ZAGREB, DEN HAAG - Haaški osuđenik i svjedok pokajnik Milan Babić (50), bivši premijer i predsjednik tzv. RS Krajine, pronađen je u nedjelju mrtav u pritvoru Haaškog suda, izvijestio je danas Tribunal. Neslužbeno, Babić se objesio u svojoj ćeliji u Sheveningenu.
"U 18.30 sati u nedjelju, 5. ožujka, Milan Babić, pritvoreni svjedok, pronađen je mrtav u svojoj ćeliji u pritvorskoj jedinici UN-a u Scheveningenu", navodi se u priopćenju Haaškog suda. Nizozemske vlasti, koje su pozvane odmah nakon što je utvrđena smrt pritvorenika, provele su istragu i potvrdile da je uzrok smrti samoubojstvo.
Povijesni značaj Babićeva priznanja
Babićeva biografija
Babić je danas trebao nastaviti svjedočiti na haaškom suđenju svom nekadašnjem najbližem suradniku Milanu Martiću, s kojim je početkom 90-ih godina dijelio vlast u Kninu, no ta je sjednica otkazana.
Babić je 2004. na temelju sporazuma s Tužiteljstvom priznao je krivnju za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti počinjen protiv hrvatskih civila na okupiranim područjima, za što je pravomoćno osuđen na 13 godina zatvora. ICTY je tajio mjesto na kojem je Babić izdržavao kaznu.
Svjedok 'insider'
Kao tzv. upućeni svjedok optužbe, svjedok "insider", Babić je do sada svjedočio na haaškim suđenjima Slobodanu Miloševiću i Momčilu Krajišniku, a očekivalo se da će ključni doprinos izvođenju dokaza optužbe dati i na budućim procesima Vojislavu Šešelju, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, te na suđenju Goranu Hadžiću, svima optuženim za ratne zločine u Hrvatskoj 1991-'95.
Stražari su provjerili ćeliju Milana Babića u 18 sati i sve je bilo u redu, no kada su ponovno provjeravali što se događa s njime u 18.30 sati, pronašli su njegovo tijelo, jedino je što je o samoubojstvu Milana Babića rekla Aleksandra Milenov, glasnogovornica Haaškog suda
- Stražari su provjerili ćeliju Milana Babića u 18 sati i sve je bilo u redu, no kada su ponovno provjeravali što se događa s njime u 18.30 sati, pronašli su njegovo tijelo - jedino je što je o samoubojstvu Milana Babića rekla Aleksandra Milenov, glasnogovornica Haaškog suda. Babić je, kao i svi pritvorenici u Haagu, ušao u ćeliju u 17 sati. Tada se zbog smjene stražara ćelije zaključavaju na jedan sat, nakon čega se ponovno otključavaju, a pritvorenici su slobodni do 21.
U 21 sat sve ćelije moraju biti zatvorene, a pritvorenici u njima. U vrijeme kad su pritvorenici u ćelijama stražari ih obilaze svakih pola sata i provjeravaju je li s njima sve u redu, među ostalim i kako bi se otkrilo pokušava li se netko od njih ubiti ili pobjeći iz pritvora. Stalni nadzor, koji bi pretpostavljao nadgledanje kamerama, ne postoji.
Sredstvo kojim se ubio Babić je lako mogao unijeti u svoju sobu budući da tijekom dana pritvorenici izlaze iz ćelija, odlaze u teretanu, imaju mogućnost korištenja vlastite kuhinje, a sve su to prostori u kojima nije teško pronaći sredstvo za samoubojstvo.
Drugi suicid u Haagu
Svi pritvorenici imaju pravo na liječničku pomoć, pa tako i na pomoć psihijatra, no nakon uhićenja, kada je tijekom tzv. vremena prilagodbe nadzor pojačan, specijalistička se pomoć pruža ako osoblje pritvora uoči da je potrebna ili ako pritvorenik to sam zatraži te ako se potreba za takvom pomoći utvrdi pri redovnom liječničkom pregledu. Međutim, Babić je bio na izdržavanju kazne nakon što je priznao krivnju i nakon što mu je određena trinaestogodišnja kazna te je bio u nadležnosti drugog zatvora, onoga u kojem je izdržavao kaznu.
Iz Haaškog suda nisu htjeli reći o kojem je zatvoru riječ, samo da je on, tijekom ovoga boravka u Haagu, imao jednak tretman kao ostali pritvorenici, ali je nadležnost, odnosno briga za njegovo zdravstveno stanje primarno bila zadatak drugog zatvora.
No, u svakom slučaju, tijekom višetjednog boravka u Sheveningenu Babićevo stanje nije bilo takvo da bi izazivalo posebnu pozornost osoblja. Inače, Milan Babić nije prvi pritvorenik u Haagu koji je počinio samoubojstvo. Prije njega je to učinio Slavko Dokmanović, optužen za ratne zločine u Vukovaru, koji se ubio neposredno prije izricanja prvostupanjske presude.
Optužen je da je zajedno s Miloševićem, Milanom Martićem i drugima sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovništva s trećine teritorija Hrvatske kako bi stvorili državu pod srpskom dominacijom. Optužen je u pet točaka za progon, zatvaranje civila, deportaciju i hotimično razaranje kuća, vjerskih i drugih ustanova od kolovoza 1991. do 15. veljače 1992. Posebno je optužen za ubojstva civila kod Kostajnice, Saborskog i Škabrnje. Priznao je krivnju za prvu i najtežu točku, zločin progona, a ostale su povučene.
Boris Vlašić, H
"U 18.30 sati u nedjelju, 5. ožujka, Milan Babić, pritvoreni svjedok, pronađen je mrtav u svojoj ćeliji u pritvorskoj jedinici UN-a u Scheveningenu", navodi se u priopćenju Haaškog suda. Nizozemske vlasti, koje su pozvane odmah nakon što je utvrđena smrt pritvorenika, provele su istragu i potvrdile da je uzrok smrti samoubojstvo.
Povijesni značaj Babićeva priznanja
Babićeva biografija
Babić je danas trebao nastaviti svjedočiti na haaškom suđenju svom nekadašnjem najbližem suradniku Milanu Martiću, s kojim je početkom 90-ih godina dijelio vlast u Kninu, no ta je sjednica otkazana.
Babić je 2004. na temelju sporazuma s Tužiteljstvom priznao je krivnju za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti počinjen protiv hrvatskih civila na okupiranim područjima, za što je pravomoćno osuđen na 13 godina zatvora. ICTY je tajio mjesto na kojem je Babić izdržavao kaznu.
Svjedok 'insider'
Kao tzv. upućeni svjedok optužbe, svjedok "insider", Babić je do sada svjedočio na haaškim suđenjima Slobodanu Miloševiću i Momčilu Krajišniku, a očekivalo se da će ključni doprinos izvođenju dokaza optužbe dati i na budućim procesima Vojislavu Šešelju, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, te na suđenju Goranu Hadžiću, svima optuženim za ratne zločine u Hrvatskoj 1991-'95.
Stražari su provjerili ćeliju Milana Babića u 18 sati i sve je bilo u redu, no kada su ponovno provjeravali što se događa s njime u 18.30 sati, pronašli su njegovo tijelo, jedino je što je o samoubojstvu Milana Babića rekla Aleksandra Milenov, glasnogovornica Haaškog suda
|
U 21 sat sve ćelije moraju biti zatvorene, a pritvorenici u njima. U vrijeme kad su pritvorenici u ćelijama stražari ih obilaze svakih pola sata i provjeravaju je li s njima sve u redu, među ostalim i kako bi se otkrilo pokušava li se netko od njih ubiti ili pobjeći iz pritvora. Stalni nadzor, koji bi pretpostavljao nadgledanje kamerama, ne postoji.
Sredstvo kojim se ubio Babić je lako mogao unijeti u svoju sobu budući da tijekom dana pritvorenici izlaze iz ćelija, odlaze u teretanu, imaju mogućnost korištenja vlastite kuhinje, a sve su to prostori u kojima nije teško pronaći sredstvo za samoubojstvo.
Drugi suicid u Haagu
Svi pritvorenici imaju pravo na liječničku pomoć, pa tako i na pomoć psihijatra, no nakon uhićenja, kada je tijekom tzv. vremena prilagodbe nadzor pojačan, specijalistička se pomoć pruža ako osoblje pritvora uoči da je potrebna ili ako pritvorenik to sam zatraži te ako se potreba za takvom pomoći utvrdi pri redovnom liječničkom pregledu. Međutim, Babić je bio na izdržavanju kazne nakon što je priznao krivnju i nakon što mu je određena trinaestogodišnja kazna te je bio u nadležnosti drugog zatvora, onoga u kojem je izdržavao kaznu.
Iz Haaškog suda nisu htjeli reći o kojem je zatvoru riječ, samo da je on, tijekom ovoga boravka u Haagu, imao jednak tretman kao ostali pritvorenici, ali je nadležnost, odnosno briga za njegovo zdravstveno stanje primarno bila zadatak drugog zatvora.
No, u svakom slučaju, tijekom višetjednog boravka u Sheveningenu Babićevo stanje nije bilo takvo da bi izazivalo posebnu pozornost osoblja. Inače, Milan Babić nije prvi pritvorenik u Haagu koji je počinio samoubojstvo. Prije njega je to učinio Slavko Dokmanović, optužen za ratne zločine u Vukovaru, koji se ubio neposredno prije izricanja prvostupanjske presude.
Optužen je da je zajedno s Miloševićem, Milanom Martićem i drugima sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovništva s trećine teritorija Hrvatske kako bi stvorili državu pod srpskom dominacijom. Optužen je u pet točaka za progon, zatvaranje civila, deportaciju i hotimično razaranje kuća, vjerskih i drugih ustanova od kolovoza 1991. do 15. veljače 1992. Posebno je optužen za ubojstva civila kod Kostajnice, Saborskog i Škabrnje. Priznao je krivnju za prvu i najtežu točku, zločin progona, a ostale su povučene.
|
OPTUŽNICA
|
Boris Vlašić, H