Kao da me uvijek baš početkom prosinca uhvati neka neobjašnjiva tuga, melankolija, svakodnevno moje pola životne snage prati tužna glazba. Vučem se ostario, bijedan. Vrijeme? Ne. Toliko star ipak nisam. A, čemu onda ta snuždenost? Zar je godina bila loša? Nije, mnogo se divnih stvari dogodilo. A što, što je onda?
Patim od božićnoga stresa, eto što je! Muče me te slike s ekrana, oglasi, plakati, TV i radioreklame, te slike u nabrijanim kolorima idealnih i sretnih obitelji. To sve nije istina! Horde tih obitelji znoje se u prevrućim shopping molovima. Oh, koliko toga moraju kupiti, koliko toga zamišljaju da moraju kupiti… Ove godine očekivanja su još veća, najveća! Znam, vidio sam ih prošle nedjelje i znate što? Oni nisu sretni. Oni samo kupuju. Ili bi željeli moći kupiti. Da se iskupe.
Volim i kupujem
Oni kupuju, mi kupujemo, ja kupujem da kažem hvala onima koje volim, onima za koje istodobno nisam imao vremena, nisam imao živaca, nisam imao volje, nisam bio dovoljno dobar, nisam bio dovoljno vjeran, nisam bio dovoljno ljubazan, nisam...
Koliko pari čarapa košta ljubav? S kakvim ću šalom moći potvrditi iskreno i odano suradništvo? Hermes? Hoće li moja kći pristati na najskuplju igračku u zamjenu za sve vrijeme koje s njom nisam proveo? Hoće li sve to biti dovoljno? Neće. Oni to znaju, mi to znamo, ja to znam.
Pa, zašto onda to radim? Neđo, trgni se! Odupri se! Nemoj pristati na šarenu ambalažu, lažne slike lažno sretnih lažnih obitelji i kupnju na milijun i dvjesto tisuća rata!
Nemoj ovog prosinca kupiti niti jedan poklon. Nikome! Ništa! Umjesto iscrpljivanja po trgovinama, za koje ionako nemaš novca koliko ti je potrebn, sve te sate provedi doma sa svojom obitelji. Razgovaraj, pokaži ljubav, uvažavanje i razumijevanje. Nema te okićene jelke, čarapa, šala, šlapa, veste, životnog osiguranja na poklon i pečene svinjetine koja to može nadomjestiti. A takav bi prosinac i takve blagdane mogao imati cijelu godinu. Svi bismo mogli biti skromniji i puni mana, ali stvarna i uvjerljivija verzija sretne obitelji od one lažne obitelji s TV ekrana.
Ipak poklon?
A što onda s novcem koji sam ipak uštedio? Da ipak nekom kupim poklon? Možda samo kćeri. I ženi. I majci. Ne! Nikome ništa! Pozivam se na akciju: sav novac beskućnicima. Kupiti paket hrane siromašnom susjedu. Poslati nekoliko paketa slatkiša u SOS Dječje selo Hrvatska ili uplatiti donaciju bolnici za djecu s posebnim potrebama u Bistri.
Dati crkvi, džamiji, židovskoj zajednici, Hare Krishnama - zašto ne?
Nedžad Haznadar
Patim od božićnoga stresa, eto što je! Muče me te slike s ekrana, oglasi, plakati, TV i radioreklame, te slike u nabrijanim kolorima idealnih i sretnih obitelji. To sve nije istina! Horde tih obitelji znoje se u prevrućim shopping molovima. Oh, koliko toga moraju kupiti, koliko toga zamišljaju da moraju kupiti… Ove godine očekivanja su još veća, najveća! Znam, vidio sam ih prošle nedjelje i znate što? Oni nisu sretni. Oni samo kupuju. Ili bi željeli moći kupiti. Da se iskupe.
Volim i kupujem
Oni kupuju, mi kupujemo, ja kupujem da kažem hvala onima koje volim, onima za koje istodobno nisam imao vremena, nisam imao živaca, nisam imao volje, nisam bio dovoljno dobar, nisam bio dovoljno vjeran, nisam bio dovoljno ljubazan, nisam...
Koliko pari čarapa košta ljubav? S kakvim ću šalom moći potvrditi iskreno i odano suradništvo? Hermes? Hoće li moja kći pristati na najskuplju igračku u zamjenu za sve vrijeme koje s njom nisam proveo? Hoće li sve to biti dovoljno? Neće. Oni to znaju, mi to znamo, ja to znam.
Pa, zašto onda to radim? Neđo, trgni se! Odupri se! Nemoj pristati na šarenu ambalažu, lažne slike lažno sretnih lažnih obitelji i kupnju na milijun i dvjesto tisuća rata!
Nemoj ovog prosinca kupiti niti jedan poklon. Nikome! Ništa! Umjesto iscrpljivanja po trgovinama, za koje ionako nemaš novca koliko ti je potrebn, sve te sate provedi doma sa svojom obitelji. Razgovaraj, pokaži ljubav, uvažavanje i razumijevanje. Nema te okićene jelke, čarapa, šala, šlapa, veste, životnog osiguranja na poklon i pečene svinjetine koja to može nadomjestiti. A takav bi prosinac i takve blagdane mogao imati cijelu godinu. Svi bismo mogli biti skromniji i puni mana, ali stvarna i uvjerljivija verzija sretne obitelji od one lažne obitelji s TV ekrana.
Ipak poklon?
A što onda s novcem koji sam ipak uštedio? Da ipak nekom kupim poklon? Možda samo kćeri. I ženi. I majci. Ne! Nikome ništa! Pozivam se na akciju: sav novac beskućnicima. Kupiti paket hrane siromašnom susjedu. Poslati nekoliko paketa slatkiša u SOS Dječje selo Hrvatska ili uplatiti donaciju bolnici za djecu s posebnim potrebama u Bistri.
Dati crkvi, džamiji, židovskoj zajednici, Hare Krishnama - zašto ne?
Nedžad Haznadar
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....