Uzbuna u Španjolskoj: na Mediteran je stigla meduza ubojica. Tim riječima europski su mediji nedavno upozorili turiste koji se spremaju ljetovati na Mediteranu na portugalsku galiju, jednu od najotrovnijih meduza na planetu.
Atraktivna je izgleda: pojavljuje se u nijansama plave i ljubičaste boje, a njezin klobuk izgledom podsjeća na portugalski ratni brod iz 16. stoljeća po kome je dobila ime.
Arsenal otrova
Portugalska galija (Physalia physalis) raspolaže cijelim “arsenalom” od desetak vrsta otrova, a njezin ubod može biti i smrtonosan. Otrov ispušta iz pedesetak centimetara dugih lovki koje se nalaze ispod morske površine. Napad portugalske galije kod ljudi može izazvati snažan šok, koji dovodi do jake alergijske reakcije, pa čak i otkazivanja organa. Živi u toplim morskim staništima poput Meksičkog zaljeva, Indijskog oceana, Pacifika, obala Australije, Kariba i Floride, no u posljednje je vrijeme zamjećuju i tamo gdje joj ne bi trebalo biti mjesto.
Tako je u kolovozu prošle godine zamijećena u blizini obale Velike Britanije gdje je u jednom danu 500 ljudi zatražilo liječničku pomoć zbog njezina uboda. Srećom, nije bilo smrtnih slučajeva.
Krajem travnja ove godine “meduza ubojica” prvi put u posljednjih 10 godina zamijećena je na nekim od najpoznatijih španjolskih plaža.
- Portugalska galija cijelo desetljeće nije zamijećena na Mediteranu, a njezina pojava na španjolskoj obali mogla bi biti nagovještaj procesa kolonizacije, koja se događa kod svih invazivnih vrsta - izjavio je za britanski dnevnik Independent Xavier Pastor, europski direktor Oceane, najveće svjetske nevladine organizacije za zaštitu mora i oceana.
Pojava portugalske galije u Mediteranu potakla je i kod nas rasprave o tome da bi se opasna meduza mogla pojaviti u Jadranu. - Zasad nije moguće prognozirati što će se zbivati s portugalskom galijom u Sredozemlju, gdje ta meduza nije prirodni stanovnik. Ako bi se raširila duž Sredozemlja te došla i do istočnog Mediterana, ne bi postojala prepreka da se pojavi i kod nas. No, veliko je pitanje bi li portugalska galija mogla preživjeti u Jadranskom moru jer riječ je o tropskoj meduzi - rekao je dr. Andrej Jaklin iz Centra za istraživanje mora (CIM) Instituta “Ruđer Bošković” u Rovinju.
Meduze, koje spadaju u skupinu žarnjaka, jedna su od najstarijih životinjskih vrsta na planetu, a pojavile su se u morima prije više od 600.000 milijuna godina. Meduza ima nekoliko tisuća vrsta, od čega se njih stotinjak smatra opasnima za ljude.
Klobuk i opasne lovke
- Najviše meduza živi u umjerenom tropskom pojasu. Većina meduza ima klobuk i duge lovke koje u sebi nose žarne stanice. Otrov iz žarnih stanica kod čovjeka izaziva bol sličnu opeklini, crvenilo kože ili plikove - pojasnio je dr. Jaklin.
Neke od meduza najopasnija su bića na zemlji. Primjerice, australsku kubo meduzu, koja je ime je dobila po svom četvrtastom obliku, portal Live Science proglasio je trećom najsmrtonosnijom životinjom na svijetu (iza komarca malaričara i azijske kobre). Kubo meduza ima oko 60 krakova, a svaki od njih ima 5000 stanica otrova, dovoljno da ubije 60 osoba. Srećom, opasne meduze poput “australske ubojice” žive daleko od Jadrana.
- U Jadranu se najčešće javlja četiri do pet vrsta meduza koje su dovoljno velike i česte da ih laici mogu uočiti. Faunu meduza dijelimo s ostatkom Sredozemlja gdje se one uglavnom razmnožavaju, dok je njihovo kretanje i širenje u prostoru u potpunosti ovisno o morskim strujama - rekao je dr. Jaklin. Jedna od najpoznatijih meduza, koja se periodički pojavljuje u Jadranu, jest mjesečinka ili Pelagia noctiluca. Klobuk joj je promjera do 12 cm, blijedožute do ružičaste boje, zbog čega je katkad teško vidljiva, pa se plivajući može dotaknuti bilo kojim dijelom tijela. - Mjesečinka je neugodna, ali u principu nije smrtonosna. Reakcija na meduze je individualna, a ovisi i o količini otrova i veličini zahvaćene površine te mjestu koje je bilo meta uboda - naglasio je Jaklin.
Koliko glavobolje može zadati mjesečinka najbolje govori primjer iz Španjolske gdje je 2006. godine bila najezda stotina milijuna tih meduza, a toga je ljeta liječničku pomoć trebalo čak 70.000 turista.
Neugodna Chrysaora
U Jadranu se pojavljuje i vrlo neugodna meduza Chrysaora. - Riječ je o smeđoj meduzi koja ima klobuk promjera 25 centimetara te uže lovke i mnogo veću količinu otrova od mjesečinke. Srećom, zasad kod nas nije zabilježeno da je formirala nakupine, uglavnom su bili pojedinačni primjerci - rekao je Jaklin.
Velika i lijepa meduza morska pluća (Rhizostoma pulmo), čiji je promjer klobuka između 50 i 60 centimetara, potpuno je bezopasna. Smeđa meduza Cotylorhiza tuberculata ne samo da nije opasna, nego je indikator čistoće mora. Naime, može opstati samo u vodama visoke kakvoće. Uhati klobuk ili Aurelia aurita ima promjer klobuka oko 10 centimetara, a blijedoružičaste je boje. Povremeno se pojavljuje u većim nakupinama, no riječ je o bezopasnoj meduzi.
Godinama “zapostavljene” među istraživačima zaokupljenima morskim vrstama koje su za ljudsku vrstu i zanimljivije i važnije, meduze su posljednjih godina postale pravi znanstveni “hit”. Naime, u posljednjih dvadesetak godina pojavljuju se češće i oblinije nego ranije, a nije rijetkost da neke među njima, poput portuglaske galije, “doplove” do mora koja nisu njihova prirodna staništa. Znanstvenici, međutim, ne znaju što je pravi razlog “eksploziji” meduza u svjetskim morima: klimatske promjene, prekomjerni izlov riba, promjene u globalnoj cirkulaciji morskih struja, zagađenje itd. - Više temperature mogu pospješiti razmnožavanje meduza te utjecati na to da im je dostupna veća količina hrane. Također, klimatske promjene mogu utjecati na globalnu cirkulaciju morskih struja koje sudjeluju u transportu meduza. Ipak, još ne znamo detalje interakcije između klimatskih promjena i populacija meduze - izjavio je za Live Scince dr. Monty Graham, stručnjak za meduze iz Dauphin Island Marine Lab.
Slično misli i dr. Jaklin. - Osobno sam skeptičan prema tome da se sada sve objašnjava pomoću klimatskih promjena. Zasad nismo otkrili neku periodičnost niti pravilnost u pojavljivanju meduza. Također, mi još ne možemo predvidjeti najezdu meduza, baš kao ni cvjetanje mora - zaključio je dr. Jaklin.
Atlantska napuhača, papigača, strijelko, kožasti kostorog, vladika arbanaška, narančasta točkasta kirnja... Ovo su samo neke tropskih riba koje su se posljednjih godina pojavile u Jadranskom moru.
- Te su ribe postupno počele prodirati iz istočnog Mediterana, a zato bi mogao biti odgovaran fenomen globalnog zagrijavanja. Ipak, premalo znamo i prekratko je vrijeme prošlo da bismo pojavu tropskih riba u Jadranu mogli pripisati isključivo klimatskim promjenama - rekao je dr. Jaklin.
Uz te ribe u Jadran su “doselile” i dvije vrste algi čije je izvorište u tropskim morima: Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa. -
Caulerpa taxifolia je bačena u Sredozemno more 1984. godine tijekom čišćenja akvarija u Monte Carlu. Očekivalo se da neće moći preživjeti zimske temperature u Sredozemnom moru, što je bila velika pogreška. Zbog ljudskog faktora i napažnje alga se raširila po Sredozemlju i već 1995. godine smo je našli u Jadranu - rekao je dr. Jaklin. Najveća kolonija Caulerpe taxifolije danas se nalazi u Starigradu kod Hvara. Njezina “rođakinja” Caulerpa racemosa, pak, ima koloniju u luci u Vrsaru.
- Neprimjereno je te alge nazivati ubojicama jer one nisu opasne. Istina jest da te alge nemaju prirodno stanište u Jadranskom moru te da ona uzrokuju neke promjene i smetnje u prehrambenom lancu. Naziv alge ubojice jest medijska konstrukcija koja ne odgovara realnosti - naglasio je dr. Andrej Jaklin.
Tanja Rudež
Atraktivna je izgleda: pojavljuje se u nijansama plave i ljubičaste boje, a njezin klobuk izgledom podsjeća na portugalski ratni brod iz 16. stoljeća po kome je dobila ime.
Arsenal otrova
Portugalska galija (Physalia physalis) raspolaže cijelim “arsenalom” od desetak vrsta otrova, a njezin ubod može biti i smrtonosan. Otrov ispušta iz pedesetak centimetara dugih lovki koje se nalaze ispod morske površine. Napad portugalske galije kod ljudi može izazvati snažan šok, koji dovodi do jake alergijske reakcije, pa čak i otkazivanja organa. Živi u toplim morskim staništima poput Meksičkog zaljeva, Indijskog oceana, Pacifika, obala Australije, Kariba i Floride, no u posljednje je vrijeme zamjećuju i tamo gdje joj ne bi trebalo biti mjesto.
Tako je u kolovozu prošle godine zamijećena u blizini obale Velike Britanije gdje je u jednom danu 500 ljudi zatražilo liječničku pomoć zbog njezina uboda. Srećom, nije bilo smrtnih slučajeva.
Krajem travnja ove godine “meduza ubojica” prvi put u posljednjih 10 godina zamijećena je na nekim od najpoznatijih španjolskih plaža.
- Portugalska galija cijelo desetljeće nije zamijećena na Mediteranu, a njezina pojava na španjolskoj obali mogla bi biti nagovještaj procesa kolonizacije, koja se događa kod svih invazivnih vrsta - izjavio je za britanski dnevnik Independent Xavier Pastor, europski direktor Oceane, najveće svjetske nevladine organizacije za zaštitu mora i oceana.
Pojava portugalske galije u Mediteranu potakla je i kod nas rasprave o tome da bi se opasna meduza mogla pojaviti u Jadranu. - Zasad nije moguće prognozirati što će se zbivati s portugalskom galijom u Sredozemlju, gdje ta meduza nije prirodni stanovnik. Ako bi se raširila duž Sredozemlja te došla i do istočnog Mediterana, ne bi postojala prepreka da se pojavi i kod nas. No, veliko je pitanje bi li portugalska galija mogla preživjeti u Jadranskom moru jer riječ je o tropskoj meduzi - rekao je dr. Andrej Jaklin iz Centra za istraživanje mora (CIM) Instituta “Ruđer Bošković” u Rovinju.
Meduze, koje spadaju u skupinu žarnjaka, jedna su od najstarijih životinjskih vrsta na planetu, a pojavile su se u morima prije više od 600.000 milijuna godina. Meduza ima nekoliko tisuća vrsta, od čega se njih stotinjak smatra opasnima za ljude.
Klobuk i opasne lovke
- Najviše meduza živi u umjerenom tropskom pojasu. Većina meduza ima klobuk i duge lovke koje u sebi nose žarne stanice. Otrov iz žarnih stanica kod čovjeka izaziva bol sličnu opeklini, crvenilo kože ili plikove - pojasnio je dr. Jaklin.
Neke od meduza najopasnija su bića na zemlji. Primjerice, australsku kubo meduzu, koja je ime je dobila po svom četvrtastom obliku, portal Live Science proglasio je trećom najsmrtonosnijom životinjom na svijetu (iza komarca malaričara i azijske kobre). Kubo meduza ima oko 60 krakova, a svaki od njih ima 5000 stanica otrova, dovoljno da ubije 60 osoba. Srećom, opasne meduze poput “australske ubojice” žive daleko od Jadrana.
- U Jadranu se najčešće javlja četiri do pet vrsta meduza koje su dovoljno velike i česte da ih laici mogu uočiti. Faunu meduza dijelimo s ostatkom Sredozemlja gdje se one uglavnom razmnožavaju, dok je njihovo kretanje i širenje u prostoru u potpunosti ovisno o morskim strujama - rekao je dr. Jaklin. Jedna od najpoznatijih meduza, koja se periodički pojavljuje u Jadranu, jest mjesečinka ili Pelagia noctiluca. Klobuk joj je promjera do 12 cm, blijedožute do ružičaste boje, zbog čega je katkad teško vidljiva, pa se plivajući može dotaknuti bilo kojim dijelom tijela. - Mjesečinka je neugodna, ali u principu nije smrtonosna. Reakcija na meduze je individualna, a ovisi i o količini otrova i veličini zahvaćene površine te mjestu koje je bilo meta uboda - naglasio je Jaklin.
Koliko glavobolje može zadati mjesečinka najbolje govori primjer iz Španjolske gdje je 2006. godine bila najezda stotina milijuna tih meduza, a toga je ljeta liječničku pomoć trebalo čak 70.000 turista.
Neugodna Chrysaora
U Jadranu se pojavljuje i vrlo neugodna meduza Chrysaora. - Riječ je o smeđoj meduzi koja ima klobuk promjera 25 centimetara te uže lovke i mnogo veću količinu otrova od mjesečinke. Srećom, zasad kod nas nije zabilježeno da je formirala nakupine, uglavnom su bili pojedinačni primjerci - rekao je Jaklin.
Velika i lijepa meduza morska pluća (Rhizostoma pulmo), čiji je promjer klobuka između 50 i 60 centimetara, potpuno je bezopasna. Smeđa meduza Cotylorhiza tuberculata ne samo da nije opasna, nego je indikator čistoće mora. Naime, može opstati samo u vodama visoke kakvoće. Uhati klobuk ili Aurelia aurita ima promjer klobuka oko 10 centimetara, a blijedoružičaste je boje. Povremeno se pojavljuje u većim nakupinama, no riječ je o bezopasnoj meduzi.
Godinama “zapostavljene” među istraživačima zaokupljenima morskim vrstama koje su za ljudsku vrstu i zanimljivije i važnije, meduze su posljednjih godina postale pravi znanstveni “hit”. Naime, u posljednjih dvadesetak godina pojavljuju se češće i oblinije nego ranije, a nije rijetkost da neke među njima, poput portuglaske galije, “doplove” do mora koja nisu njihova prirodna staništa. Znanstvenici, međutim, ne znaju što je pravi razlog “eksploziji” meduza u svjetskim morima: klimatske promjene, prekomjerni izlov riba, promjene u globalnoj cirkulaciji morskih struja, zagađenje itd. - Više temperature mogu pospješiti razmnožavanje meduza te utjecati na to da im je dostupna veća količina hrane. Također, klimatske promjene mogu utjecati na globalnu cirkulaciju morskih struja koje sudjeluju u transportu meduza. Ipak, još ne znamo detalje interakcije između klimatskih promjena i populacija meduze - izjavio je za Live Scince dr. Monty Graham, stručnjak za meduze iz Dauphin Island Marine Lab.
Slično misli i dr. Jaklin. - Osobno sam skeptičan prema tome da se sada sve objašnjava pomoću klimatskih promjena. Zasad nismo otkrili neku periodičnost niti pravilnost u pojavljivanju meduza. Također, mi još ne možemo predvidjeti najezdu meduza, baš kao ni cvjetanje mora - zaključio je dr. Jaklin.
Atlantska napuhača, papigača, strijelko, kožasti kostorog, vladika arbanaška, narančasta točkasta kirnja... Ovo su samo neke tropskih riba koje su se posljednjih godina pojavile u Jadranskom moru.
- Te su ribe postupno počele prodirati iz istočnog Mediterana, a zato bi mogao biti odgovaran fenomen globalnog zagrijavanja. Ipak, premalo znamo i prekratko je vrijeme prošlo da bismo pojavu tropskih riba u Jadranu mogli pripisati isključivo klimatskim promjenama - rekao je dr. Jaklin.
Uz te ribe u Jadran su “doselile” i dvije vrste algi čije je izvorište u tropskim morima: Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa. -
Caulerpa taxifolia je bačena u Sredozemno more 1984. godine tijekom čišćenja akvarija u Monte Carlu. Očekivalo se da neće moći preživjeti zimske temperature u Sredozemnom moru, što je bila velika pogreška. Zbog ljudskog faktora i napažnje alga se raširila po Sredozemlju i već 1995. godine smo je našli u Jadranu - rekao je dr. Jaklin. Najveća kolonija Caulerpe taxifolije danas se nalazi u Starigradu kod Hvara. Njezina “rođakinja” Caulerpa racemosa, pak, ima koloniju u luci u Vrsaru.
- Neprimjereno je te alge nazivati ubojicama jer one nisu opasne. Istina jest da te alge nemaju prirodno stanište u Jadranskom moru te da ona uzrokuju neke promjene i smetnje u prehrambenom lancu. Naziv alge ubojice jest medijska konstrukcija koja ne odgovara realnosti - naglasio je dr. Andrej Jaklin.
|
U Jadran su doselile tropske alge i ribe
|
Tanja Rudež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....