70-ih vodio je nekoliko župa u Dubrovačkoj biskupiji. Deset godina bio je ravnatelj dubrovačke Klasične gimnazije, a 2001., nakon što je preminuo jedan od najomiljenijih dubrovačkih svećenika, don Ivo Bjelokosić, imenovan je na njegovo mjesto, za rektora crkve koja u srcima Dubrovčana zauzima posebno mjesto, a posvećena je zaštitniku Grada, sv. Vlahu. Don Toma Lučić pokazao se pravim izborom.
- Držim se savjeta jednog propovjednika koji je rekao da svećenik mora u jednoj ruci imati Sveto pismo, a u drugoj dnevne novine. Ono što je Božje presađivati na ljude, a ono ljudsko oplemenjivati i uzdizati s Božjim. Ponekad se od vjernika može čuti kako iz crkve, s mise, izlaze 'prazni'. Sigurno je da nije zatajila misa koja je uvijek ista. Dakle, taj posrednik između Boga i čovjeka treba biti iskreniji, mora posredovati ljudskije.
ZADAR: DON EMIL BILAVER
Bračni savjetnikpiše Nikolina Radić
Don Emil Bilaver, župnik crkve Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije na Puntamici, jedan je od najpopularnijih svećenika u cijeloj Zadarskoj nadbiskupiji. Četrdesetjednogodišni svećenik iz Škabrnje rođen je kao sedmo dijete Ljubice i Nikole Bilaver kojima se i najstarija kći Margareta zaredila kao karmelićanka.
Nakon odsluženog vojnog roka u Požarevcu, gdje je čuvao Miloševićevu vilu, i završene teologije u Zagrebu, župnik je najprije bio u Kalima i Kukljici na Ugljanu, a zatim u bukovičkoj Medviđi, odakle je došao na Puntamiku. Zadarskoj javnosti don Emil je poznat kao voditelj tečaja priprave za sklapanje braka, ali i kao župnik koji je na "maloj ponoćki" za Božić 2005. organizirao tombolu s bogatim nagradama, a vrijednim je darovima nagradio i svu djecu koja su tijekom adventa svako jutro dolazila na mise zornice u 6 sati. Oni koji su imali najviše dolazaka, dobili su MP3 player i mobitele sa start paketima. Na kritike kako je riječ o pogrešnom načinu privlačenja mladih u crkvu, puntamički župnik nije se obazirao. - Nisu djeca dolazila u crkvu zbog darova, nego sam ih ja htio nagraditi zbog marljivosti - objašnjava don Emil. Unatoč mnogim obvezama, don Emil stigne ponekad zaigrati košarku s drugim zadarskim svećenicima, a često ga se može vidjeti u različitim društvima.
SPLIT: FRA ŠPIRO MARASOVIĆ
Mogao bi i na fakultetu predavatipiše Ivica Profaca
Više je splitskih svećenika na čijim se propovijedima u crkvama traži "klupa više" - fra Luka Prcela će u Svetom Dominiku okupiti strukturu za koju volimo reći da naginje desno, don Ivan Grubišić je već godinama zvijezda među vjernicima-intelektualcima, no ako treba tražiti pravog, "narodnog" svećenika, onda je tome najbliži fra Špiro Marasović iz Svetog Frane.
U crkvi na dnu Rive, uz ono što se danas naziva Trgom Franje Tuđmana, svake je nedjelje gužva jer svatko želi čuti riječ fra Špira, inače profesora moralne teologije, jednog od najtežih kolegija na splitskom Bogoslovnom fakultetu.
- Svaka misa mu je kao predavanje na fakultetu. Najviše mi se sviđa njegov stil vođenja mise, na njoj se ne pjeva i nema zbora. Inače, imam svoju župu i župnika, ali redovito dolazim slušati fra Špira - rekla nam je Nada Grgić, koja već 20 godina svake nedjelje dolazi u crkvu Svetog Frane.
Mnogi fra Špira smatraju nasljednikom pokojnog don Ivana Cvitanovića, slavnog pučkog don Cvitka iz Svetog Duje, vjerojatno najpoznatijeg splitskog svećenika u posljednjih tridesetak godina. Da se dobar glas daleko čuje, pak, potvrdila nam je i Zadranka Vesna Dukić, koja voli potegnuti do Splita kako bi poslušala fra Špira.
- Mise su mu toliko dobre i zanimljive da bi bio grijeh naći se u Splitu, a ne otići slušati fra Špira - rekla nam je Vesna, koja je na misu dovela i svoju prijateljicu koja nije imala prilike nikada slušati mise fra Špira, ali njena prijateljica ga je toliko nahvalila da je odlučila doći.
Dr. Mirela Vlastelica, također redoviti posjetitelj fra Špirovih misa, rekla nam je da se radi o vrhunskom svećeniku intelektualcu i retoriku koji uporište za svoje mise ne nalazi u socijalnim temama kao drugi svećenici, nego mu je primarna teologija.
A riječ struke mogao bi biti stav novinara Slobodne Dalmacije Damira Šarca, koji za svoj list prati vjerska zbivanja.
- On je jedini svećenik u Splitu koji je pravi "Splićanin od kolina". Razumi se u tiće, peškariju i vidit ćete ga s običnim svitom na ulici u razgovoru. Svaka njegova propovijed je jedno malo predavanje i svaki put je drugačija, ne ponavlja se i zato je zanimljiv. Pametan je čovik, a od pametnog čovika uvik mo'š nešto naučit - kaže Šarac.
Sam fra Špiro, kaže, nije pretjerano svjestan ovakve svoje popularnosti, niti mu je osnovna preokupacija ostaviti dojam.
- Propovjednik nije nikakav glumac, propovjednik je svjedok vjere, što znači da mora govoriti iz svog unutarnjeg uvjerenja, iz osobne muke i radosti, a ja se trudim na taj način svjedočiti vjeru. Moja glavna preokupacija je biti propovjednik, takav sam i kad predajem na fakultetu. A ljudi valjda prepoznaju da govorim iz svoga srca, da artikuliram ono što oni misle i što su njihovi problemi - kaže fra Špiro.
RIJEKA: PATER MARIJAN JURČEVIĆ
I ateisti dolaze u crkvu Sv. Jeronimapiše Jasmin Đečević
Ja zapravo razmišljam za sebe, propovijedam sebi i sebi postavljam pitanja za koja me inspiriraju biblijski tekstovi, a oni koji me slušaju očito se prepoznaju u tome - ističe pater Marijan Jurčević, koji nevoljko priznaje da je napopularniji riječki svećenik. Ipak, gotovo uvijek puna dvorana crkve Sv. Jeronima na Trgu riječke rezolucije, gdje je redoviti nedjeljni propovjednik, ide u prilog toj tvrdnji.
- Propovijedi su uvijek osvrti na aktualna događanja, a isti tekst može kroz samo nekoliko dana inspirati različite teme. Potrebno je aplicirati biblijski tekst u sadašnjost jer nije isto pričati o zajedništvu u vrijeme rata i mira ili pričati mlađoj ili starijoj publici. Propovijedi trebaju biti svojevrstan poziv na razmišljanje i ispitivanje, a ne dogmatiziranje - smatra pater Jurčević.
Pater Marijan Jurčević prior je riječkog Dominikanskog samostana, duhovnik Katoličkih liječnika Rijeka te kateheta studenata već više od 30 godina.
Rođen je Kovačima u BiH, dominikansku klasičnu gimnaziju završio je na Braču, a teologiju je završio u Zagrebu.
Paralelno uz teologiju studirao je i filozofiju, a usavršavao se na pariškoj Sorboni te u Kanadi gdje je i doktorirao.
Znanstvenim i obrazovnim radom bavi se skoro 40 godina i redoviti je sudionik na brojnim konferencijama i simpozijima.
Njegove tribine četvrtkom na kojima se raspravlja o širokom krugu tema uvijek su dobro posjećene i jedan su od razloga njegove popularnosti, osobito među mladima. Zbog svojeg je cjelokupnog djelovanja iznimno cijenjen ne samo među vjernicima, nego i u širim kulturnim krugovima u Rijeci.
- Njegove propovijedi imaju jednu nevjerojatnu širinu i tjeraju vas na razmišljanje. Veliki je erudit i filozof, a o temama, koje se uvijek odnose na aktualne događaje, priča jednostavnim riječima - rekao nam je Nikica Juraković kojeg smo susreli na nedjeljnoj misi u crkvi Sv. Jeronim na kojoj je pater Marijan pozvao vjernike da prepoznaju vrednote u sebi.
- I na osobnoj i na crkvenoj i na državnoj razini skloni smo razmišljati da su drugi uvijek bolji - susjed je bolji, sveci su uvijek tamo negdje u Rimu i slično, a nikad ne gledamo dobrotu i vrijednosti unutar sebe. To je kompleks kojeg se trebamo riješiti - rekao je Jurčević u nedelju.
- Ako želite nešto pametno čuti, dođete kod patera Jurčevića. Njegove riječi i misli su jasne i jake te uvijek usmjereno na pozitivno.
Nikad ne "špota", ne proziva niti vas kudi, nego postavlja pitanja i otvara mogućnost da sami razmišljate o problemu - ističe Ivan Vulić, jedan od brojnih redovitih posjetitelja Jurčevićevih propovijedi.
Vjernici dodaju kako nije rijetko da na misu dođu i ljudi koji inače nisu vjernici ili pak pripadaju drugim religijskim nazorima, a sve to zbog toga što je, tvrde, pater Marijan "jednostavan, pametan, širokih obzora i bogatog duha".
PULA: VLČ. ILIJA PAVLOVIĆ
On je 'svjetski', daje prave savjete i igra nogometpiše Silvana Fable
Svećenik Ilija Pavlović, župnik župe Krista Spasitelja na Velom vrhu, predgrađu Pule, jedan je od onih svećenika koji karizmom, energijom i otvorenošću u svoju crkvu privlače mnogo vjernika.
Crkva je tijekom njegovih nedjeljnih misa potpuno ispunjena, a posebno su svečane i razigrane nedjeljne mise za mlade. Vjernici s Velog vrha za svoga velečasnog imaju samo riječi pohvale.
- Vrlo je komunikativan. Voli pomoći i starima i mladima. Zna se spustiti na svačiju razinu i sa svima popričati. Ništa mu nije teško. Naprosto je svjetski - iznijeli su svoje mišljenje o mladom svećeniku Iliji Pavloviću njegovi vjernici.
Još biranije riječi za velečasnog Pavlovića imaju mladi župljani.
- Osvojio nas je svojom jednostavnošću. Pušta nas da se zabavljamo, da u crkvi sviramo i pjevamo, da se mladenački razigrano družimo, ali i on s nama - rekla je mlada vjernica.
Velečasni Ilija Pavlović, koji u župi Krista Spasitelja služi godinu i pol, a prije toga je bio odgajatelj u Domu kolegija Klasične gimnazije u Pazinu, mlade je privukao ponudivši im razne aktivnosti. Osnovao je pjevački zbor mladih, koji svake nedjelje nastupa u crkvi, a posebniji je nego u nekim drugim crkvama. Naime, mladi ne samo što pjevaju, nego na misama sviraju na bubnjevima, gitari i orguljama, što ih posebno veseli. Ilija Pavlović sa svojim mladim vjernicima igra nogomet, vodi ih na izlete i, kako sam kaže, "s njima mnogo razgovara".
- Pokušavam u svakome od njih otkriti talent za nešto, i to im ponuditi i u crkvi tako da se osjećaju korisni - otkrio je svećenik.
Na pitanje čime je privukao župljane, Ilija Pavlović odgovara da je dobar sa svima.
- Mene svatko na ulici može zaustaviti i ja za svakog vjernika nađem vremena. Volim ljudima pomagati i činiti dobro - dodao je velečasni Pavlović.
Njega se na Velom vrhu može sresti na gotovo svakoj svjetovnoj fešti, na svadbama i nogometnim utakmicama.
- Nogomet mi je posebno drag i pravi sam nogometni navijač - otkrio je velečasni Ilija Pavlović. A da je poseban svećenik i nogometni fan, potvrđuje podatak da je on i dopredsjednik Nogometnog kluba Veli vrh koji se natječe u 1. županijskoj ligi.
ŠIBENIK: DON DENIS KARANUŠIĆ
28-godišnje čudo od svećenikapiše Ante Baranić
Šibenik, uz novije crkve, u samom gradu ima 15-ak sakralnih objekata, sagrađenih u prošlim stoljećima. No, mnogi od njih zjape prazni ili se samo u doba blagdana napune vjernicima. Više šibenskih vjernika odlazi u novije crkve koje su izvan strogoga gradskog središta.
Jedna od takvih je i crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije i Leopolda Bogdana Mandića, sagrađena 1987. uz staru crkvu Sv. Elizabete u Njivicama.
Budući da je crkva sagrađena na prostoru uz nekadašnju Tvornicu elektroda i ferolegura, strukturu vjernika čine uglavnom nekadašnji tvornički radnici i stari zemljoradnici, ali ima i novijih doseljenika različitog društvenog profila. U crkvi je od 2005. župnik don Denis Karanušić, rodom iz Labina Dalmatinskog. Don Denis Karanušić, 28-godišnji župnik župe Njivice, nakon diplome na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Splitu 2004. došao je u mjesto Raslinu kao upravitelj te župe, a zatim je bio upravitelj župe Tisno. Kada smo ga upitali kako to da je njegova crkva u Njivicama redovito puna vjernika, u šali je odgovorio da je nije teško napuniti jer je mala. No, šalu na stranu.
- Kod našeg župnika nema politiziranja u propovijedi. Don Denis je mlad župnik i čudo je koliko razumije naše prilike. U svojim se propovijedima drži Božjeg nauka i prenosi nam ga običnim rječnikom. Svatko od nas u njegovoj propovijedi može naći sebe - ističu vjernici. Posebno hvale rad župnika Karanušića s mladima za koje svake nedjelje drži misu u 11 sati, nakon mise za odrasle.
Darko Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....