Zlo je banalna stvar. Krilatica, uvriježena odavno i izvan filozofskog diskursa, podigla je svojedobno dosta prašine i dobrano uzburkala duhove.
Prisjetimo se, riječ je o izvješćima što ih je američka filozofkinja njemačko-židovskog podrijetla Hannah Arendt (1906.-1975.) slala listu New Yorker sa spektakularnog suđenja nacističkom ratnom zločincu Adolfu Eichmannu ("Eichmann u Jeruzalemu", 1963.) i moralnoj zgranutosti svih koji su u autoričinoj "dekonstrukciji" Eichmanna kao "lakrdijaša" nacizma vidjeli opasnost relativizacije zločina.
O stotoj obljetnici autoričina rođenja pruža nam se prilika da u prijevodu pročitamo nastavak priče o zlu kao banalnoj pojavi, točnije pokušaj njezina smještanja u filozofsko-teorijske koordinate, što su ga u nekim zemljama, gdje je prijevod knjige "O zlu" također prigodno osvanuo na policama knjižara, mediji već proglasili najvažnijim izdavačkim doprinosom Arendtičinoj godini.
Zlo postoji, što je nacistička Njemačka zorno dokazala, inicijalna je misao predavanja što ih je Hannah Arendt 1965. održala na njujorškoj New School for Social Research.
O ZLU
Autor: Hannah Arendt
Prevela: Nadežda Čačinović
Naklada Breza
Stranica: 131
Cijena: 140 kuna
Što naočigled holokausta uopće još znači moralna filozofija, pitanje je na koje autorica grčevito traži odgovor, propitkujući filozofske sisteme od Sokrata do Nietzschea, od Tome Akvinskog do Immanuela Kanta. Od Kanta, svog glavnog imaginarnog sugovornika, autorica pritom preuzima pojam radikalnog zla, suprotstavljajući mu banalnost u njegovim činjeničnim izvedbama, argumentirajući time i vlastiti misaoni prijelaz s radikalnosti ("Totalitarizam", 1951.) na banalitet zla ("Eichmann").
Više nego jasno ta je mijena došla do izražaja i u poznatom pismu što ga je Hannah Arendt 1963. uputila povjesničaru religije Gershomu Sholemu: "Promijenila sam mišljenje i više ne govorim o radikalnom zlu... Zaista, danas smatram da je zlo uvijek samo ekstremno, ali nikad radikalno, ono nema dubinu ni demoniju..."
Temeljeći filozofskom iskustvu ranijih epoha, ali i na primjerima iz svakodnevice i književnosti, tvrdnju da je moralno djelovanje u prvom redu odnos čovjeka sa samim sobom, autorica propitkuje može li se takvo stajalište osigurati kao prihvatljiv interpretacijski obrazac za cjelinu međuljudskih odnosa.
S tim promišljanjem stoje i padaju kako znameniti Kantov "kategorički imperativ", tako i Sokratov iskaz kako je "bolje trpjeti nego činiti nepravdu", koji su s jedne strane razumni i upečatljivi, dok s druge ne mogu rasvijetliti ono najgore. Jer istinsko zlo, rezimira autorica, ipak je puki užas: "... ono što uzrokuje nijemu stravu, kada sve što možemo reći jest: To se nije smjelo dogoditi."
Nepotrebno je isticati da knjiga "O zlu" do danas nije izgubila na aktualnosti, ponajprije kao vrijedan dokument praktične filozofije, koja nije zadana tek pukom tradicijom, već u svojim prosudbama i interpretaciji uvelike zadire u fenomene svakodnevice. Naše odluke o dobru i zlu, zaključuje autorica, ovise o izboru društva u kojem živimo. Najveća opasnost - u moralnom, ali i političkom pogledu - tako nisu pogrešne ideje i pojmovi, već ravnodušnost i odbijanje da prosuđivanjem ulazimo u odnos spram drugih: tko se kreće u društvu ubojica, nužno će postati jednim od njih, u tome leži užas zla, a ujedno i njegova banalnost.
Boris Perić
Prisjetimo se, riječ je o izvješćima što ih je američka filozofkinja njemačko-židovskog podrijetla Hannah Arendt (1906.-1975.) slala listu New Yorker sa spektakularnog suđenja nacističkom ratnom zločincu Adolfu Eichmannu ("Eichmann u Jeruzalemu", 1963.) i moralnoj zgranutosti svih koji su u autoričinoj "dekonstrukciji" Eichmanna kao "lakrdijaša" nacizma vidjeli opasnost relativizacije zločina.
O stotoj obljetnici autoričina rođenja pruža nam se prilika da u prijevodu pročitamo nastavak priče o zlu kao banalnoj pojavi, točnije pokušaj njezina smještanja u filozofsko-teorijske koordinate, što su ga u nekim zemljama, gdje je prijevod knjige "O zlu" također prigodno osvanuo na policama knjižara, mediji već proglasili najvažnijim izdavačkim doprinosom Arendtičinoj godini.
Zlo postoji, što je nacistička Njemačka zorno dokazala, inicijalna je misao predavanja što ih je Hannah Arendt 1965. održala na njujorškoj New School for Social Research.
O ZLU
Autor: Hannah Arendt
Prevela: Nadežda Čačinović
Naklada Breza
Stranica: 131
Cijena: 140 kuna
|
Što naočigled holokausta uopće još znači moralna filozofija, pitanje je na koje autorica grčevito traži odgovor, propitkujući filozofske sisteme od Sokrata do Nietzschea, od Tome Akvinskog do Immanuela Kanta. Od Kanta, svog glavnog imaginarnog sugovornika, autorica pritom preuzima pojam radikalnog zla, suprotstavljajući mu banalnost u njegovim činjeničnim izvedbama, argumentirajući time i vlastiti misaoni prijelaz s radikalnosti ("Totalitarizam", 1951.) na banalitet zla ("Eichmann").
Više nego jasno ta je mijena došla do izražaja i u poznatom pismu što ga je Hannah Arendt 1963. uputila povjesničaru religije Gershomu Sholemu: "Promijenila sam mišljenje i više ne govorim o radikalnom zlu... Zaista, danas smatram da je zlo uvijek samo ekstremno, ali nikad radikalno, ono nema dubinu ni demoniju..."
Temeljeći filozofskom iskustvu ranijih epoha, ali i na primjerima iz svakodnevice i književnosti, tvrdnju da je moralno djelovanje u prvom redu odnos čovjeka sa samim sobom, autorica propitkuje može li se takvo stajalište osigurati kao prihvatljiv interpretacijski obrazac za cjelinu međuljudskih odnosa.
S tim promišljanjem stoje i padaju kako znameniti Kantov "kategorički imperativ", tako i Sokratov iskaz kako je "bolje trpjeti nego činiti nepravdu", koji su s jedne strane razumni i upečatljivi, dok s druge ne mogu rasvijetliti ono najgore. Jer istinsko zlo, rezimira autorica, ipak je puki užas: "... ono što uzrokuje nijemu stravu, kada sve što možemo reći jest: To se nije smjelo dogoditi."
Nepotrebno je isticati da knjiga "O zlu" do danas nije izgubila na aktualnosti, ponajprije kao vrijedan dokument praktične filozofije, koja nije zadana tek pukom tradicijom, već u svojim prosudbama i interpretaciji uvelike zadire u fenomene svakodnevice. Naše odluke o dobru i zlu, zaključuje autorica, ovise o izboru društva u kojem živimo. Najveća opasnost - u moralnom, ali i političkom pogledu - tako nisu pogrešne ideje i pojmovi, već ravnodušnost i odbijanje da prosuđivanjem ulazimo u odnos spram drugih: tko se kreće u društvu ubojica, nužno će postati jednim od njih, u tome leži užas zla, a ujedno i njegova banalnost.
Boris Perić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....