Izraz "stopiti se s foteljom" dobit će novo značenje nakon što sjednete u fotelju s tkaninom koja je ujedno i pidžama ili dekica. Reality showovi u budućnosti će se svesti na promatranje ponašanja ribica u akvariju. Praznovjerne udavače imat će stol na kojem se kutovi mogu pomicati. Odlazak na WC postat će zabavan jer će keramičke pločice ujedno biti i igra Scrable.
Fotelja Nine Bačun i Roberte Bratović "Tonight I'm wearing a chair"
Ovako kroz svoje projekte život u budućnosti promatraju naši mladi industrijski dizajneri (Nina Bačun i Roberta Bratović, Karolina Borković, Ivana Borovnjak, Tena Letica). Tu ćete budućnost dočekati ako, naravno, odlučite "kupovati hrvatsko".
"Treba naći ravnotežu između mašte i stvarnosti", glavna je uputa jednog od rijetkih dizajnera čiji se radovi zaista i izvode, Nevena Kovačića. Ono otkriva i najbitnije pitanje, a to je koliko je hrvatski industrijski dizajn uspio skinuti reputaciju isključivo apstraktnog i u praksi teško izvedivog oblikovanja. Kako na to pitanje odgovaraju nove kreativne snage na Studiju dizajna?
Rizik za proizvođača
U skorašnjoj budućnosti moći ćemo se pokrivati i dekom koja se stanjuje, odnosno zgušnjava ovisno o temperaturi u stanu i godišnjem dobu, navodi studentski rad Vedrana Klarića. Iako izgleda utopijski, ovaj rad to ipak nije jer njegovu izvedbu podupire razvoj tehnologije materijala. Asistentica na Katedri za produkt-dizajn Ivana Fabrio kaže da studentima najčešće daju u zadatak da projekt naprave tako da bude izvediv u stvarnosti. Naime, jedan od razloga što se na Studiju dizajna rijetko odlučuju na pravac industrijskog dizajna jest u činjenici da trenutačno u Hrvatskoj samo nekolicina dizajnera, odnosno dizajnerskih studija može reći da se njihovi proizvodi konkretiziraju. Problem je, tvrdi Ivana Fabrio, u tranzicijskom društvu, ali i neprepoznavanju važnosti dizajna. Kada su prvi studenti izašli sa Studija, a to je bilo prije jedanaest godina, vladali su divlji kapitali čije vlasnike sofisticiraniji pristup nije zanimao. I danas većina proizvođača smatra da je riječ o riskantnom potezu i rijetko se odlučuje na angažiranje dizajnera za razvoj novih proizvoda.
Sanja Horvat: Kuhinja Frida
Ivana Fabrio: Luster 'Svjetle niti', novi život tabletića iz domova naših baka
Maša Vukmanović: 'Žličica i slamčica'
Andrea Hercog: Protupožarni aparat
Andrea Hercog: Kanta za smeće
Filip Gordon Frank: Stolica Wired
Neven Kovačić: Re-hang, vješalica za najdražio dio odjeće
Karolina Borković: Reality tv - budućnost reality showova
Tomislav Kraljević: Invalidska kolica (dobitnik priznanja Hrvatskog dizajnerskog društva mladom autoru za produkt dizajn )
Kolege svjedoče kako dizajner Neven Kovačić, koji potpisuje namještaj To (koncept tokarenog drvenog namještaja), vlasnicima tvrtke dostavlja i strateški plan razvoja profitabilnosti. No, nisu svi dizajneri tako probitačni, niti matematički spretni, pa za one samozatajnije posreduje Hrvatski dizajn centar na čelu s Tatjanom Jallard, koji nastoji "osvijestiti" gospodarstvenike, pa i političare za suradnju. - Sve nas je uplašila ta uniformizacija koju je donio kapitalizam: kupovanje namještaja kod istog lanca proizvođača - objašnjava Ivana Fabrio, koja budućnost hrvatskog industrijskog dizajna vidi u suradnji dizajnera i malih obrta te proizvodnji ekskluzivnijih predmeta u manjim serijama. U praksi to je izvedivo na primjeru njezinih svjetiljki koje su izvezene iz konca, a nastale su iz potrebe za revitalizacijom starih "tabletića" koji su nekad bili nezaobilazna dekoracija domova naših baka (projekt je nastao u suradnji s modnim dizajnerima Madame Demode). Hrvatskom industrijskom dizajnu pogoduje činjenica da je kod kupaca u modi potraga za kreativnijim dizajnom, s uočljivim "pomakom".
Uzor modni dizajneri
Složit ćemo se da uglavnom volimo dizajn s, uvjetno rečeno, "greškom" koja ga čini humanijom, a da nas najviše plaši "besprijekorni" dizajn. Kao primjer za to asistentica na dizajnu spominje čiste linije namještaja Elementa, gdje skupina dizajnera Numen materijal, drvo, ostavlja neobrađen. Produkt-dizajneri priželjkuju status koji danas imaju hrvatski modni dizajneri, čiju popularnost svake godine dodatno apostrofira Cro-a-Porter.
Prilog mogućem takvom budućem statusu produkt-dizajna daje i Andrea Hercog, među čijim su izvedenim projektima kanta za smeće i vatrogasni aparat. Rad iste autorice, ali neizveden, jest stroj za rublje, jedan od najupečatljivijih izložaka na Prvoj izložbi dizajnera, održanoj u zagrebačkoj galeriji Forum. Upute za uspjeh koje nudi Andrea Hercog sasvim su jednostavne: prva je obavezno slanje radova na dizajnerske natječaje.
- Postoji zaista velik broj međunarodnih i domaćih natječaja za industrijske dizajnere i do njih je lako doći pretraživanjem internetskih stranica. Većina tih natječaja nema za cilj realizaciju proizvoda, već im je svrha afirmirati mlade dizajnere.
Nagrade dobivene na natječajima doprinose samopouzdanju i afirmaciji - smatra Andrea Hercog i dodaje kako bi velik broj poduzetnika u Hrvatskoj radio s dizajnerima, ali, nažalost, ne znaju uvijek kako doći do njih.
Zato bi produkt-dizajneri trebali i sami aktivno tražiti klijente te obraćati pozornost na njihove želje, ali i financijsku isplativost projekata.
Za Nevena Kovačića i njegovu tvrtku Redesign, čiji je rad - polica za knjige od čvrstog kartona koju je lagano reciklirati - ušao u realizaciju, a uskoro će biti spremna i posebno oblikovana vješalica za najdraži odjevni predmet, navodi se da je "jedna je od rijetkih razlikovnih pojava unutar apstraktnog kruga hrvatskog industrijskog dizajna". Njegova su istraživanja usmjerena na jednostavan i brz prelazak iz teorije u praksu i ne podilaze trendovskim strujama.
Apstraktni izleti
Unatoč inzistiranju na izvedivosti, većina studentskih radova čini se još, nažalost, apstraktnima. Nas su zanimali izvedivi projekti, a među njima je onaj za publiku kojoj su cipele fetiš. Rad je predstavljen na posljednjoj dizajnerskoj izložbi u Rovinju. Draga Komparak duhovito se poigrava s najvećim ženskim fetišem te radi dva metra visoku policu u kojoj cipele postaju poput izloška.
Individualni pristup i novi pogled na zadanu temu zanimljivi su dizajnerima, pa tako studenti ne dobivaju zadatake kao što su stolna lampa, nego osvjetljivanje i stol. Tako je nastao fluorescentni podmetač za stol autorice Danke Švorc. Uz fluorescentno osvjetljenje, ljubitelji kuhinje bit će oduševljeni sofisticiranim i inovativnim priborom za jelo Ivane Vulić. Na istoj se rovinjskoj izložbi predstavila i Ivana Borovnjak, trenutno na studijskoj godini u Nizozemskoj, serijom proizvoda nastalih na temu praznovjerja.
U zamišljenom stanu Ivane Borovnjak, osim spomenutog stola bez fiksno raspoređenih kuteva, su i šalica zalijepljena za dno tako da se iz nje ne može gatati, čaša koja se prevrće ako je prazna, kada kucamo o stol, upali se svjetlo, a na satu su uvijek poklopljene kazaljke kako bi netko uvijek mislio na nas.
Marketinški plus
Hoćemo li za deset godina moći živjeti u stanu "Made in Croatia", upitali smo Mladena Orešića, profesora industrijskog dizajna. - Šanse za industrijski dizajn u Hrvatskoj ili šanse da ćemo za deset godina živjeti u stanu opremljenom proizvodima dizajniranim i proizvedenim u Hrvatskoj direktno su vezane za opće razumijevanje tog pojma, kao i za svijest o prednosti kojima se možemo uključiti u globalni kulturni i gospodarski suživot. Na žalost, zbog konstantno lošeg i krivog informiranja javnosti i nezainteresiranosti i neznanja subjekata koji su u položaju voditi društvo i gospodarstvo, došlo je do krivog interpretiranja i općeg nerazumijevanja dizajna - tvrdi Orešić. Orešić ističe da se u doba kad je "velika" industrija propala katkad dogodi da mali poduzetnici koriste pojam dizajn kao marketinšku prednost u svojem nastupu na tržištu, ali rijetko kao stratešku odluku razvoja. Pritom je, kaže, svjestan da je teško očekivati da će ta proizvodnja sa slabim mogućnostima ulaganja u razvoj konkurirati tehnološkom sofisticiranošću i količinama svjetskim korporacijama, ali se u jednom vidu može kooperantski uključiti, a u drugom popuniti praznine nastale potrebom društva za suptilnijom originalnošću i individualnošću.
Rješenje je, smatra, u tome da se nekad prekinuti prirodni razvoj i sprega obrtništva i primijenjene umjetnosti danas mora nastaviti kao suradnja dizajna i malog poduzetništva u traženju proizvoda koji će inteligencijom rješenja i opravdanom upotrebom materijala I tehnologije graditi svoj karakter. - U traženju identiteta hrvatskog proizvoda moramo krenuti od spoznaje samih sebe, ali i predodžbe drugih o nama. Ako mislimo da smo jednostavni, snalažljivi i prilagodljivi, tada to treba ugraditi i u naš proizvod.
Identitet je IQ
Ako tražimo samo jedan predznak za nečiji proizvod kao što je za njemački kvaliteta, za skandinavski prirodnost ili za talijanski estetika, hrvatski proizvod ima šanse kao inteligentan. Dakle, za deset godina mogli bismo živjeti u stanu opremljenom sofisticiranom opremom iz cijelog svijeta u koju su ugrađeni naši elementi i znanje, a karakter i toplinu stvarat ćemo osobnim izborom dragih i zanimljivih stvari među kojima će većina, nadajmo se, biti dizajnirana i proizvedena u Hrvatskoj te će ih kao takve prepoznati i u svijetu - zaključuje Orešić.
Simon Morasi Piperčić: Ležaljka za mentora
Patricia Kiš
Fotelja Nine Bačun i Roberte Bratović "Tonight I'm wearing a chair"
Ovako kroz svoje projekte život u budućnosti promatraju naši mladi industrijski dizajneri (Nina Bačun i Roberta Bratović, Karolina Borković, Ivana Borovnjak, Tena Letica). Tu ćete budućnost dočekati ako, naravno, odlučite "kupovati hrvatsko".
"Treba naći ravnotežu između mašte i stvarnosti", glavna je uputa jednog od rijetkih dizajnera čiji se radovi zaista i izvode, Nevena Kovačića. Ono otkriva i najbitnije pitanje, a to je koliko je hrvatski industrijski dizajn uspio skinuti reputaciju isključivo apstraktnog i u praksi teško izvedivog oblikovanja. Kako na to pitanje odgovaraju nove kreativne snage na Studiju dizajna?
Rizik za proizvođača
U skorašnjoj budućnosti moći ćemo se pokrivati i dekom koja se stanjuje, odnosno zgušnjava ovisno o temperaturi u stanu i godišnjem dobu, navodi studentski rad Vedrana Klarića. Iako izgleda utopijski, ovaj rad to ipak nije jer njegovu izvedbu podupire razvoj tehnologije materijala. Asistentica na Katedri za produkt-dizajn Ivana Fabrio kaže da studentima najčešće daju u zadatak da projekt naprave tako da bude izvediv u stvarnosti. Naime, jedan od razloga što se na Studiju dizajna rijetko odlučuju na pravac industrijskog dizajna jest u činjenici da trenutačno u Hrvatskoj samo nekolicina dizajnera, odnosno dizajnerskih studija može reći da se njihovi proizvodi konkretiziraju. Problem je, tvrdi Ivana Fabrio, u tranzicijskom društvu, ali i neprepoznavanju važnosti dizajna. Kada su prvi studenti izašli sa Studija, a to je bilo prije jedanaest godina, vladali su divlji kapitali čije vlasnike sofisticiraniji pristup nije zanimao. I danas većina proizvođača smatra da je riječ o riskantnom potezu i rijetko se odlučuje na angažiranje dizajnera za razvoj novih proizvoda.
|
|
| Ivana Vulić: Pribor za jelo za ljubitelje egzotične kuhinje
|
Tena Letica: Pločice. Autorica je zbog podatka da u prosjeku 200 sati provedemo na WC-u napravila igru od pločica da se ne bismo dosađivali. |
Sanja Horvat: Kuhinja Frida
Ivana Fabrio: Luster 'Svjetle niti', novi život tabletića iz domova naših baka
Maša Vukmanović: 'Žličica i slamčica'
Andrea Hercog: Protupožarni aparat
Andrea Hercog: Kanta za smeće
Filip Gordon Frank: Stolica Wired
Neven Kovačić: Re-hang, vješalica za najdražio dio odjeće
Karolina Borković: Reality tv - budućnost reality showova
Tomislav Kraljević: Invalidska kolica (dobitnik priznanja Hrvatskog dizajnerskog društva mladom autoru za produkt dizajn )
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Uzor modni dizajneri
Složit ćemo se da uglavnom volimo dizajn s, uvjetno rečeno, "greškom" koja ga čini humanijom, a da nas najviše plaši "besprijekorni" dizajn. Kao primjer za to asistentica na dizajnu spominje čiste linije namještaja Elementa, gdje skupina dizajnera Numen materijal, drvo, ostavlja neobrađen. Produkt-dizajneri priželjkuju status koji danas imaju hrvatski modni dizajneri, čiju popularnost svake godine dodatno apostrofira Cro-a-Porter.
Prilog mogućem takvom budućem statusu produkt-dizajna daje i Andrea Hercog, među čijim su izvedenim projektima kanta za smeće i vatrogasni aparat. Rad iste autorice, ali neizveden, jest stroj za rublje, jedan od najupečatljivijih izložaka na Prvoj izložbi dizajnera, održanoj u zagrebačkoj galeriji Forum. Upute za uspjeh koje nudi Andrea Hercog sasvim su jednostavne: prva je obavezno slanje radova na dizajnerske natječaje.
- Postoji zaista velik broj međunarodnih i domaćih natječaja za industrijske dizajnere i do njih je lako doći pretraživanjem internetskih stranica. Većina tih natječaja nema za cilj realizaciju proizvoda, već im je svrha afirmirati mlade dizajnere.
Nagrade dobivene na natječajima doprinose samopouzdanju i afirmaciji - smatra Andrea Hercog i dodaje kako bi velik broj poduzetnika u Hrvatskoj radio s dizajnerima, ali, nažalost, ne znaju uvijek kako doći do njih.
Zato bi produkt-dizajneri trebali i sami aktivno tražiti klijente te obraćati pozornost na njihove želje, ali i financijsku isplativost projekata.
Za Nevena Kovačića i njegovu tvrtku Redesign, čiji je rad - polica za knjige od čvrstog kartona koju je lagano reciklirati - ušao u realizaciju, a uskoro će biti spremna i posebno oblikovana vješalica za najdraži odjevni predmet, navodi se da je "jedna je od rijetkih razlikovnih pojava unutar apstraktnog kruga hrvatskog industrijskog dizajna". Njegova su istraživanja usmjerena na jednostavan i brz prelazak iz teorije u praksu i ne podilaze trendovskim strujama.
Apstraktni izleti
Unatoč inzistiranju na izvedivosti, većina studentskih radova čini se još, nažalost, apstraktnima. Nas su zanimali izvedivi projekti, a među njima je onaj za publiku kojoj su cipele fetiš. Rad je predstavljen na posljednjoj dizajnerskoj izložbi u Rovinju. Draga Komparak duhovito se poigrava s najvećim ženskim fetišem te radi dva metra visoku policu u kojoj cipele postaju poput izloška.
Individualni pristup i novi pogled na zadanu temu zanimljivi su dizajnerima, pa tako studenti ne dobivaju zadatake kao što su stolna lampa, nego osvjetljivanje i stol. Tako je nastao fluorescentni podmetač za stol autorice Danke Švorc. Uz fluorescentno osvjetljenje, ljubitelji kuhinje bit će oduševljeni sofisticiranim i inovativnim priborom za jelo Ivane Vulić. Na istoj se rovinjskoj izložbi predstavila i Ivana Borovnjak, trenutno na studijskoj godini u Nizozemskoj, serijom proizvoda nastalih na temu praznovjerja.
U zamišljenom stanu Ivane Borovnjak, osim spomenutog stola bez fiksno raspoređenih kuteva, su i šalica zalijepljena za dno tako da se iz nje ne može gatati, čaša koja se prevrće ako je prazna, kada kucamo o stol, upali se svjetlo, a na satu su uvijek poklopljene kazaljke kako bi netko uvijek mislio na nas.
Marketinški plus
Hoćemo li za deset godina moći živjeti u stanu "Made in Croatia", upitali smo Mladena Orešića, profesora industrijskog dizajna. - Šanse za industrijski dizajn u Hrvatskoj ili šanse da ćemo za deset godina živjeti u stanu opremljenom proizvodima dizajniranim i proizvedenim u Hrvatskoj direktno su vezane za opće razumijevanje tog pojma, kao i za svijest o prednosti kojima se možemo uključiti u globalni kulturni i gospodarski suživot. Na žalost, zbog konstantno lošeg i krivog informiranja javnosti i nezainteresiranosti i neznanja subjekata koji su u položaju voditi društvo i gospodarstvo, došlo je do krivog interpretiranja i općeg nerazumijevanja dizajna - tvrdi Orešić. Orešić ističe da se u doba kad je "velika" industrija propala katkad dogodi da mali poduzetnici koriste pojam dizajn kao marketinšku prednost u svojem nastupu na tržištu, ali rijetko kao stratešku odluku razvoja. Pritom je, kaže, svjestan da je teško očekivati da će ta proizvodnja sa slabim mogućnostima ulaganja u razvoj konkurirati tehnološkom sofisticiranošću i količinama svjetskim korporacijama, ali se u jednom vidu može kooperantski uključiti, a u drugom popuniti praznine nastale potrebom društva za suptilnijom originalnošću i individualnošću.
Rješenje je, smatra, u tome da se nekad prekinuti prirodni razvoj i sprega obrtništva i primijenjene umjetnosti danas mora nastaviti kao suradnja dizajna i malog poduzetništva u traženju proizvoda koji će inteligencijom rješenja i opravdanom upotrebom materijala I tehnologije graditi svoj karakter. - U traženju identiteta hrvatskog proizvoda moramo krenuti od spoznaje samih sebe, ali i predodžbe drugih o nama. Ako mislimo da smo jednostavni, snalažljivi i prilagodljivi, tada to treba ugraditi i u naš proizvod.
Identitet je IQ
Ako tražimo samo jedan predznak za nečiji proizvod kao što je za njemački kvaliteta, za skandinavski prirodnost ili za talijanski estetika, hrvatski proizvod ima šanse kao inteligentan. Dakle, za deset godina mogli bismo živjeti u stanu opremljenom sofisticiranom opremom iz cijelog svijeta u koju su ugrađeni naši elementi i znanje, a karakter i toplinu stvarat ćemo osobnim izborom dragih i zanimljivih stvari među kojima će većina, nadajmo se, biti dizajnirana i proizvedena u Hrvatskoj te će ih kao takve prepoznati i u svijetu - zaključuje Orešić.
Simon Morasi Piperčić: Ležaljka za mentora
|
Patricia Kiš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....