“Nije ‘bijeli štrajk’. Zapravo ne znamo kako to nazvati, ali mi ćemo manje raditi sve dok ministar ne pristane na naše zahtjeve o potpunoj privatizaciji primarne zdravstvene zaštite. Imat ćemo liste čekanja jer ćemo dnevno primati pet-šest pacijenata, zato molimo građane za razumijevanje.” Retorika je to kojom se zadnjih dana služe liječnici PZZ-a ne bi li prisilili ministra zdravstva na kapitulaciju ili, bolje rečeno, na potpunu privatizaciju PZZ-a, te nasljeđivanje ordinacija i diktiranje uvjeta njihova budućeg rada. Riječju, namjeravaju upokojiti javno zdravstvo i pretvoriti pacijente u robu, a sebe u blagajnike.
U to su ime na svoje ordinacije stavili letke kojima plaše pacijente tvrdnjom da će ostati bez zdravstvene skrbi ako im ne daju podršku u njihovim traženjima. Odlučili su sa svojim “pravednim zahtjevima” krenuti pred Vladu i Sabor ne bi li “iskamčili” suosjećanje.
No, način na koji liječnici PZZ-a pokušavaju doći do cilja zapravo je najbolji pokazatelj da je privatizacija PZZ-a potpuni promašaj. Naime, njihovo ponašanje pokazuje što čeka pacijente ako se dogodi privatizacija, ali i ne samo njih već i HZZO, odnosno ministra zdravstva i lokalnu samoupravu. Svaki put kad im netko kaže NE, posegnut će za bijelim, crnim ili kako ga već nazvali tihim ili glasnim štrajkom. Ucjene će biti modus operandi budućeg PZZ-a, što bi objektivno moglo imati opasnih posljedica po zdravlje građana.
Nedopustivo je da liječnici preko leđa pacijenata iz čijih novčanika dobivaju plaće vode rat s ministrom i Vladom. Zaboravljaju da bez pacijenata nema ni ordinacija, bilo privatnih, bilo javnih, ali čini se da neki toga nisu svjesni. Dijelili bi zdravlje kome, koliko i kad žele po cijeni za koju sami misle da je dostatna. Možda bi za početak uz kvalitetniju organizaciju domova zdravlja i primjereno plaćanje domskih liječnika trebalo hitno uvesti plaćanje po ishodima liječenja, a ne po “štancanju” teško provjerljivih usluga.