Od mulja do zlata

Prije 40 godina, 4. rujna 1967. godine, isplovio je iz Murtera na otoku Murteru policijski brod i zaputio se prema otočiću Gnaliću ispred Biograda. Na brodu su, osim policijske posade, toga dana bili mladi šibenski povjesničari i arheolozi Zlatko Gunjača i Zdenko Brusić te instruktor ronjenja Dalibor Martinović. Krenuli su prema Gnaliću na poticaj Zlatka Gunjače kako bi provjerili priču da se na dnu mora nedaleko od tog otoka nalaze ostaci davno potonulog broda. Dan je bio miran, a plovidba ugodna. Nitko nije slutio da predstoji avantura koja će 4. rujna 1967. godine pretvoriti u važan hrvatski povijesni datum.



Kada je brod prišao Gnaliću, policajci su nedaleko od njegove obale ugledali čamac s dvojicom ronilaca. Pomislivši da su pljačkaši amfora, policajci su provjerili ronioce, ali u brodu su imali samo spužve. Tada su doznali da se u moru nalazi i treći ronilac koji je uporno odbijao izroniti na površinu. Policajci su izgubili strpljenje pa su naredili Daliboru Martinoviću da zaroni i izvuče ga na površinu, što je on i učinio. No, kada su ga podigli na brod, on je postao agresivan i počeo je prema policajcima mahati svojim pojasom s olovnim utezima.



Smirio se tek nakon žestokog udarca palicom. Policajci su toj trojici, a bila je riječ od dvojici Murterina i jednom Nijemcu, oduzeli svu opremu, nakon čega su oni postali veoma drski. Govorili su policajcima da ih nije briga za opremu jer je imaju na bacanje, a zatim su s omalovažavanjem dodali da, ako hoće, mogu kupiti i policiju jer su pronašli brod pun zlata! Nakon što je policija smirila razgoropađene ronioce, koji nisu znali da je policija s arheolozima doplovila do Gnalića baš zbog potrage za potonulim brodom, u more su se spustila trojica ronilaca, ali su zbog kvarova na opremi odmah morala odustati dvojica pa je oko otoka, tražeći olupinu, nastavio roniti samo Dalibor Martinović.



- Uporno sam tražio, ali nisam uspio ništa naći - prisjeća se danas Dalibor Martinović.



- Prišao sam brodu namjeravajući odustati od daljnje potrage, ali mi je Zlatko Gunjača rekao: "Pokušaj još jednom. Imaš u bocama zraka upravo za još jedan zaron". Poslušao sam ga. Zaronio sam i odmah na dnu ugledao komade stakla i nekakve čunjeve. Razgrnuo sam rukom mulj i vidio mnogo različitih predmeta rasutih svuda naokolo. Kada sam se osvrnuo oko sebe, vidio sam i golemi predmet koji je nalikovao na škrinju, a kada sam još malo pročeprkao po mulju, ukazali su se limovi zlatne boje. Izronio sam i ushićeno ih obavijestio da dolje ima zlata kao u priči. Gunjača mi je rekao da se vratim i uzmem uzorke svih predmeta koje sam vidio. Pokupio sam u mrežu staklo, čaše, keramičke predmete, dijelove vage i te limove zlatne boje i sve to iznio na površinu.



To je bio početak povijesti hidroarheologije u Hrvatskoj. Istina, limovi koje je pronašao Martinović, a za koje su očito znala i trojica "spužvara", nisu bili bili zlatni, nego od mjedi, ali to uopće nije bilo važno. Kod Gnalića je pronađen mletački trgovački brod prepun blaga neprocjenjive vrijednosti koji je ondje potonuo 1583. godine. Oko onoga što je izvađeno iz te srednjovjekovne olupine, a bila je riječ o više od 10 tisuća vrijednih uporabnih i umjetničkih predmeta, među kojima je bila i drvena škrinja u kojoj su se, nakon što je četiri stoljeća provela na dnu mora, nalazili očuvani i potpuno suhi odjevni predmeti, pa čak i bala platna - 54 metra skupocjenog svilenog damasta, nastala je pravava zbrka.



Takve nalaze svijet još nije bio vidio. Među apsolutnim unikatima, osim platna i odjevnih predmeta, bile su i sirovine te polufabrikati - mesingani predmeti, kositrene šipke teške više od 1000 kilograma, 10 kugli cinobera, također teških više od 1000 kilograma, i mjedene folije. Za njihovu se proizvodnju u srednjem vijeku znalo, ali prije tog nalaza nije postojao nijedan sačuvani primjerak. S dna su podignuta dva velika sidra, devet brončanih topova, nekoliko topovskih kugli, bakreno i kositreno posuđe iz brodske kuhinje, mnoštvo luksuznih predmeta, čaša, boca vrčeva, zdjelica, prozorskih stakala, okrugla i četvrtasta ogledala izrađena u radionicama u Muranu.



Pronađeno je na tisuće predmeta od kobaltnog stakla i stakla tamnosmeđe boje, sitne staklene perlice, svijećnjaci proizvedeni na sjeveru Europe te brojni predmeti za svakodnevnu upotrebu: naprsci, šivaće igle, pribadače, britve, naočale, škare, razne vrste praporaca, precizne vage i drugo. Zbog svega je toga u Biogradu morao biti osnovan Zavičajni muzej u kojemu je danas izložen veći dio predmeta otkrivenih 1967. godine.  



- Nakon tog fantastičnog otkrića bilo je jasno da se odmah mora krenuti u akciju - kaže Martinović. - Počeli su pregovori s JNA jer tada nije moglo biti drugačije. Akciju su organizirale Ksenija Radulić i Sofija Pettricioli, a osim mene, Gunjače i Brusića, bili su uključeni i članovi tadašnjeg Kluba podvodnih aktivnosti Kornati iz Šibenika, Damir Lozić, Edi Macuka, Toni Anić, Martin Mojmir, Rato Čakić, Zoran Herak, Vinko Šarić, Boris Santini, Tomislav Balin, Joško Bogdan i još neki iskusniji ronioci. Pripreme su trajale oko dva tjedna. Za nalaz nitko nije znao, ali kada smo napokon doplovili do Gnalića, ondje smo zatekli ekipu od 15 ronilaca iz Belgije, opremljenu čak i dizalicom. Upravo su podizali jedan brončani top. Bio je to velik skandal. Belgijci su uhićeni, a oprema im je zaplijenjena. Sudilo im se u Zadru.



Podvodna su arheološka iskapanja kod Gnalića, kao najuzbudljiviju priču, pratili tadašnji najbolji novinari, a Brusić, Gunjača i Martinović postali su medijske zvijezde, u suvremenom smislu te riječi.



Dr. Zdenko Brusić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru, danas je jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenih autoriteta. Dalibor Martinović je postao viši restaurator-konzervator u Muzeju grada Šibenika i predavač (prvi u Hrvatskoj) restauracije i konzervacije na Odsjeku za arheologiju Sveučilišta u Zadru, a treći pionir hrvatske hidroarheologije, mr. Zlatko Gunjača, preminuo je prije petnaestak godina na vrhuncu životne i intelektualne snage, na mjestu ravnatelja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, jedne od najvažnijih hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija.



- Otkriće olupine mletačkog broda kod Gnalića toliko je važno da 4. rujna 1967. godine zaista možemo smatrati datumom službenog početka hrvatske hidroarheologije - rekao nam je dr. Zdenko Brusić. No svjest o važnosti podmorskih i podvodnih arheoloških lokaliteta počela se razvijati mnogo ranije. Četiri godine prije Gnalića u Šibeniku je bilo održano povijesno važno savjetovanje Odjela za pomorsku historiju i arheologiju na kojemu se stručno i znanstveno raspravljalo o konzervatorskim istraživanjima i zaštiti podmorskih arheoloških nalazišta i spomenika na području tadašnje SR Hrvatske.



Zlatko Gunjača i ja, tada mladi zanesenjaci netom stigli s fakulteta, a Zlatko još i beskrajan zaljubljenik u more, počeli smo zavirivati ispod njegove površine. Amfore su već tada bile na visokoj cijeni, a pojmovi podvodnih pljačkaša i podmorskih gusara već su bili u uporabi. Još sam kao student amaterski "pretraživao" dno mora oko Nina, a Gunjača se povezao sa šibenskim Klubom podvodnih aktivnosti Kornati, čije je članove privolio da sudjeluju u rekognosciranju podvodnih arheoloških lokaliteta.



- Zagrijao sam se za Gunjačine ideje. Priznajem, zapalio me pričama o drevnim potonulim brodovima - priča Dalibor Martinović.  Zdenko Brusić i Zlatko Gunjača, nakon što su položili ronilački tečaj kod Dalibora Martinovića, ronili su u potrazi za podvodnim arheološkim lokalitetima duž cijelog Jadrana, a zahvaljujući sreći, spretnosti i znanju otkrili su još tri senzacionalna lokaliteta. Već 1971. godine, nakon važnih hidroarheoloških istraživanja kod otoka Tijata i Svršate, u Murteru, Šibenskom kanalu i Prukljanskom jezeru, pa u Kornatima, kod otoka Kakna, Hrbošnjaka, Velikog Kamešnjaka i Primoštena, Dalibor Martinović je kod otoka Zlarina pronašao olupinu antičkoga trgovačkog broda iz 1. stoljeća. Bio je to spektakularan i važan nalaz.



Nakon toga su Brusić, Gunjača i Martinović istraživali podmorje Mljeta, Dubrovnika, Korčule, Pelješca, a potom je slijedila nova senzacija. Slijedeći tragove koje je u moru oko Nina uočio još kao mladić, Zdenko Brusić otkrio je, zakopane u pijesku, fantastične drvene brodske konstrukcije. Riječ je o nalazu koji je na svjetlo dana iznio famoznu Conduru Croaticu i otkrio tajnu drevnoga starohrvatskog brodovlja. Nedugo nakon toga na povratku s otoka Šipana njih trojica odlaze u Hutovo blato i na Vrelu Desnilu pronalaze izvrsno očuvane brodove izdubljene u jednom komadu debla. Na tragu tog njihova otkrića upravo su ove godine na tom mjestu pronađeni savršeno očuvani ostaci ilirskog brodovlja koji su bez daha ostavili sve svjetske stručnjake za to razdoblje ljudske povijesti.



- Nakon Gnalića, zanimanje za podvodne arheološke lokalitete i hidroarheologiju je doslovno eksplodirao - kaže Brusić. Istodobno je potpuno sazrela svijest o nužnosti čuvanja toga nacionalnog blaga i onemogućavanja pljački koje su već postale masovne. Postalo je moderno imati amforu, a naše su podmorje pljačkali i domaći ribari, ronioci, spužvari, vojnici JNA i stranci. Tadašnji su zavodi za zaštitu spomenika kulture imenovani nositeljima aktivnosti za zaštitu podmorskoga arheološkog blaga, a mi smo formirali akcijske interventne i zaštitne grupe koje su odmah reagirale i izlazile na teren nakon svake dojave o bilo kakvom nalazu na morskom dnu. Pristupilo se i izradi karata važnih podvodnih nalazišta kako bi ih policija mogla nadzirati i s površine.


Stanko Ferić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. prosinac 2023 22:16