Kad bismo doslovno shvaćali Isusove preporuke u današnjem misnom evanđelju (Mt6,1-6.16-18) teško bi bilo pisati povijest crkvene umjetnosti. I zaista se ne bi znalo što je sve u povijesti za siromašne i bolesne učinila crkvena zajednica - i što i danas Caritas i mnoge kršćanske dobrotvorne ustanove po svijetu čine. Isus, naime, kaže: “Pazite da svoju pravednost ne činite pred ljudima da vas oni vide... Kad daješ milostinju, ne trubi pred sobom kao što čine licemjeri u sinagogama i na ulicama da ih ljudi slave. Zaista, kažem vam, oni već imaju svoju plaću.
Kad daješ milostinju, neka ne zna tvoja ljevica što čini tvoja desnica, da ostane tvoja milostinja u tajnosti...”
Isus je htio da se nitko ne hvali svojim dobrim djelima, a da ih ipak što više čini. Tako učinjena dobra djela izraz su dvostruke vjere: u čovjeka kojemu obzirno pomažemo ne očekujući da nam zahvali - i u Boga koji sve vidi i pamti pa ga na to ne treba podsjećati. Tko pak čini dobro da bude hvaljen i slavljen može ni čovjeka ne cijeniti ni u Boga vjerovati.
S jedne bismo strane mogli biti zadovoljni što se i u našoj zemlji malo spominje koliko vjerske zajednice čine dobra, osobito za siromašne. S druge strane u mnogim crkvama velikim slovima piše tko je što darovao, naprimjer oslikane prozore. Da li su darovatelji dali očekujući takvu pohvalu ili su župnici to dali napisati iz zahvalnosti i kao poticaj drugima?
Isus nije uzalud govorio - i ovo se u crkvama uzalud ne čita. Svako dobro djelo može biti zlorabljeno da se licemjerni darovatelj mjesto Boga uzdiže nad narod. Uzalud bi bilo istraživati koliki su moćni i bogati crkve gradili da ljudi u njima Boga slave, a koliko da se njima dive i da im budu poslušni.
Možda je zaključak jasan: svoja dobra djela ne isticati, a tuđa dobra djela hvaliti. I ne dati se od lažaca ni navodno dobrim djelima varati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....