Nekad, ne tako davno, čovjek je imao psa da mu čuva kuću, stado, vuče saonice, pomaže u lovu. Danas većina ljudi od najboljeg prijatelja traži puno više. Na primjer, da ga obožava, ali da nije ljubomoran, da se voli igrati, ali da ga ne treba izvoditi u šetnju tri puta dnevno, da je druželjubiv, ali da može ostati sam u stanu po cijeli dan. Želi životinju, koja nije životinja, koja malo traži, a puno pruža.
Rezultat je da u posljednjih desetak godina, uzgajivači pasa više ne pokušavaju održati i prodati čistokrvne pse, već križanjem različitih pasmina, tzv. dizajniranim psima, udovoljiti potrebama kupaca.
Prvi pokušaj zadovoljavanja želje modernog čovjeka za "psom po mjeri" bio je labradoodle, mješanac labradora i pudlice. Odmah se pokazao savršenim prijateljem američke urbane populacije i odlično se prodavao. Nakon toga slijede razni pugshiresi, pug-zusi, pushonski, puginesi, puggatsi, svi nastali križanjem različitih pasmina.
Križanac puggle sa svojim mekanim krznom, velikim očima mladunčeta i organičenim dimenzijama, već je nekoliko godina pravi hit na tržištu dizajniranih ili, kako ih neko voli nazivati, hibridnim psima. Popularnost mu je narasla i nakon što se našao u isto tako dizajniranoj odjeći, torbama i košarama velikih zvijezdi show buisinessa. Veliko osvježenje i novi profiti za industriju namijenjenu potrebama čovjekovih kućnih ljubimaca.
Sve do Drugog svjetskog rata i mode čistokrvnih pasa ili, kako smo ih voljeli nazivati "s pedigreom", psi su se dijelili prema poslovima koje su obavljali. Danas je situacija potpuno obrnuta, pa psi služe isključivo radi zabave i društva.
Uzgajivačica Candance Humphrey iz Nashvilla preko 20 godina uzgajala je pudlice. Međutim, prije nekoliko godina je morala prestati, jer ih više nije uspijevala prodati ni za 200 dolara. Kako bi opstala u svojem poslu, počela ih je križati s chihuahuama, maltezima, pekinezima.
- Mislim da glavni problem nisu pudlice same po sebi, već njihova kovrčava dlaka i česti odlasci na šišanje - izjavila je za New York Times. - Pudlice su krasni psi, ali ih je oduvijek bilo teško prodati muškarcima. Tipična situacija je da žena hoće pudlicu, a muž drukčijeg psa, često lovačkog. Dizajnirani psi služe kako bi zadovoljili oboje - objasnila je.
Istodobno, s novom modom počinju se sve glasnije javljati protivnici slobodnog i nereguliranog miješanja pasmina. S jedne strane, novu modu eksperimentiranja podržava Američki klub hibridnih pasa, koji je do danas registrirao preko 400 psećih pasmina, a s druge, Američki kinološki klub, koji ih je u svojoj 123 godina dugoj tradiciji priznao tek 155.
- Oko ovog pitanja očekujemo pravu bitku. S jedne strane, dizajneri spremni na sve, a s druge, "čistunci" koji tvrde da se radi o voodoo znanosti 25. stoljeća - izjavio je Bob Vetere, predsjednik Američkog udruženja za proizvode namijenjene psima. - Ljudi više ne žive u velikim kućama kao nekad, već u dvosobnim i trosobnim stanovima. Međutim, i dalje žele psa koji liči na buldoga, ali dvostruko manjeg - nadodao je.
Traže "životinju koja nije životinja", kako objašnjava Katherine C. Grier, autorica knjige "Pets in America" ("Kućni ljubimci u Americi").
I dalje, problem dizajniranih pasa sve više postaje etičkim problemom vezanim za nekritičko i nekontrolirano korištenje i manipulaciju pasminama. Već 1990., kada je postojao tek dizajnirani Labradoodle, Mark Derr u svojoj knjizi "Dog's Best Friend" ("Pseći najbolji prijatelj") optužio i definirao križanje pasmina kao "egoističko zadovoljavanje čovjekovih potreba".
On objašnjava da nakon stoljeća stroge kontrole nad pasminama, nova moda njihovog križanja u čak 25% slučajeva dovodi do genetskih i zdravstvenih problema kod životinja, a nekad i do apsurdnih situacija, poput bull terijera s još neobjašnjenim neurološkim problemom, koji 80 posto vremena provodi pokušavajući uloviti vlastiti rep.
Naravno, cilj dizajnera pasa je da križanjem pasmina dobiju psa s najboljim karakteristikama, ali se često dogodi suprotno. Mnogi uzgajivači pričaju o psima koji nisu u stanju nanjušiti i pronaći svoju kuću na pedesetak metara udaljenosti ili onima koji su preosjetljivi na vrućine. Također, inzistiranje na određenoj karakteristici može imati i neželjene posljedice. Tako je gen koji određuje boju krzna kod labradora, odgovoran i za određene kožne probleme.
Kako bi dizajnirani pas bio onakav kakav njegovi gazde žele, uzgajivači se sve češće obraćaju laboratorijima za genetiku. Oslobođeni brojnih etičkih pitanja koja postoje oko genetske manipulacije kod čovjeka, tvrtke laboratoriji, poput Vetgena i Healthgena, nude genetska ispitivanja radi lakšeg "krojenja" psa po mjeri.
Već neko vrijeme uzgajivači labradora i boksera koriste genetske testove kako bi zadržali određenu boju krzna, a ubrzo će biti moguće izdvojiti gen koji određuje veličinu, krzno, njuh. Genetičari koji su nedavno objavili prvu genetičku mapu psa, tj. boksera pod imenom Tasha, sada pozivaju uzgajivače iz cijelog svijeta da im pošalju uzorke DNA svojih pasmina kako bi mogli točnije odrediti gene odgovorne za specifična obilježja.
Zagovornici korištenja genetike u odabiru pasmina idu tako daleko da predviđaju "krojenje" pasa koji bi imali izuzetan njuh i mogli biti korišteni na aerodromima i drugim javnim mjestima za borbu protiv terorizma. Za razliku od stoljeća koja su bila potrebna kako bi stvorili savršenog psa ovčara, za takve pse bi trebali čekati tek nekoliko godina.
Onima koji u genetici vide priliku za uspjeh, izborom i ostvarivanjem najboljih, najjačih, najbržih i najljepših pasa, koji će pobjeđivati na raznim takmičenjima, puniti svoje gazde ponosom i novcima, stručnjaci poručuju da nijedan genetički test ne može predvidjeti "velikog psa", već brojna druga iskustva.
- Nalazimo se na važnom raskršću što se tiče korištenja genetike u našem društvu - izjavio je za NYTimes, Mark Neff, iz veterinarskog genetičkog laboratorija pri Sveučilištu Kalifornija, Davis. - Možda bi bilo najbolje da neka pitanja riješimo prije nego sa psa prijeđemo na čovjeka - istaknuo je.
Iz New Yorka Tamara Jadrejčić
Rezultat je da u posljednjih desetak godina, uzgajivači pasa više ne pokušavaju održati i prodati čistokrvne pse, već križanjem različitih pasmina, tzv. dizajniranim psima, udovoljiti potrebama kupaca.
Prvi pokušaj zadovoljavanja želje modernog čovjeka za "psom po mjeri" bio je labradoodle, mješanac labradora i pudlice. Odmah se pokazao savršenim prijateljem američke urbane populacije i odlično se prodavao. Nakon toga slijede razni pugshiresi, pug-zusi, pushonski, puginesi, puggatsi, svi nastali križanjem različitih pasmina.
Križanac puggle sa svojim mekanim krznom, velikim očima mladunčeta i organičenim dimenzijama, već je nekoliko godina pravi hit na tržištu dizajniranih ili, kako ih neko voli nazivati, hibridnim psima. Popularnost mu je narasla i nakon što se našao u isto tako dizajniranoj odjeći, torbama i košarama velikih zvijezdi show buisinessa. Veliko osvježenje i novi profiti za industriju namijenjenu potrebama čovjekovih kućnih ljubimaca.
Sve do Drugog svjetskog rata i mode čistokrvnih pasa ili, kako smo ih voljeli nazivati "s pedigreom", psi su se dijelili prema poslovima koje su obavljali. Danas je situacija potpuno obrnuta, pa psi služe isključivo radi zabave i društva.
Uzgajivačica Candance Humphrey iz Nashvilla preko 20 godina uzgajala je pudlice. Međutim, prije nekoliko godina je morala prestati, jer ih više nije uspijevala prodati ni za 200 dolara. Kako bi opstala u svojem poslu, počela ih je križati s chihuahuama, maltezima, pekinezima.
- Mislim da glavni problem nisu pudlice same po sebi, već njihova kovrčava dlaka i česti odlasci na šišanje - izjavila je za New York Times. - Pudlice su krasni psi, ali ih je oduvijek bilo teško prodati muškarcima. Tipična situacija je da žena hoće pudlicu, a muž drukčijeg psa, često lovačkog. Dizajnirani psi služe kako bi zadovoljili oboje - objasnila je.
Istodobno, s novom modom počinju se sve glasnije javljati protivnici slobodnog i nereguliranog miješanja pasmina. S jedne strane, novu modu eksperimentiranja podržava Američki klub hibridnih pasa, koji je do danas registrirao preko 400 psećih pasmina, a s druge, Američki kinološki klub, koji ih je u svojoj 123 godina dugoj tradiciji priznao tek 155.
- Oko ovog pitanja očekujemo pravu bitku. S jedne strane, dizajneri spremni na sve, a s druge, "čistunci" koji tvrde da se radi o voodoo znanosti 25. stoljeća - izjavio je Bob Vetere, predsjednik Američkog udruženja za proizvode namijenjene psima. - Ljudi više ne žive u velikim kućama kao nekad, već u dvosobnim i trosobnim stanovima. Međutim, i dalje žele psa koji liči na buldoga, ali dvostruko manjeg - nadodao je.
Traže "životinju koja nije životinja", kako objašnjava Katherine C. Grier, autorica knjige "Pets in America" ("Kućni ljubimci u Americi").
I dalje, problem dizajniranih pasa sve više postaje etičkim problemom vezanim za nekritičko i nekontrolirano korištenje i manipulaciju pasminama. Već 1990., kada je postojao tek dizajnirani Labradoodle, Mark Derr u svojoj knjizi "Dog's Best Friend" ("Pseći najbolji prijatelj") optužio i definirao križanje pasmina kao "egoističko zadovoljavanje čovjekovih potreba".
On objašnjava da nakon stoljeća stroge kontrole nad pasminama, nova moda njihovog križanja u čak 25% slučajeva dovodi do genetskih i zdravstvenih problema kod životinja, a nekad i do apsurdnih situacija, poput bull terijera s još neobjašnjenim neurološkim problemom, koji 80 posto vremena provodi pokušavajući uloviti vlastiti rep.
Naravno, cilj dizajnera pasa je da križanjem pasmina dobiju psa s najboljim karakteristikama, ali se često dogodi suprotno. Mnogi uzgajivači pričaju o psima koji nisu u stanju nanjušiti i pronaći svoju kuću na pedesetak metara udaljenosti ili onima koji su preosjetljivi na vrućine. Također, inzistiranje na određenoj karakteristici može imati i neželjene posljedice. Tako je gen koji određuje boju krzna kod labradora, odgovoran i za određene kožne probleme.
Kako bi dizajnirani pas bio onakav kakav njegovi gazde žele, uzgajivači se sve češće obraćaju laboratorijima za genetiku. Oslobođeni brojnih etičkih pitanja koja postoje oko genetske manipulacije kod čovjeka, tvrtke laboratoriji, poput Vetgena i Healthgena, nude genetska ispitivanja radi lakšeg "krojenja" psa po mjeri.
Već neko vrijeme uzgajivači labradora i boksera koriste genetske testove kako bi zadržali određenu boju krzna, a ubrzo će biti moguće izdvojiti gen koji određuje veličinu, krzno, njuh. Genetičari koji su nedavno objavili prvu genetičku mapu psa, tj. boksera pod imenom Tasha, sada pozivaju uzgajivače iz cijelog svijeta da im pošalju uzorke DNA svojih pasmina kako bi mogli točnije odrediti gene odgovorne za specifična obilježja.
Zagovornici korištenja genetike u odabiru pasmina idu tako daleko da predviđaju "krojenje" pasa koji bi imali izuzetan njuh i mogli biti korišteni na aerodromima i drugim javnim mjestima za borbu protiv terorizma. Za razliku od stoljeća koja su bila potrebna kako bi stvorili savršenog psa ovčara, za takve pse bi trebali čekati tek nekoliko godina.
Onima koji u genetici vide priliku za uspjeh, izborom i ostvarivanjem najboljih, najjačih, najbržih i najljepših pasa, koji će pobjeđivati na raznim takmičenjima, puniti svoje gazde ponosom i novcima, stručnjaci poručuju da nijedan genetički test ne može predvidjeti "velikog psa", već brojna druga iskustva.
- Nalazimo se na važnom raskršću što se tiče korištenja genetike u našem društvu - izjavio je za NYTimes, Mark Neff, iz veterinarskog genetičkog laboratorija pri Sveučilištu Kalifornija, Davis. - Možda bi bilo najbolje da neka pitanja riješimo prije nego sa psa prijeđemo na čovjeka - istaknuo je.
|
Genetički test ne predviđa 'velikog psa'
|
Iz New Yorka Tamara Jadrejčić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....