Kada već nije ranije, sada je krajnje vrijeme da netko u Ministarstvu pravosuđa, u Vladi, Državnom odvjetništvu, Saboru ili gdje već, sjedne za stol s glavnim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom i postavi mu krajnje banalno pitanje: Dinko, evo slušamo. Ajd ponovi, molim te, koga vraga godinama rogoboriš i kukaš oko USKOK-a? U čemu je problem? Što ne valja?
Pa kad im Dinko Cvitan stoti put kaže da USKOK nema dovoljno ljudi, prostora, kao ni svih drugih uvjeta nužnih za normalan rad, da ne funkckionira kako treba, onda neka malo razmisle i odluče što će. A Ministarstvo pravosuđa, odnosno Vlada, mogu napraviti samo dvije stvari. Jedna je potpuno redefinirati ulogu USKOK-a, a druga je - ukinuti ga. Obje su, pa čak i ako ćemo o potpunom gašenju USKOK-a, bolje solucije od ove koju imamo danas.
Čemu, naime, služe specijalizirani, najbolje plaćeni, posebno sigurnosno provjeravani tužitelji, takozvana elita Državnog odvjetništva, ako ne rade najvažniju stvar u državi? Što će nam USKOK ako im se ne može povjeriti rad na najzahtjevnijem predmetu kakav se ikada pojavio pred hrvatskim pravosuđem - koncernu Agrokor, njegovu gazdi Ivici Todoriću osumjičenom za kriminal zajedno sa sinovima, zetom i najbližim suradnicima?
A Agrokor ne radi USKOK, nego je Cvitan taj posao dao u ruke Županijskom državnom odvjetništvu i "običnoj" tužiteljici Sani Ljubičić. Ne treba, doduše, isključiti mogućnost da se slučaj naknadno prekvalificira i da se u nekoj fazi Cvitan odluči za novu tezu po kojoj članovi Uprave Agrokora ne bi više bili tretirani kao da je svatko za sebe radio nezakonito, nego su bili dio organizacije, tima koji je lažirao financijska izvješće, manipulirao podacima i omogućavao Gazdi da se dalje širi. Ali, ako se Agrokor naknadno i podvede pod uskočku nadležnost, to više nije to.
Prema tome, što će nam ovakav USKOK? To posebno, elitno tužiteljstvo do sada je ispunilo samo jednu jedinu svrhu, a to je bilo zadovoljavanje forme potrebne za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Njegovim formiranjem i otvaranjem velikih korupcijskih predmeta briselskim činovnicima smo dokazali spremnost Hrvatske da se bori s korupcijom. Tu je početak i kraj priče. Svi veliki i ozbiljni predmeti koji su pokrenuti u specijaliziranom tužiteljstvu pod izravnom dirigentskom palicom Dinka Cvitana (bio je na čelu USKOK-a do prije par godina, kada je postao glavni državni odvjetnik) i operativnim mentorstvom Mladena Bajića doživjeli su neki oblik fijaska.
Ili su, poput glavnog aktera afere Planinska, bivšeg ministra poljoprivrede Petra Čobankovića, kažnjeni guljenjem krumpira, ili su poput bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Damira Polančeca, optuženog za političko pokroviteljstvo operacije pokušaja menadžera Podravke da firmu preuzmu njenim novcem, oslobođeni optužbe, ili se godinama bez rezultata metiljaju po sudovima poput bivšeg premijera Ive Sanadera, bivšeg predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića, bivše SDP-ove županice Marine Lovrić Merzel, gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, gradonačelnika Varaždina Ivana Čehoka i drugih.
USKOK grca pod ogromnom količinom predmeta a da to nema nikakva smisla i - kao što se vidi - rezultata. Da bi na kraju stvari bile dovedene do apsurda. Dok Agrokor "češlja" Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, USKOK se bavi dvojicom policajaca koji su progledali kroz prste za prometni prekršaj i uzeli po 50 kuna mita! Za kazneni progon ove dvojice policajaca, ili organizirane skupine od 14 osoba koja je počinila štetu od 20.000 kuna, uskočki tužitelji primaju mjesečne plaće od 16.000 kuna neto! Za to vrijeme općinski državni odvjetnici koji bi komotno mogli (i trebali) raditi na ovakvim predmetima imaju plaće od oko 10.000 kuna, a županijski tužitelji koji će se boriti s Todorićevim menadžerima plaćeni su oko 14.000 kuna.
Svatko razuman će priznati da to nema smisla. No, stvari su već godinama postavljene naopako i nitko ne pokazuje namjeru da ih promijeni, da USKOK-u skine s grbače masu bespotrebnih slučajeva i ostavi mu prostor za doista zahtjevne i ozbiljne predmete. Posebno tijelo za borbu protiv visoke korupcije, gospodarskog i organiziranog kriminala ima smisla jedino ako glavni državni odvjetnik dobije manevarski prostor da sam procijeni koji će im slučaj dati u rad. Bolje je i korisnije da rade svega pet ili deset slučajeva godišnje, ali da ih naprave temeljito i pošteno.
Stvari se, međutim, ne mijenjaju jer je u uskočkoj inflaciji svatko našao svoj interes i računicu. Županijski tužitelji su zadovoljni jer su plaćeni tek nešto manje od uskočkih, a imaju upola manje posla od njih. Općinskima odgovara jer imaju šansu doći u USKOK na ispomoć i zarađivati daleko više, a usto dobiti sjajnu referencu za napredovanje. Sudovima takva situacija još više paše jer i oni imaju uskočke odjele koji su ekstra plaćeni. Budući da je inflacija uskočkih spisa, potrebno je mnogo specijaliziranih sudaca, pa su gotovo svi kazneni suci ujedno uskočki, što na kraju mjeseca, kada se pogledaju dodaci na plaću, svima godi.
Svi zadovoljni, samo pravda trpi.