One pobjeđuju bolest, birokraciju i ne staju ni pred kakvom preprekom

Jednom je jedan čitatelj Jutarnjeg lista ispod teksta o Down sindromu ostavio komentar da se kaže da je društvo jako onoliko koliko je jaka zaštita njegovih najslabijih članova.

Prema brojnim primjerima iz hrvatske svakodnevnice o kojima je ovaj list pisao, a u kojima su zaštitu onima najslabijima (a to su djeca zdrava ili bolesna) pružile u prvome redu njihove majke a onda tek po koja “dobra duša” te su institucije kojima je to posao uglavnom sramotno podbacile, zaključili bi smo da je naše društvo - slabo. Usprkos tome, mnoge su majke pokazale snagu koja se ne može mjeriti ni sa čime. Prisjetimo se nekih od njih.

Tužba u zastari

Zamislite samo da ste trudnica koja nosi zdrave bliznace, dolazite u rodilište i nakon 10 sati vam kažu da je jedno dijete rođeno mrtvo a drugo sa teškim mentalnim oštećenjima. Naravno, riječ je bolničkim “propustima”, odnosno katastrofalnim liječničkim greškama. Nakon toga iznevjere vas svi ostali - bolnica, odvjetnik, djelomično policija, sudstvo i na koncu država. Jer, nevjerojatno, zbog institucijskih propusta i nedostatka osobne savjesti liječnika, tužba protiv liječnika otišla je u - zastaru.

Što činiti? Splićanka Dijana Aničić kojoj se to dogodilo prije 12 godina pa je na koncu osnovala udrugu Anđeli s roditeljima djece s teškim invaliditetom, čitavo je vrijeme imala jedan primarni cilj - omogućiti svome sinu da se nasmije. Nimalo lak zadatak, jer briga o djetetu koje ima cerebralnu paralizu, tetraplegiju, epilepsiju i distrofiju velikog mozga obeshrabrilo bi svakoga, ali ne i majku.

Nevjerojatan šok, ne zbog rođenja djeteta s Down sindromom nego zbog načina kako su joj priopćili vijest a onda je i prešutno kritizirali, doživjela je Dinka Vuković, danas predsjednica Hrvatske zajednice za Down sindrom. Nakon poroda u Vinogradskoj bolnici vijest su joj priopćili ovako:”Pa rodili ste mongoloida! Zašto niste išli na amniocentezu?!”. Drugim riječima, zašto, kao starija trudnica, niste napravili test kojim bi se ustvrdilo da dijete ima Down sindrom a onda ga pobacili.

Nema tu gnjeva

Dinka Vuković nije željela pobaciti, željela je roditi to dijete makar imalo Down sindrom jer ljubav se ne mjeri zadravljem, i zahvaljujući njezinim naporima danas se roditelje ne obavještava na onako gnjusan način, prije im se odmah pruža adekvatna savjetodavna pomoć.

Saznati da imate tumor dok ste u 24. tjednu trudnoće a do tada su vas liječnici na vaše pritužbe na zdravlje slali psihijatru jer su, bez ijednog obavljenog testa, zaključili da ste bolest umislili, uz to imati još dvoje djece te u isto vrijeme suočavati se sa suprugovima gubitkom posla i pritom imati dobru volju i optimizam zvuči kao nemoguća misija. No baš je to uspjelo Meliti Maslak, Riječanki koja se protiv tumora borila u trudnoći i bez obzira na sve ne osjeća gnjev ni prema liječnicima koji su je smatrali luđakinjom ni prema životu. Nemaju mnogo novaca, ona je i danas lošijega zdravlja zbog oslabljenog srca no sretna je jer ima - voljenu obitelj.