Nikad u životu Oliveru Dragojeviću (57) sedam dana nije prošlo tako brzo kao protekli tjedan. Pjevač, koji se glazbom bavi više od četiri desetljeća, istodobno se pripremao za dva važna događaja: nastup na Porinu - dodjeli diskografskih nagrada na kojoj je zahvaljujući posljednjem albumu "Vridilo je" bio nominiran u čak osam kategorija te za sutrašnji nastup u pariškoj Olympiji.
Oliver, s kojim smo razgovarali između dvije glazbene probe, ne krije da mu je nastup u Olympiji ostvarenje jednog od najvećih životnih snova. Lani je, tijekom svibanjskog koncerta u Parizu, iskoristio priliku i prošao hodnicima te kultne dvorane. Kad je na zidu vidio fotografije Jimmyja Hendrixa, Franka Sinatre, Stinga i ostalih koji su tamo pjevali, malo se "smrznuo", a zatim je samome sebi kazao: "Ti to možeš".
Oliver je rođen u Vela Luci na Korčuli. Svirati je počeo još kao petogodišnjak, na usnoj harmonici koju mu je darovao otac. Nekoliko godina poslije u Splitu je upisao glazbenu školu u kojoj je svirao klavir, klarinet i gitaru. Prvi je put javno nastupio na Splitskom dječjem festivalu 1961. s pjesmom "Baloni".
Već 1963. ušao je u skupinu Batali, a šest godina poslije skladbom "Picaferaj" počela je njegova suradnja sa skladateljem Zdenkom Runjićem koji je početkom 70-ih skladao pjesmu "Galeb i ja", koju je Oliver izveo 1975. na Splitskom festivalu. Ostalo je povijest.
• Što za vas intimno znači nastup u Olympiji?
- Sve. To je kultna dvorana za svakog glazbenika. Svi mi tamo pokušavamo doći ako je to ikako moguće. Meni je, eto, uspjelo.
• Tko će vas pratiti na nastupu?
- Dvadeset gudača iz riječkog HNK, grupa Dupini, Dražen Bogdanović na saksofonu, Boris Popol na udaraljkama, gitarist Ante Gelo, Matija Dedić koji će odsvirati jednu pjesmu, moji back-vokali Alemka, Brankica i Teo te Alan Bjelinski kao dirigent.
• Kako je došlo do poziva za nastup u Olympiji?
- To se dogodilo zahvaljujući francuskoj producentici Ljerki Milčić. Ona je radila na HTV-u u emisiji 'Studio 10', pa sam je jednom upitao postoje li ikakve šanse da ja jednoga dana dođem pjevati u Olympiju. Rekla mi je da će pokušati i, eto, u što se to pretvorilo… Ni sam nisam dugo mogao vjerovati da se to meni uistinu zbiva. Tek kad me Ljerka spojila s direktorom Olympije, koji je u međuvremenu preslušao moje albume i odgledao DVD-e mojih nastupa, i kad sam se prošlo ljeto s njim prvi put telefonski čuo, počeo sam vjerovati da bi na kraju sve moglo dobro ispasti.
Mala panika u glavi
• Vi ste, nakon Tereze Kesovije, drugi izvođač s ovih prostora koji tamo nastupa?
- Da. Ma, nastup u Olympiji je zakon. Doma imam mnogo DVD-a s nastupa raznih izvođača u toj dvorani, od Raya Charlesa do Gilberta Becauda. To je posebna, svečana atmosfera.
• Kojom ćete pjesmom početi nastup?
- Skladbom 'Nestajem' koju je jedan pariški pjesnik prepjevao na francuski jezik.
• Kako vam ide pjevanje na francuskom?
- Nije loše. Taj sam jezik učio u osnovnoj školi. Ne utvaram si da ga govorim savršeno, ali ga zato, mislim, poprilično dobro pjevam.
• U glazbi ste gotovo pola stoljeća. Pretpostavljam da više i ne osjećate tremu prije koncerta. Ipak, jeste li napeti uoči sutrašnjeg nastupa?
- Ne znam je li ispravno kazati da uopće nemam tremu. Nije mene strah od penjanja na pozornicu, nije me strah ni od susreta s publikom, ali uvijek se pomalo bojim kako će to na bini ispasti. Uvijek osjećam tu malu paniku u glavi, koja me proganja bez obzira na to nastupam li u Osijeku ili Parizu.
• Koliko će trajati vaš sutrašnji koncert?
- To doista ne znam. Ako se mene pita, mogao bi trajati jako dugo. No, to će ovisiti o atmosferi.
• U Pariz će vas pratiti supruga Vesna, s kojom ste u braku 32 godine, i sinovi: 30-godišnji Dino te 27-godišnji blizanci Damir i Davor. Koliko vam je bitno da je obitelj uz vas u najvažnijim poslovnim trenucima?
- To mi je najvažnije. No, i njima je bitno da su tada uz mene. Pa, ne nastupa njihov Oliver svaki dan u Olympiji.
• Priprema li se vaša supruga za kakav shopping u Parizu?
- Ona je uvijek spremna na to, ali bojim se da ovaj put neće imati baš previše vremena. Jer, u Pariz dolazimo u nedjelju, a kući se vraćamo već u utorak. Iako, moja Vesna kaže da joj je za shopping sasvim dovoljna i jedna 'ura'.
• Rekli ste da kod kuće imate mnogo DVD-a s nastupima glazbenih velikana u Olympiji. Koji vam je najdraži?
- Onaj Raya Charlesa. Njega volim slušati u slobodno vrijeme.
• Hoćete li i vi sutra snimati materijal za DVD?
- Naravno. Točnije, snimat će me Francuzi, a ja se nadam da će od toga ispasti nešto dobro.
• Protekli tjedan bili ste rastrgani između dodjele Porina u Osijeku i priprema za Olympiju. Koliko vam, nakon toliko osvojenih nagrada i priznanja, znači osvajanje još pokojeg Porina?
- Porin uvijek mnogo znači, što god vam tko rekao o tome. To je strukovna nagrada, a kad te struka u nečemu nominira, pouzdano znaš da je to opravdano, da ti kolege glazbenici vjeruju, da prate ono što radiš… Same nominacije za Porin već su stvar svojevrsnog prestiža, a o samoj nagradi ne treba niti pričati.
• U kojoj vam je kategoriji najdraže dobiti Porin?
- U kategoriji za najbolji muški vokal. To je moje malo, ali slatko zadovoljstvo, potvrda da ljudi još vole slušati moj hrapavi glas.
• Koja vam je najvažnija nagrada u životu?
- Svaka nagrada me veseli, ali mi je najvažnije da imam obitelj, ženu i djecu. Oni su mi najveće životne nagrade.
• Kad se prisjetite glazbenih početaka, možete li izdvojiti neki trenutak kad vam je bilo najteže?
- Najgore mi je bilo kad sam krenuo u solo karijeru. Dotad sam nastupao s grupom More, Batalima i Dubrovačkim trubadurima, a onda, najedanput, sam. Falila mi je ta podrška benda iza leđa.
• Koliko ste zadovoljni posljednjim albumom 'Vridilo je'?
- Prezadovoljan sam. Vrijeme je takvo da nije baš pogodno za neke velike prodaje albuma, ali unatoč tome, moji izdavači kažu da prodaja ide dobro. Nisam bio siguran hoće li ljudi odmah prepoznati pjesme s tog albuma jer su malo teže od onih koje sam prije radio. Ove nove pjesme su, onako, za dušu. I to moju dušu. Recimo da sam se malo okrenuo samome sebi.
• Kako objašnjavate vašu višegodišnju postojanost na sceni?
- Vrlo jednostavno: to je, prvenstveno, do pjesama. Ako je pjesma dobra, ako je dobro otpjevaš, onda i traješ dugo. Ako pjesma ne vrijedi i loše si je otpjevao, onda te nema. A, uz to, ja jako volim raditi to što radim. Publika to itekako osjeća.
• Je li vam se dogodilo da publika nije bila zadovoljna koncertom?
- Svakome se to dogodi. Naravno, i meni. Jednostavno se ponekad ne poklopi vibra između mene i publike. To je rijetko, ali dogodi se.
• Imate li neke rituale prije nastupa?
- Nemam.
• Jeste li ikad na pozornici zaboravili tekst neke pjesme?
- Masu puta.
• Što onda radite?
- Izvlačim se najbolje što mogu, umjesto stihova otpjevam 'na, na, na' ili rupu u pamćenju ispunim svirkom.
• Zna se da slobodno vrijeme najviše volite provoditi na brodu i u ribolovu. Imate li još neki hobi?
- Neko vrijeme bavio sam se tenisom, ali sam to zapostavio u korist nogometa. Igram nogomet s djecom, na 'dva mala'.
• Tko pobjeđuje?
- Kako kad, ovisi o danu. Bitno nam je da se malo istrčimo, da se svi dobro isposvađamo, pa da se poslije, uz dobru večeru, pomirimo. Sam rezultat manje je važan.
• Hoćete li pratiti Svjetsko nogometno prvenstvo?
- O, to mi je bolna točka. Na dan kad Hrvatska igra utakmicu protiv Brazila, ja moram pjevati. Taj nastup je dogovoren davno i ne bi bilo fer da ga otkažem.
• Već osam godina ne pojavljujete se na festivalima. Ostat ćete pri toj odluci?
- Naravno. Zbog čega bih ja svojim pojavljivanjem na nekom festivalu krao mjesto nekom mladom pjevaču koji tek dolazi? Meni festivali više nisu potrebni za promociju pjesama. Svoje skladbe dovoljno promoviram na koncertima, Porinu, u nekim televizijskim emisijama… Festivali neka ostanu onim mlađima.
Protiv ulaska u EU
• Jedan ste od onih pjevača koji vole pružiti priliku mladim autorima. Svojedobno ste je dali Zlatanu Stipišiću Gibonniju, a na posljednji ste album uvrstili čak pet skladbi mlade kantautorice Lee Dekleve.
- Nema to veze s njihovom mladošću, nego s kvalitetom. I Gibo i Lea pišu dobre pjesme. Bili bi dobri autori i na tuđim albumima, a ja sam imao sreće da baš meni daruju neke dobre pjesme.
• Sutra nastupate u Europi, no svojedobno ste se prilično negativno izrazili o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju.
- Negativno? Da, meni se to osobno ne sviđa. Ne dopada mi se ideja da nam oni u našu zemlju bacaju svoje smeće dok ćemo mi njima morati davati naše najbolje. To sam rekao i iza toga stojim. To je, naime, istina. Stranci su već pokupovali pola naše obale.
• Što biste vi učinili da imate vlast?
- Drugačije bih se dogovarao. Siguran sam da će ulaskom Hrvatske u EU biti bolje samo pojedincima. Narodu neće biti bolje. Jako sam uvjeren u to.
• Dosad vam je san bio nastup u Olympiji. O čemu ćete sanjati od sutra?
- Oh, moji su snovi spremni. Nakon Pariza počet ću sanjati o nastupu u New Yorku. Točnije, o koncertu u Carnegie Hallu.
• Kada biste svoj život mogli staviti u jednu pjesmu, koja bi to pjesma bila?
- 'Skalinada'. Definitivno.
Klara Rožman
Oliver, s kojim smo razgovarali između dvije glazbene probe, ne krije da mu je nastup u Olympiji ostvarenje jednog od najvećih životnih snova. Lani je, tijekom svibanjskog koncerta u Parizu, iskoristio priliku i prošao hodnicima te kultne dvorane. Kad je na zidu vidio fotografije Jimmyja Hendrixa, Franka Sinatre, Stinga i ostalih koji su tamo pjevali, malo se "smrznuo", a zatim je samome sebi kazao: "Ti to možeš".
Oliver je rođen u Vela Luci na Korčuli. Svirati je počeo još kao petogodišnjak, na usnoj harmonici koju mu je darovao otac. Nekoliko godina poslije u Splitu je upisao glazbenu školu u kojoj je svirao klavir, klarinet i gitaru. Prvi je put javno nastupio na Splitskom dječjem festivalu 1961. s pjesmom "Baloni".
Već 1963. ušao je u skupinu Batali, a šest godina poslije skladbom "Picaferaj" počela je njegova suradnja sa skladateljem Zdenkom Runjićem koji je početkom 70-ih skladao pjesmu "Galeb i ja", koju je Oliver izveo 1975. na Splitskom festivalu. Ostalo je povijest.
• Što za vas intimno znači nastup u Olympiji?
- Sve. To je kultna dvorana za svakog glazbenika. Svi mi tamo pokušavamo doći ako je to ikako moguće. Meni je, eto, uspjelo.
• Tko će vas pratiti na nastupu?
- Dvadeset gudača iz riječkog HNK, grupa Dupini, Dražen Bogdanović na saksofonu, Boris Popol na udaraljkama, gitarist Ante Gelo, Matija Dedić koji će odsvirati jednu pjesmu, moji back-vokali Alemka, Brankica i Teo te Alan Bjelinski kao dirigent.
• Kako je došlo do poziva za nastup u Olympiji?
- To se dogodilo zahvaljujući francuskoj producentici Ljerki Milčić. Ona je radila na HTV-u u emisiji 'Studio 10', pa sam je jednom upitao postoje li ikakve šanse da ja jednoga dana dođem pjevati u Olympiju. Rekla mi je da će pokušati i, eto, u što se to pretvorilo… Ni sam nisam dugo mogao vjerovati da se to meni uistinu zbiva. Tek kad me Ljerka spojila s direktorom Olympije, koji je u međuvremenu preslušao moje albume i odgledao DVD-e mojih nastupa, i kad sam se prošlo ljeto s njim prvi put telefonski čuo, počeo sam vjerovati da bi na kraju sve moglo dobro ispasti.
Mala panika u glavi
• Vi ste, nakon Tereze Kesovije, drugi izvođač s ovih prostora koji tamo nastupa?
- Da. Ma, nastup u Olympiji je zakon. Doma imam mnogo DVD-a s nastupa raznih izvođača u toj dvorani, od Raya Charlesa do Gilberta Becauda. To je posebna, svečana atmosfera.
• Kojom ćete pjesmom početi nastup?
- Skladbom 'Nestajem' koju je jedan pariški pjesnik prepjevao na francuski jezik.
• Kako vam ide pjevanje na francuskom?
- Nije loše. Taj sam jezik učio u osnovnoj školi. Ne utvaram si da ga govorim savršeno, ali ga zato, mislim, poprilično dobro pjevam.
• U glazbi ste gotovo pola stoljeća. Pretpostavljam da više i ne osjećate tremu prije koncerta. Ipak, jeste li napeti uoči sutrašnjeg nastupa?
- Ne znam je li ispravno kazati da uopće nemam tremu. Nije mene strah od penjanja na pozornicu, nije me strah ni od susreta s publikom, ali uvijek se pomalo bojim kako će to na bini ispasti. Uvijek osjećam tu malu paniku u glavi, koja me proganja bez obzira na to nastupam li u Osijeku ili Parizu.
• Koliko će trajati vaš sutrašnji koncert?
- To doista ne znam. Ako se mene pita, mogao bi trajati jako dugo. No, to će ovisiti o atmosferi.
• U Pariz će vas pratiti supruga Vesna, s kojom ste u braku 32 godine, i sinovi: 30-godišnji Dino te 27-godišnji blizanci Damir i Davor. Koliko vam je bitno da je obitelj uz vas u najvažnijim poslovnim trenucima?
- To mi je najvažnije. No, i njima je bitno da su tada uz mene. Pa, ne nastupa njihov Oliver svaki dan u Olympiji.
• Priprema li se vaša supruga za kakav shopping u Parizu?
- Ona je uvijek spremna na to, ali bojim se da ovaj put neće imati baš previše vremena. Jer, u Pariz dolazimo u nedjelju, a kući se vraćamo već u utorak. Iako, moja Vesna kaže da joj je za shopping sasvim dovoljna i jedna 'ura'.
• Rekli ste da kod kuće imate mnogo DVD-a s nastupima glazbenih velikana u Olympiji. Koji vam je najdraži?
- Onaj Raya Charlesa. Njega volim slušati u slobodno vrijeme.
• Hoćete li i vi sutra snimati materijal za DVD?
- Naravno. Točnije, snimat će me Francuzi, a ja se nadam da će od toga ispasti nešto dobro.
• Protekli tjedan bili ste rastrgani između dodjele Porina u Osijeku i priprema za Olympiju. Koliko vam, nakon toliko osvojenih nagrada i priznanja, znači osvajanje još pokojeg Porina?
- Porin uvijek mnogo znači, što god vam tko rekao o tome. To je strukovna nagrada, a kad te struka u nečemu nominira, pouzdano znaš da je to opravdano, da ti kolege glazbenici vjeruju, da prate ono što radiš… Same nominacije za Porin već su stvar svojevrsnog prestiža, a o samoj nagradi ne treba niti pričati.
• U kojoj vam je kategoriji najdraže dobiti Porin?
- U kategoriji za najbolji muški vokal. To je moje malo, ali slatko zadovoljstvo, potvrda da ljudi još vole slušati moj hrapavi glas.
• Koja vam je najvažnija nagrada u životu?
- Svaka nagrada me veseli, ali mi je najvažnije da imam obitelj, ženu i djecu. Oni su mi najveće životne nagrade.
• Kad se prisjetite glazbenih početaka, možete li izdvojiti neki trenutak kad vam je bilo najteže?
- Najgore mi je bilo kad sam krenuo u solo karijeru. Dotad sam nastupao s grupom More, Batalima i Dubrovačkim trubadurima, a onda, najedanput, sam. Falila mi je ta podrška benda iza leđa.
• Koliko ste zadovoljni posljednjim albumom 'Vridilo je'?
- Prezadovoljan sam. Vrijeme je takvo da nije baš pogodno za neke velike prodaje albuma, ali unatoč tome, moji izdavači kažu da prodaja ide dobro. Nisam bio siguran hoće li ljudi odmah prepoznati pjesme s tog albuma jer su malo teže od onih koje sam prije radio. Ove nove pjesme su, onako, za dušu. I to moju dušu. Recimo da sam se malo okrenuo samome sebi.
• Kako objašnjavate vašu višegodišnju postojanost na sceni?
- Vrlo jednostavno: to je, prvenstveno, do pjesama. Ako je pjesma dobra, ako je dobro otpjevaš, onda i traješ dugo. Ako pjesma ne vrijedi i loše si je otpjevao, onda te nema. A, uz to, ja jako volim raditi to što radim. Publika to itekako osjeća.
• Je li vam se dogodilo da publika nije bila zadovoljna koncertom?
- Svakome se to dogodi. Naravno, i meni. Jednostavno se ponekad ne poklopi vibra između mene i publike. To je rijetko, ali dogodi se.
• Imate li neke rituale prije nastupa?
- Nemam.
• Jeste li ikad na pozornici zaboravili tekst neke pjesme?
- Masu puta.
• Što onda radite?
- Izvlačim se najbolje što mogu, umjesto stihova otpjevam 'na, na, na' ili rupu u pamćenju ispunim svirkom.
• Zna se da slobodno vrijeme najviše volite provoditi na brodu i u ribolovu. Imate li još neki hobi?
- Neko vrijeme bavio sam se tenisom, ali sam to zapostavio u korist nogometa. Igram nogomet s djecom, na 'dva mala'.
• Tko pobjeđuje?
- Kako kad, ovisi o danu. Bitno nam je da se malo istrčimo, da se svi dobro isposvađamo, pa da se poslije, uz dobru večeru, pomirimo. Sam rezultat manje je važan.
• Hoćete li pratiti Svjetsko nogometno prvenstvo?
- O, to mi je bolna točka. Na dan kad Hrvatska igra utakmicu protiv Brazila, ja moram pjevati. Taj nastup je dogovoren davno i ne bi bilo fer da ga otkažem.
• Već osam godina ne pojavljujete se na festivalima. Ostat ćete pri toj odluci?
- Naravno. Zbog čega bih ja svojim pojavljivanjem na nekom festivalu krao mjesto nekom mladom pjevaču koji tek dolazi? Meni festivali više nisu potrebni za promociju pjesama. Svoje skladbe dovoljno promoviram na koncertima, Porinu, u nekim televizijskim emisijama… Festivali neka ostanu onim mlađima.
Protiv ulaska u EU
• Jedan ste od onih pjevača koji vole pružiti priliku mladim autorima. Svojedobno ste je dali Zlatanu Stipišiću Gibonniju, a na posljednji ste album uvrstili čak pet skladbi mlade kantautorice Lee Dekleve.
- Nema to veze s njihovom mladošću, nego s kvalitetom. I Gibo i Lea pišu dobre pjesme. Bili bi dobri autori i na tuđim albumima, a ja sam imao sreće da baš meni daruju neke dobre pjesme.
• Sutra nastupate u Europi, no svojedobno ste se prilično negativno izrazili o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju.
- Negativno? Da, meni se to osobno ne sviđa. Ne dopada mi se ideja da nam oni u našu zemlju bacaju svoje smeće dok ćemo mi njima morati davati naše najbolje. To sam rekao i iza toga stojim. To je, naime, istina. Stranci su već pokupovali pola naše obale.
• Što biste vi učinili da imate vlast?
- Drugačije bih se dogovarao. Siguran sam da će ulaskom Hrvatske u EU biti bolje samo pojedincima. Narodu neće biti bolje. Jako sam uvjeren u to.
• Dosad vam je san bio nastup u Olympiji. O čemu ćete sanjati od sutra?
- Oh, moji su snovi spremni. Nakon Pariza počet ću sanjati o nastupu u New Yorku. Točnije, o koncertu u Carnegie Hallu.
• Kada biste svoj život mogli staviti u jednu pjesmu, koja bi to pjesma bila?
- 'Skalinada'. Definitivno.
Klara Rožman
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....