Hrvatski su učenici iz godine u godinu sve nepismeniji, pokazalo je istraživanje koje je proveo mr. Marko Alerić s Katedre za metodiku nastave hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Analizirajući školske zadaćnice 500-tinjak učenika osnovnih i srednjih škola, Alerić je utvrdio da je stanje pismenosti naših đaka zabrinjavajuće loše, no smatra da bi se promjenom pristupa prema nastavi hrvatskog jezika u školama i stupanj jezične kulture u Hrvata mogao bitno popraviti.
- Broj jezičnih pogrešaka koje čine učenici nije neograničen, već postoje područja u kojima se najčešće griješi. Od dvije do tri tisuće riječi koje koristimo u svakodnevnoj komunikaciji, učenici u pravilu pogrešno rabe najviše 30 do 50 riječi - tvrdi Alerić. Dodaje da su potpuno identične greške đaci činili i prije 30 do 50 godina, no stanje je danas ipak nešto lošije, pa ako prosvjetne vlasti s tim u vezi ne poduzmu neke hitne korake, Alerić predviđa da će Hrvati iz dana u dan biti ne samo sve manje pismeni, nego će se i sve teže međusobno sporazumijevati. - Bojim se da će ljudi, ako nastavimo ovako, jednoga dana imati velikih problema u razumijevanju tuđeg iskaza, bilo govornog, bilo pisanog - predviđa Alerić.
Kako bi se to spriječilo, nastavnici bi u školama, kaže, puno više pozornosti nego dosad morali posvećivati najčešćim pogreškama te vještini govorenja i pisanja. U svakom bi se razredu, predlaže, pogreške mogle istražiti i sastaviti popis riječi u kojima se najčešće griješi, a pogreške potom vježbom ispraviti. Osim toga, djecu bi trebalo učiti kako se piše molba ili obavijest, ali ih poticati i na pisanje kraćih formi.
Alerićevo istraživanje pokazalo je da se učeničke greške mahom odnose na nepravilno pisanje glasova č i ć. Najveći broj učenika pritom pogrešno piše pet riječi: osjećaj, kuća, ćemo, ćete i neće. Često se brkaju i dž i đ, najčešće u riječi džemper koju učenici u pravilu pišu kao đemper. Učestalo se griješi i pri pisanju zareza, velikog slova te pri sastavljenom, odnosno rastavljenom pisanju riječi.
- Najviše učenika ne dam, ne treba, ne kažem, ne znam pišu zajedno, a ćemo i ćete odvojeno. U pisanju ije i je najviše se grešaka čini u riječima svijet, mijenjao, promijenio, zamijenio, lijep, uvijek i zauvijek - nabraja Alerić. Dodaje da osnovnoškolci pet puta više griješe u pisanju riječi u kojima treba napisati ije, dok je kod srednjoškolaca broj pogrešaka u korištenju glasovnih skupina -ije i -je 1:1.
- U srednjoj se školi dvostruko smanjuje i broj pogrešaka koje učenici čine kada trebaju napisati glasove č i ć, no stanje pismenosti naših srednjoškolaca još je daleko od idealnog - kaže Alerić.
Besmislene cijele rečenice
Alerića kao jezičnog stručnjaka dodatno zabrinjava cijeli niz rečenica koje je pronašao u učeničkim zadaćama, a koje nemaju baš nikakvog smisla. To, kaže, pokazuje da naši učenici kada moraju prenijeti svoje misli na papir imaju veliki problem i da ih tome nitko ne uči. -"Mislim da se bježeći od problema, problemi više stvaraju". "Subotom kod djeda on mi uvijek da novac da kupim nešto". "Ne želim progovarati se u tuđe poslove". "Još oduvijek imam dobroga brata", samo se neki od primjera rečenica bez smisla koje je Alerić pronašao u zadaćnicama.
Pretpostavke da današnjoj modernoj generaciji nije važno kako se pisano izražava Alerić smatra posve pogrešnima. - Mobiteli i računala vratili su u modu pisanu komunikaciju koja je puno zahtjevnija od govorene. Problem je, međutim, u tome što naši učenici za takvu vrstu komunikacije nisu adekvatno pripremljeni - zaključuje Alerić.
Analizirajući stanje pismenosti naših učenika, Alerić je utvrdio da pojedini profesori uopće nisu uočili neke kardinalne pogreške u zadaćnicama, što navodi na zaključak da su i neki od profesora koji rade u školama elementarno nepismeni. Bolja situacija nije ni na fakultetu. Test ispravljanja učeničkog rada studenti 4. godine u pravilu prolaze tek iz petog ili šestog pokušaja. Kako bi se vidjelo koja područja norme hrvatskog standardnog jezika studentima kroatistike predstavljaju najveći problem, Katedra za metodiku svojedobno je provela i istraživanje među studentima. Bilo je anketirano 125 studenata, pri čemu niti jedan od njih nije rekao da nema poteškoća. Prema riječima studenata, najveće im poteškoće predstavljaju prozodija, vrste rečenica, pravopis općenito, pisanje ije i je, morfologija, tvorba riječi, fonetika, fonologija, sintaksa, pisanje velikog i malog slova te razlikovanje glasova č i ć. Uzrok tome većina studenata vidi u nedovoljnom broju sati hrvatskog jezika u srednjoj školi i lošim profesorima.
Tema: Stranica iz mog dnevnika
Budim se u 10 h i idem na doručak. Mame nema. Išla je na šminkanje i te stvari. Usred doručka na mobitel mi dođe poruka: "Sretno!!!". No zanimljivo je to što je poruka došla točno u 11 h, 11 min i 11 sek, 2000. g. Napokon dođe tri h i počnu se okupljati ljudi. U 4 h su došli svatovi po nas. Ja sam dotad stavljao vjenčice na automobile. Napokon krečemo. Svi su se susjedi divili vjenčanici moje mame. Bila je neobično crvene boje. Došlo je 6 h i moja mama je več rekla ono što smo čekali, a to je odlučno "Da". U salu smo došli oko 7.30 h. Lje po smo se proveli.
Tema: Kiša rominja i grgolji
Jednog jutra u jeseni probudi me kiša svojim klapanjem po prozoru. Shvatih da me ćeka naporan dan i se moram pripremiti za novi dan koji dolazi sa kišom. Nije mi lako jer znam da me popodne čeka škola ii da se valja pripremiti za školu. Više bih volio da je to neradni dan da mogu kišno jutro provesti u krevetu, a popodne u učenju Hrvatskog, Povijesti i Zemljopisa, a u jutro spavaš i ne mariš za školom i za učenjem i drugim poslovima koji ne čekaju radnim danom.
Tema: Volim se igrati s Teom
Mi se igramo ispred zgrade i uvjek je pošten i nikad se ne svađamo. Dobar je u duši, nikad nisam vidio smirenijeg dječaka. Teo je dobar učenik i dobar je u ponašanju. Redovito uči i želi se javit ispravit ili odgovarat gradivo. Uvjek idemo skupa u školu i na tjelesnu zdravstvenu kulturu. Ja i Teo se dobro slažemo i rijetko se svađamo. Kad se posvađamo, onda se pomirimo.
Tema: Usnuli grade, moja ljubav grije tvoje stare grudi
Jednog dana ja i moja obitelj šetali smo se rivom i gledali Jadranske obale. Kasnije smo išli na rivu vidjet imali što za kupit, nije bilo baš svega ali bilo je mnogo malih sitnica. Prošetali smo do Katedrale svetog Duje zaštitnika grada Splita. Okružili smo cijelu rivu i katedralu sv. Duje. A onda je počela procesija na pjaci. Kad je počeo govor cjela se obitelj razdjelila na sve strane. Ja sam bio kraj kamere a onda u katedrali. Kad mi je dosadilo otiša sam u bake na ručak.
Ivana Kalogjera-Brkić
- Broj jezičnih pogrešaka koje čine učenici nije neograničen, već postoje područja u kojima se najčešće griješi. Od dvije do tri tisuće riječi koje koristimo u svakodnevnoj komunikaciji, učenici u pravilu pogrešno rabe najviše 30 do 50 riječi - tvrdi Alerić. Dodaje da su potpuno identične greške đaci činili i prije 30 do 50 godina, no stanje je danas ipak nešto lošije, pa ako prosvjetne vlasti s tim u vezi ne poduzmu neke hitne korake, Alerić predviđa da će Hrvati iz dana u dan biti ne samo sve manje pismeni, nego će se i sve teže međusobno sporazumijevati. - Bojim se da će ljudi, ako nastavimo ovako, jednoga dana imati velikih problema u razumijevanju tuđeg iskaza, bilo govornog, bilo pisanog - predviđa Alerić.
Kako bi se to spriječilo, nastavnici bi u školama, kaže, puno više pozornosti nego dosad morali posvećivati najčešćim pogreškama te vještini govorenja i pisanja. U svakom bi se razredu, predlaže, pogreške mogle istražiti i sastaviti popis riječi u kojima se najčešće griješi, a pogreške potom vježbom ispraviti. Osim toga, djecu bi trebalo učiti kako se piše molba ili obavijest, ali ih poticati i na pisanje kraćih formi.
Alerićevo istraživanje pokazalo je da se učeničke greške mahom odnose na nepravilno pisanje glasova č i ć. Najveći broj učenika pritom pogrešno piše pet riječi: osjećaj, kuća, ćemo, ćete i neće. Često se brkaju i dž i đ, najčešće u riječi džemper koju učenici u pravilu pišu kao đemper. Učestalo se griješi i pri pisanju zareza, velikog slova te pri sastavljenom, odnosno rastavljenom pisanju riječi.
- Najviše učenika ne dam, ne treba, ne kažem, ne znam pišu zajedno, a ćemo i ćete odvojeno. U pisanju ije i je najviše se grešaka čini u riječima svijet, mijenjao, promijenio, zamijenio, lijep, uvijek i zauvijek - nabraja Alerić. Dodaje da osnovnoškolci pet puta više griješe u pisanju riječi u kojima treba napisati ije, dok je kod srednjoškolaca broj pogrešaka u korištenju glasovnih skupina -ije i -je 1:1.
- U srednjoj se školi dvostruko smanjuje i broj pogrešaka koje učenici čine kada trebaju napisati glasove č i ć, no stanje pismenosti naših srednjoškolaca još je daleko od idealnog - kaže Alerić.
Besmislene cijele rečenice
Alerića kao jezičnog stručnjaka dodatno zabrinjava cijeli niz rečenica koje je pronašao u učeničkim zadaćama, a koje nemaju baš nikakvog smisla. To, kaže, pokazuje da naši učenici kada moraju prenijeti svoje misli na papir imaju veliki problem i da ih tome nitko ne uči. -"Mislim da se bježeći od problema, problemi više stvaraju". "Subotom kod djeda on mi uvijek da novac da kupim nešto". "Ne želim progovarati se u tuđe poslove". "Još oduvijek imam dobroga brata", samo se neki od primjera rečenica bez smisla koje je Alerić pronašao u zadaćnicama.
Pretpostavke da današnjoj modernoj generaciji nije važno kako se pisano izražava Alerić smatra posve pogrešnima. - Mobiteli i računala vratili su u modu pisanu komunikaciju koja je puno zahtjevnija od govorene. Problem je, međutim, u tome što naši učenici za takvu vrstu komunikacije nisu adekvatno pripremljeni - zaključuje Alerić.
Analizirajući stanje pismenosti naših učenika, Alerić je utvrdio da pojedini profesori uopće nisu uočili neke kardinalne pogreške u zadaćnicama, što navodi na zaključak da su i neki od profesora koji rade u školama elementarno nepismeni. Bolja situacija nije ni na fakultetu. Test ispravljanja učeničkog rada studenti 4. godine u pravilu prolaze tek iz petog ili šestog pokušaja. Kako bi se vidjelo koja područja norme hrvatskog standardnog jezika studentima kroatistike predstavljaju najveći problem, Katedra za metodiku svojedobno je provela i istraživanje među studentima. Bilo je anketirano 125 studenata, pri čemu niti jedan od njih nije rekao da nema poteškoća. Prema riječima studenata, najveće im poteškoće predstavljaju prozodija, vrste rečenica, pravopis općenito, pisanje ije i je, morfologija, tvorba riječi, fonetika, fonologija, sintaksa, pisanje velikog i malog slova te razlikovanje glasova č i ć. Uzrok tome većina studenata vidi u nedovoljnom broju sati hrvatskog jezika u srednjoj školi i lošim profesorima.
|
I neki profesori su nepismeni
|
Tema: Stranica iz mog dnevnika
Budim se u 10 h i idem na doručak. Mame nema. Išla je na šminkanje i te stvari. Usred doručka na mobitel mi dođe poruka: "Sretno!!!". No zanimljivo je to što je poruka došla točno u 11 h, 11 min i 11 sek, 2000. g. Napokon dođe tri h i počnu se okupljati ljudi. U 4 h su došli svatovi po nas. Ja sam dotad stavljao vjenčice na automobile. Napokon krečemo. Svi su se susjedi divili vjenčanici moje mame. Bila je neobično crvene boje. Došlo je 6 h i moja mama je več rekla ono što smo čekali, a to je odlučno "Da". U salu smo došli oko 7.30 h. Lje po smo se proveli.
Tema: Kiša rominja i grgolji
Jednog jutra u jeseni probudi me kiša svojim klapanjem po prozoru. Shvatih da me ćeka naporan dan i se moram pripremiti za novi dan koji dolazi sa kišom. Nije mi lako jer znam da me popodne čeka škola ii da se valja pripremiti za školu. Više bih volio da je to neradni dan da mogu kišno jutro provesti u krevetu, a popodne u učenju Hrvatskog, Povijesti i Zemljopisa, a u jutro spavaš i ne mariš za školom i za učenjem i drugim poslovima koji ne čekaju radnim danom.
Tema: Volim se igrati s Teom
Mi se igramo ispred zgrade i uvjek je pošten i nikad se ne svađamo. Dobar je u duši, nikad nisam vidio smirenijeg dječaka. Teo je dobar učenik i dobar je u ponašanju. Redovito uči i želi se javit ispravit ili odgovarat gradivo. Uvjek idemo skupa u školu i na tjelesnu zdravstvenu kulturu. Ja i Teo se dobro slažemo i rijetko se svađamo. Kad se posvađamo, onda se pomirimo.
Tema: Usnuli grade, moja ljubav grije tvoje stare grudi
Jednog dana ja i moja obitelj šetali smo se rivom i gledali Jadranske obale. Kasnije smo išli na rivu vidjet imali što za kupit, nije bilo baš svega ali bilo je mnogo malih sitnica. Prošetali smo do Katedrale svetog Duje zaštitnika grada Splita. Okružili smo cijelu rivu i katedralu sv. Duje. A onda je počela procesija na pjaci. Kad je počeo govor cjela se obitelj razdjelila na sve strane. Ja sam bio kraj kamere a onda u katedrali. Kad mi je dosadilo otiša sam u bake na ručak.
|
Iz zadaćnice učenika 7. razreda
|
|
Iz zadaćnice učenika 8. razreda
|
|
Iz zadaćnice učenika 5. razreda
|
|
Iz zadaćnice učenika 6. razreda
|
Ivana Kalogjera-Brkić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....