Kak je pak pokrenuto pitanje imena današnjeg
Miškecovog prolaza, osjećam potrebu da se i sam uključim u te sve glasnije rasprave i sve žeći sukob, da ne velim verbalni rat između dviju kronično zaraćenih strana, koje se, tolike godine nakon rata - zamislite ovo! - iznova dijele na “ustaše” i “partizane”! Mlade
sestre Baković (21 i 24 godine) fakat su bile partizanke, ali svoje mlade živote su izgubile već na samom početku rata, ni krive, ni dužne. Starija Zdenka vodila je trafiku u susjednoj Nikolićevoj (Teslina), a mlađa Rajka joj pomagala. A Miškec nije bil ustaša, još manje partizan, nego prosjak. Jedna od legendi undergrand Zagreba, i to doslovno i u prenesenom smislu.
Prosjak Miškec živjel je u podrumu Balkan prolaza, a hranu je kao hrčak skupljal po okolnim bircevima, gdje su ga uvijek obilato nadjeljivali s ostanjcima klope.
Najstarije generacije sjećaju ga se u njegovom pohabanom halbcelinderu i s kanticom čušpajza u ruci i pol štruce kruha pod miškom. Ne znam je li sačuvana njegova fotka, znam za novinske crteže i za vrijednu knjižicu o zagrebačkim prosjacima od kolege novinara Rudija Aljinovića, a u kojoj je Miškecu posvećen doličan prostor. Miškec je jedna od najvećih legendi prosjačkog Zagreba, a njegova životna priča zaslužuje cijeli roman. Zagrebački klafa Muškec postaje prosjak Miškec, navodno, zbog zagrebačke misice Štefice Vidačić u koju je bil smrtno zaljubljen. Mlada i lijepa Zagrepčanka, vlasnica buffeta u Jurišićevoj, čim je na prvom natjecanju za Miss Jugoslavije 1927. u Esplanadi na se stavila pobjedničku lentu, na mladog je kalfu, naravno, zaboravila. Od njega se zauvijek udaljila, kad je isti uspjeh ponovila u Berlinu i osvojila krunu Miss Europe.
O sestrama Baković nema potrebe govoriti. One imaju zasluženo mjesto u povijesti zagrebačkog antifašističkog pokreta i početka NOB-a u našem gradu. A kak sam sedamdesetih godina i osobno bil stanar Prolaza koji je nosil njihovo ime, iz prve ruke mogu posvjedočiti da smo našu uličicu njihovim imenima pisali, a u razgovoru ju zvali, naravno, Balkan prolaz! Da ne više bilo svađe, predlažem ime po tradicionalnom obrtu u Prolazu: Prolaz umjetnog štopanja!
Zvonimir Milčec
Prosjak Miškec živjel je u podrumu Balkan prolaza, a hranu je kao hrčak skupljal po okolnim bircevima, gdje su ga uvijek obilato nadjeljivali s ostanjcima klope.
Najstarije generacije sjećaju ga se u njegovom pohabanom halbcelinderu i s kanticom čušpajza u ruci i pol štruce kruha pod miškom. Ne znam je li sačuvana njegova fotka, znam za novinske crteže i za vrijednu knjižicu o zagrebačkim prosjacima od kolege novinara Rudija Aljinovića, a u kojoj je Miškecu posvećen doličan prostor. Miškec je jedna od najvećih legendi prosjačkog Zagreba, a njegova životna priča zaslužuje cijeli roman. Zagrebački klafa Muškec postaje prosjak Miškec, navodno, zbog zagrebačke misice Štefice Vidačić u koju je bil smrtno zaljubljen. Mlada i lijepa Zagrepčanka, vlasnica buffeta u Jurišićevoj, čim je na prvom natjecanju za Miss Jugoslavije 1927. u Esplanadi na se stavila pobjedničku lentu, na mladog je kalfu, naravno, zaboravila. Od njega se zauvijek udaljila, kad je isti uspjeh ponovila u Berlinu i osvojila krunu Miss Europe.
O sestrama Baković nema potrebe govoriti. One imaju zasluženo mjesto u povijesti zagrebačkog antifašističkog pokreta i početka NOB-a u našem gradu. A kak sam sedamdesetih godina i osobno bil stanar Prolaza koji je nosil njihovo ime, iz prve ruke mogu posvjedočiti da smo našu uličicu njihovim imenima pisali, a u razgovoru ju zvali, naravno, Balkan prolaz! Da ne više bilo svađe, predlažem ime po tradicionalnom obrtu u Prolazu: Prolaz umjetnog štopanja!
Zvonimir Milčec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....