Od napuštene mesnice do svjetskih galerija

Razgledavanje impresivne i sjajno postavljene izložbe posvećene stogodišnjici osnivanja umjetničke udruge "Die Brücke" u minhenskoj Kunsthalle der Hypo-kulturstiftung podsjetilo me na aktualne rasprave o razlikama između bečke i zagrebačke prezentacije izložbe "Van Gogh i haaška škola".



Riječ je o tome da je na bečkoj izložbi bilo uključeno više desetaka Van Goghovih ostvarenja tako da je zorno bila predstavljena njihova korelacija, dok u Zagrebu možemo promotriti tek tri djela nesretnog genija te nam preostaje tek da povjerujemo kataloškim navodima.



Uzorno realizirana minhenska izložba s podjednako sjajnim katalogom još je jedan Heckel - 'Portret muškarca'pokazatelj nemilosrdne istine da prvoklasne izložbe danas mogu realizirati samo bogate zemlje i banke, pogotovo ako su u njihovu vlasništvu.



Sredstva potrebna za odabir, osiguranje i transport izložaka koji su na ovoj izložbi predstavljali tek dragocjeni komparativni materijal - odličan izbor afričke skulpture i umjetničkih predmeta te prikladno odabrana djela Paula Gaugina, Henrija Matissea, Edwarda Muncha, Paula Signaca, Felixa Valottona i Vincenta Van Gogha - vjerojatno bi premašivalo budžet najambicioznih hrvatskih izložaba, a da ne govorimo o "preostalih" stotinjak izložaka.



Jednostavno mi nemamo (pogotovo ne u našem vlasništvu) banke koje bi podržale ovakav projekt, a on je, naravno, kako to ističe i podnaslov izložbe "Expresionismus aus Berlin" (Ekspresionizam iz Berlina), dragocjena njemačka prošlostoljetna umjetnička baština.



Iz Dresdena u Berlin



Umjetničku udrugu "Die Brücke" pokrenula su 1905. u Dresdenu četvorica studenata arhitekture (Fritz Bleyl, Erich Heckel, Ernst Ludwig Kirchner, Karl Schmidt Rottluff) koji su za atelier unajmili napuštenu mesnicu, a prvi put su zajednički izlagali godinu dana kasnije.



Općenito priznati kao ključna "motorna snaga" ekspresionizma, grupa je po obrazovanju i radioničnom načinu likovnog stvaralaštva (pored slika i drvoreza, Kirchner i Heckel izrađivali su skulpture i pokućstvo) baštinila ideje engleskog "Arts and Crafts" pokreta i secesije, no vrlo brzo je asimilirala i stilske elemente fovizma i kubizma (zajednička fascinacija afričkom skulpturom).



Nolde - 'Žena s djecom na novogvinejskoj plaži'Osim reprezentativnih ulja na platnu, izložba uključuje akvarele, crteže i grafička ostvarenja koja su postala i svojevrsni zaštitni znak njemačkog ekspresionizma. Nakon što su se protagonisti pokreta u drugom desetljeću prošlog stoljeća preselili u Berlin, njihovi atelieri - posebice Kirchnerov - postali su poprištem nekonvencionalnih umjetničkih druženja i performansa, što je na izložbi predstavljeno fotodokumentacijom i replikama interijera Kirchnerova stana i ateliera.



Naziv grupe izabrao je Schmidt Rottluff želeći naglasiti težnju grupe da postane most (njemački die Brücke), odnosno poveznica između impresionizma i postimpresionizma s umjetnošću budućnosti, što je ova svečarska, ali besprijekorno realizirana izložba uvjerljivo i  potvrdila.

Najvažniji predstavnici udruge 'Most'





Ernst Ludwig Kirchner (1880. - 1938.),
član, utemeljitelj i autor brojnih programatskih iskaza, bio je učenik poznatog Jugensdstil dizajnera  Hermanna Obrista, no nakon 1913. sve je izrazitije slijedio kubističke poučke.















Karl Schmidt Rottluff  (1884. - 1976.)
bio je najizrazitiji kolorist među članovima utemeljitelja grupe, a u kasnijim radovima iskazao je sklonost plošnosti i sažimanju oblika.

















Erich Heckel (1883. - 1970.),
utemeljitelj i član grupe do 1913. Kao i većina ostalih članova, često se služio tehnikom drvoreza koja je bitno utjecala i na njegov slikarski izraz.















Emil Nolde (1967. - 1956.),
iako nešto stariji od članova utemeljitelja, na njihovu je molbu kraće vrijeme (1906.-'07.) pristupio udruzi, no neupitno je riječ o jednoj od ključnih autorskih ličnosti njemačkog ekspresionizma.















Max Pechstein (1881. - 1955.)
bio je član "Die Brücke" od 1906. do 1912., kada napušta grupu jer izlaže s berlinskom Neue Secession. Njegovo studijsko putovanje 1914. na otočje Palau može se shvatiti i kao još jedna potvrda utjecaja Gauginova primjera i trajne fascinacije egzotikom.



Darko Glavan
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. siječanj 2026 06:05