Josip Brkić-Pope, 28-godišnjak iz Dubrave bio je meta i trebao je biti žrtva posljednje egzekucije prošli petak pred lokalom Madera. Kiša metaka promašila ga je ispred lokala koji drži Dane Šiljković, blizak tzv. 'knežijskoj skupini'.
U Maderi se trebao naći sa Draženom Balaškom, vlasnikom lokala Four Roses, čiji dosije bilježi također desetak kaznenih prijava. Neuspjela likvidacija dogodila se uoči ponovljenog sudskog epiloga likvidacije Vjeke Sliška. I gotovo po istom obrascu kao što se nekad pucalo na Sliška.
Povuče li se paralela sa Sliškovom likvidacijom, Josip Brkić kao i Sliško iskoristio je dva života. Možda preživi još jedan, kao što je i 9. siječnja prošle godine preživio revolveraški obračun ispred Pashe s braćom Marijom (24) i Josipom Topalovićem. Pope osim života više gotovo i nema što izgubiti.
U pravom revolveraškom obračunu ispred narodnjačkog kluba Pasha 9. siječnja prošle godine s braćom Marijom i Josipom Topalovićem, suparnicima iz svog kvarta, doslovce je 'izbušen' u trbuh.
Bez medicinskih pomagala više ne može obavljati ni osnovne fiziološke potrebe. Dotad, čekat će se njegov odgovor. Možda će u međuvremenu angažirati tjelohranitelja, nabaviti blindirani automobil, nastaviti neobuzdani život, voziti se Porscheom njemačkih tablica, ili posuđivati Zefin 'infinity', izlaziti u Ramazzoti, poznat kao 'kod Bosanca', Pashu.
Navodno je i dužan novac, pa su mu hici ispred Madere bili i opomena. I vrlo je vjerojatno da bez 'utoke' sigurno neće napraviti ni koraka.
Pucanje mu nije strano jer je još kao maturant 1997. godine na terasi crikveničkog hotela Therapia pucao iz pištolja u zrak i prijavljen je samo za nasilništvo s uvjetnom kaznom. Brkić je, tvrde poznavatelji prilika u zagrebačkom krim-miljeu, dosta novca stekao 'kamatarenjem'.
No, kamatarenje danas više ne prolazi na isti način kao prije 15 godina - grubo, sirovo, prijetnjama i autoritetima, pozivanjem na 'bossove' i zaštitnike u policiji i tajnim službama.
Vjeko Sliško je nakon preživljena atentata u Maksimirskoj ulici ispred ureda Bonaparte taj ured pretvorio u blindiranu utvrdu. Ivica Bertić se nije odvajao od njega, vodio je privatne istrage, imao 'svoje' policajce. Bio je opsjednut time da mu Hrvoje Petrač radi o glavi, ali to 'drotovima' nikad nije želio priznati, ljude u SIS-u, SZUP-u.
Službeno nikad nije priznao da ga itko želi ubiti, ali bi svaki susret s pripadnicima ljudi koji su bili bliski njegovim suparnicima koristio za ispade agresije. Najbolje to zna bivši nogometaš Vlado Kasalo kojeg je pretukao ispred lokala Maksimir.
Nova generacija sa zagrebačkog asfalta ne može više tražiti oslonac u tajnim službama. Političke su se okolnosti promijenile. Zagrebačko podzemlje više nije, kao nekada, jasno podijeljeno na dva suprotstavljena klana, u kojem su 'kvartovske' ekipe tražile zaštitu pod 'kišobranom' glavnih igrača. Nove generacije vode neke svoje igre.
Novica Petrač, iako je od oca dobio karakteristiku 'izgubljen slučaj' jer se drogira, nastoji se nametnuti novoj generaciji u podzemlju.
Uskoro izlazi iz Lepoglave i bit će zanimljivo vidjeti u kojem će smjeru krenuti nakon odslužene kazne za otmicu sina generala Vladimira Zagorca.
'Ekipa' Nenada Filipovića i njegova narkodružina iza rešetaka čeka optužnicu za ubojstvo dvojice zaštitara Fine i nedužnog građanina Dragutina Golika. Predrag Mihovec, koji je u internim policijskim spisima zaveden kao je jedan od organizatora preprodaje heroina, nedavno je uhićen u Novom Sadu i čeka izručenje Hrvatskoj.
Mihovca će, kad bude izručen Hrvatskoj, najvjerojatnije opet ispitivati i o nekim mafijaškim likvidacijama, poput ubojstva bivšeg 'smogovca' Željka Bilena, ali i Lluzima Krasniqija.
Mihovčevo skrivanje u Srbiji pokazuje još jedan trend u zagrebačkom i hrvatskom podzemlju, a to je intenziviranje suradnje s kriminalnim skupinama u regiji. Otvaranjem granica ono je samo postalo intenzivnije jer su i u vrijeme rata hrvatske i srpske kriminalne skupine imale zajedničke interese i poslove.
Svojedobno je Zlatko Bagarić bio osoba od povjerenja za te kontakte s obzirom na to da je još za boravka u Frankfurtu bio blizak s 'mitom' beogradskog podzemlja Ljubom Zemuncem. Nakon njegova ubojstva, ljudi iz njegova okruženja nastavili su kontakte sa 'surčincima'.
Beogradsko podzemlje pružilo je utočište Ici Matekoviću, jednom od sudionika otmice sina umirovljenoga generala Zagorca.
Krajem prošle godine, u zagrebačkom hotelu Sheraton održan je važan sastanak predstavnika zagrebačkog i beogradskog podzemlja na kojem su dogovarani zajednički poslovi.
Izvori upoznati sa sadržajem sastanka tvrde da su za konkretne svote pali dogovori o 'odrađivanju' (što u kriminalnom žargonu znači likvidacija) nekih nezgodnih svjedoka.
U zagrebačkom krim miljeu i dalje je prisutna, u poslovima 'reketa' i krijumčarenje droge, kako ju je policija i označavala, 'vukorska kriminalna skupina', čija je baza i dalje hotel Laguna, gdje su neki od njezinih pripadnika bili smješteni početkom devedesetih kao prognanici.
S hrvatske kriminalne scene, ali i iz crnih kronika, gotovo su nestali ili se pojavljuju u 'sudskim trakavicama' koje se vuku još iz tog vremena likovi koji su nekad bili glavni protagonisti događaja na kriminalnoj sceni.
Ni mjesta poput kafića Kiwi, Stare Knežije, Tingl tangla, Versacea, jarunskog Down towna, gdje se moglo vidjeti tada aktualne protagoniste te scene, od gazitelja maćuhica Damira Džebe, do braće Momčilović, Zeca, više nisu in. Nova generacija kriminalaca ima neke druge kvartovske kafiće.
Drotova se ne boje, osim kao i prethodne generacije, specijalaca iz Lučkog.
Okrutniji, bezobzirniji, spremni na sve.
To su glavne karakteristike nove generacije mladića iz zagrebačkog i hrvatskog podzemlja.
Gospodarski kriminal i droga donose 1,5 milijardi eura
Ravnatelju policije, preko glasnogovornika Krunoslava Borovca, postavili smo pitanja o stvaranju nove generacije na kriminlanoj sceni. No dobili smo odgovor da zbog kriminalističke obrade koja je u tijeku policija ne može dati odgovore.
Ocjena pak o tome kakvo je stanje organiziranog i gospodarskog kriminaliteta u jugoistočnoj Europi dana je u jednom od projekata (CARPO) Vijeća Europe.
Pozivajući se na hrvatske procjene iznosi se da je zarada od krijumčarenja droge i gospodarskog kriminala u Hrvatskoj minimalno 1,5 milijardi eura. To je i svota novca koja se treba oprati, što se najčešće radi ulaganjem u nekretnine.
"Hrvatska ima morsku obalu atraktivnu za investitore podjednako legalnih i ilegalnih sredstav. Ovi resursi su podložni postupku pranja ilegalnog novca putem kupnje ili gradnje nekretnina i zahtijevaju pažljiv monitoring i kombinaciju preventivnih i represivnih mehanizama", navodi se u izvješću. Europski eksperti upozoravaju da će opasnost od kriminaliteta u Hrvatskoj rasti ubuduće, zbog tendencije kriminalaca da ulaze u političke i ekonomske elitne krugove kao način da poprave svoj javni položaj i utječu na političke, ekonomske i administrativne odluke. Korupcija koja povezuje organizirani i gospodarski kriminalitet glavno je sredstvo za ulazak u vladajuće strukture. Iako je to vrlo pesimistična ocjena, izvješće daje i priznanje Hrvatskoj za pozitivne pomake u progonu kriminaliteta.
Hrvatske kriminalne skupine, tvrdi se, nemaju hijerarhijsku strukturu, već se one formiraju ovisno o poslu, a uglavnom su lokalne. Samo povremeno djeluju na području cijele države i u susjednim zemljama. Što se tiče droge, navodi se da je od zemlje tranzita Hrvatska postala jedno od odredišta. Hrvatski krijumčari heroina slijede poduzetnički moto: "Mali rizik - velika zarada". Navodi se da 2005. godine nije razbijena nijedna značajnija skupina krijumčara heroina i da su uhodane mreže preprodaje razvile strane kriminalne skupine, prvenstveno Albanci, koji organiziraju posao, dok su pripadnici ostalih narodnosti uglavnom krijumčari.
Eksperti Vijeća Europe procjenjuju da se novac od droge troši uglavnom na nekretnine u Hrvatskoj i inozemnim turističkim odredištima i upadljiv životni stil. Hrvatski narkodileri imaju svoju kontraobavještajnu službu za nadzor policajaca, koriste se kodiranim porukama komuniciraju mobitelom ili e-mailom, mijenjaju prepaid kartice.
Dušan Miljuš
U Maderi se trebao naći sa Draženom Balaškom, vlasnikom lokala Four Roses, čiji dosije bilježi također desetak kaznenih prijava. Neuspjela likvidacija dogodila se uoči ponovljenog sudskog epiloga likvidacije Vjeke Sliška. I gotovo po istom obrascu kao što se nekad pucalo na Sliška.
Povuče li se paralela sa Sliškovom likvidacijom, Josip Brkić kao i Sliško iskoristio je dva života. Možda preživi još jedan, kao što je i 9. siječnja prošle godine preživio revolveraški obračun ispred Pashe s braćom Marijom (24) i Josipom Topalovićem. Pope osim života više gotovo i nema što izgubiti.
U pravom revolveraškom obračunu ispred narodnjačkog kluba Pasha 9. siječnja prošle godine s braćom Marijom i Josipom Topalovićem, suparnicima iz svog kvarta, doslovce je 'izbušen' u trbuh.
Bez medicinskih pomagala više ne može obavljati ni osnovne fiziološke potrebe. Dotad, čekat će se njegov odgovor. Možda će u međuvremenu angažirati tjelohranitelja, nabaviti blindirani automobil, nastaviti neobuzdani život, voziti se Porscheom njemačkih tablica, ili posuđivati Zefin 'infinity', izlaziti u Ramazzoti, poznat kao 'kod Bosanca', Pashu.
Navodno je i dužan novac, pa su mu hici ispred Madere bili i opomena. I vrlo je vjerojatno da bez 'utoke' sigurno neće napraviti ni koraka.
Pucanje mu nije strano jer je još kao maturant 1997. godine na terasi crikveničkog hotela Therapia pucao iz pištolja u zrak i prijavljen je samo za nasilništvo s uvjetnom kaznom. Brkić je, tvrde poznavatelji prilika u zagrebačkom krim-miljeu, dosta novca stekao 'kamatarenjem'.
No, kamatarenje danas više ne prolazi na isti način kao prije 15 godina - grubo, sirovo, prijetnjama i autoritetima, pozivanjem na 'bossove' i zaštitnike u policiji i tajnim službama.
Vjeko Sliško je nakon preživljena atentata u Maksimirskoj ulici ispred ureda Bonaparte taj ured pretvorio u blindiranu utvrdu. Ivica Bertić se nije odvajao od njega, vodio je privatne istrage, imao 'svoje' policajce. Bio je opsjednut time da mu Hrvoje Petrač radi o glavi, ali to 'drotovima' nikad nije želio priznati, ljude u SIS-u, SZUP-u.
Službeno nikad nije priznao da ga itko želi ubiti, ali bi svaki susret s pripadnicima ljudi koji su bili bliski njegovim suparnicima koristio za ispade agresije. Najbolje to zna bivši nogometaš Vlado Kasalo kojeg je pretukao ispred lokala Maksimir.
Nova generacija sa zagrebačkog asfalta ne može više tražiti oslonac u tajnim službama. Političke su se okolnosti promijenile. Zagrebačko podzemlje više nije, kao nekada, jasno podijeljeno na dva suprotstavljena klana, u kojem su 'kvartovske' ekipe tražile zaštitu pod 'kišobranom' glavnih igrača. Nove generacije vode neke svoje igre.
Novica Petrač, iako je od oca dobio karakteristiku 'izgubljen slučaj' jer se drogira, nastoji se nametnuti novoj generaciji u podzemlju.
Uskoro izlazi iz Lepoglave i bit će zanimljivo vidjeti u kojem će smjeru krenuti nakon odslužene kazne za otmicu sina generala Vladimira Zagorca.
'Ekipa' Nenada Filipovića i njegova narkodružina iza rešetaka čeka optužnicu za ubojstvo dvojice zaštitara Fine i nedužnog građanina Dragutina Golika. Predrag Mihovec, koji je u internim policijskim spisima zaveden kao je jedan od organizatora preprodaje heroina, nedavno je uhićen u Novom Sadu i čeka izručenje Hrvatskoj.
Mihovca će, kad bude izručen Hrvatskoj, najvjerojatnije opet ispitivati i o nekim mafijaškim likvidacijama, poput ubojstva bivšeg 'smogovca' Željka Bilena, ali i Lluzima Krasniqija.
Mihovčevo skrivanje u Srbiji pokazuje još jedan trend u zagrebačkom i hrvatskom podzemlju, a to je intenziviranje suradnje s kriminalnim skupinama u regiji. Otvaranjem granica ono je samo postalo intenzivnije jer su i u vrijeme rata hrvatske i srpske kriminalne skupine imale zajedničke interese i poslove.
Svojedobno je Zlatko Bagarić bio osoba od povjerenja za te kontakte s obzirom na to da je još za boravka u Frankfurtu bio blizak s 'mitom' beogradskog podzemlja Ljubom Zemuncem. Nakon njegova ubojstva, ljudi iz njegova okruženja nastavili su kontakte sa 'surčincima'.
Beogradsko podzemlje pružilo je utočište Ici Matekoviću, jednom od sudionika otmice sina umirovljenoga generala Zagorca.
Krajem prošle godine, u zagrebačkom hotelu Sheraton održan je važan sastanak predstavnika zagrebačkog i beogradskog podzemlja na kojem su dogovarani zajednički poslovi.
Izvori upoznati sa sadržajem sastanka tvrde da su za konkretne svote pali dogovori o 'odrađivanju' (što u kriminalnom žargonu znači likvidacija) nekih nezgodnih svjedoka.
U zagrebačkom krim miljeu i dalje je prisutna, u poslovima 'reketa' i krijumčarenje droge, kako ju je policija i označavala, 'vukorska kriminalna skupina', čija je baza i dalje hotel Laguna, gdje su neki od njezinih pripadnika bili smješteni početkom devedesetih kao prognanici.
S hrvatske kriminalne scene, ali i iz crnih kronika, gotovo su nestali ili se pojavljuju u 'sudskim trakavicama' koje se vuku još iz tog vremena likovi koji su nekad bili glavni protagonisti događaja na kriminalnoj sceni.
Ni mjesta poput kafića Kiwi, Stare Knežije, Tingl tangla, Versacea, jarunskog Down towna, gdje se moglo vidjeti tada aktualne protagoniste te scene, od gazitelja maćuhica Damira Džebe, do braće Momčilović, Zeca, više nisu in. Nova generacija kriminalaca ima neke druge kvartovske kafiće.
Drotova se ne boje, osim kao i prethodne generacije, specijalaca iz Lučkog.
Okrutniji, bezobzirniji, spremni na sve.
To su glavne karakteristike nove generacije mladića iz zagrebačkog i hrvatskog podzemlja.
Gospodarski kriminal i droga donose 1,5 milijardi eura
Ravnatelju policije, preko glasnogovornika Krunoslava Borovca, postavili smo pitanja o stvaranju nove generacije na kriminlanoj sceni. No dobili smo odgovor da zbog kriminalističke obrade koja je u tijeku policija ne može dati odgovore.
Ocjena pak o tome kakvo je stanje organiziranog i gospodarskog kriminaliteta u jugoistočnoj Europi dana je u jednom od projekata (CARPO) Vijeća Europe.
Pozivajući se na hrvatske procjene iznosi se da je zarada od krijumčarenja droge i gospodarskog kriminala u Hrvatskoj minimalno 1,5 milijardi eura. To je i svota novca koja se treba oprati, što se najčešće radi ulaganjem u nekretnine.
"Hrvatska ima morsku obalu atraktivnu za investitore podjednako legalnih i ilegalnih sredstav. Ovi resursi su podložni postupku pranja ilegalnog novca putem kupnje ili gradnje nekretnina i zahtijevaju pažljiv monitoring i kombinaciju preventivnih i represivnih mehanizama", navodi se u izvješću. Europski eksperti upozoravaju da će opasnost od kriminaliteta u Hrvatskoj rasti ubuduće, zbog tendencije kriminalaca da ulaze u političke i ekonomske elitne krugove kao način da poprave svoj javni položaj i utječu na političke, ekonomske i administrativne odluke. Korupcija koja povezuje organizirani i gospodarski kriminalitet glavno je sredstvo za ulazak u vladajuće strukture. Iako je to vrlo pesimistična ocjena, izvješće daje i priznanje Hrvatskoj za pozitivne pomake u progonu kriminaliteta.
Hrvatske kriminalne skupine, tvrdi se, nemaju hijerarhijsku strukturu, već se one formiraju ovisno o poslu, a uglavnom su lokalne. Samo povremeno djeluju na području cijele države i u susjednim zemljama. Što se tiče droge, navodi se da je od zemlje tranzita Hrvatska postala jedno od odredišta. Hrvatski krijumčari heroina slijede poduzetnički moto: "Mali rizik - velika zarada". Navodi se da 2005. godine nije razbijena nijedna značajnija skupina krijumčara heroina i da su uhodane mreže preprodaje razvile strane kriminalne skupine, prvenstveno Albanci, koji organiziraju posao, dok su pripadnici ostalih narodnosti uglavnom krijumčari.
Eksperti Vijeća Europe procjenjuju da se novac od droge troši uglavnom na nekretnine u Hrvatskoj i inozemnim turističkim odredištima i upadljiv životni stil. Hrvatski narkodileri imaju svoju kontraobavještajnu službu za nadzor policajaca, koriste se kodiranim porukama komuniciraju mobitelom ili e-mailom, mijenjaju prepaid kartice.
|
Vijeće Europe o kriminalnom djelovanju u Hrvatskoj
|
Dušan Miljuš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....