Ne bi li bilo lijepo da je život bajka? Kad bolje razmislimo, možda i ne bi. Jer, mnogi od omiljenih likova iz bajki uopće ne žive idilično i bezbrižno kako nam se možda čini, nego im zapravo treba psihoterapija, i to prilično intenzivna.
Korijeni mnogih psihičkih poremećaja kriju se u ranom djetinjstvu, a kad pogledamo kako su neki likovi iz bajki proveli formativne godine, sasvim je jasno zašto su završili onako kako jesu. Ipak, uz ispravnu dijagnozu i prikladnu terapiju junaci bajki ipak bi mogli doći do sretnog završetka!
Tako piše britanska autorica Laura James u upravo objavljenoj knjizi "Tigger on the Couch" u kojoj se pozabavila likovima iz najpopularnijih bajki i pripovijetki na novi način: prepoznala je u njima simptome duševnih poremećaja i pokušala ponuditi rješenje za njih.
Utvrdila je da Pepeljuga pati od sindroma ovisnosti o odobravanju, a to objašnjava zašto je sirotica tako pokorno slušala maćehu i sestre i zašto se spremno udala za muškarca kojeg je vidjela samo dva puta u životu. Uzroci tog poremećaja ponašanja sežu u Pepeljugino djetinjstvo koje je ispočetka bilo sretno uz oba roditelja.
No, kad joj je majka umrla, Pepeljuga je počela potiskivati vlastite bolne osjećaje jer je naslutila da otac ne može podnijeti razgovor o gubitku koji ih je pogodio. Poremećaj se razmahao kad se otac ponovno oženio. Maćeha je prema Pepeljugi postupala doista okrutno, ali otac slabić nije ni prstom maknuo da obrani kćer.
To je razorilo Pepeljugino samopoštovanje i djevojka se našla u začaranom krugu: neprestano je pokušavala svima udovoljiti, a pritom gubila osjećaj vlastite vrijednosti. Ovisnici o odobravanju teško mogu nekome reći "ne" i tako se ponašala i Pepeljuga sve dok nije bez mnogo premišljanja princu rekla "da" - možda zato što je u braku vidjela spas iz nepodnošljive kućne situacije.
Laura James smatra da bi Pepeljuga i princ mogli zauvijek sretno živjeti ako se zajednički podvrgnu nekom obliku terapije. Bez liječenja, naime, sindrom ovisnosti o odobravanju može se pretvoriti u ozbiljan psihički problem.
Dijagnoze su postavljene i za mnoge druge likove iz bajki: Snjeguljičina zla maćeha i Čarobnjak iz Oza pate od narcisoidnog poremećaja osobnosti, ubojica Plavobradi je psihopat, kao i zli Vuk iz bajke o Crvenkapici, a zločesta Cruella de Vil iz "101 dalmatinca" boluje od tzv. histrionskog poremećaja - želje da neprestano bude u središtu pozornosti.
Zato se Zlica od Opaka napadno odijeva, služi hranu u čudnim bojama, kosu boji pola crno, a pola bijelo i vozi upadljiv automobil s najglasnijom trubom na svijetu. Pritom misli samo na sebe i ne mari hoće li povrijediti ili ugroziti druge.
Dok vila Zvončica iz slavnog romana o Petru Panu i izgubljenim dječacima pati od rubnog poremećaja osobnosti, sam Petar Pan ne želi odrasti i preuzeti odgovornosti koje uz to idu, nego se ponaša djetinjasto i egocentrično. Tašt je, ne priznaje svoje slabosti, ne podnosi rutinu i brzo mu sve dosadi - što su sve simptomi narcisoidnog poremećaja osobnosti.
Adolescenti često imaju takve crte, ali s vremenom ih prerastu sami od sebe, osim ako ne ostanu zauvijek djeca, kao Petar Pan, a svatko od nas u svojoj će okolini naći mnoge takve muškarce: šarmantne, ali neodgovorne pustolove koji ne mare za druge, ali zato im je vrlo stalo do vlastite ugode. I njima i Petru Panu, tvrdi autorica, dobro bi došla psihijatrijska pomoć, ali teško da će je zatražiti jer narcis vjeruje da je s njim sve u najboljem redu.
Psihijatru neće otići ni kapetan Kuka, premda ima očitu antisocijalnu osobnost - lako plane, agresivan je, sadist, osjeća se superiorno i uvjeren je da je iznad zakona. Takvi ljudi, međutim, kod liječnika obično završe tek kad počine neko nasilno djelo.
Tigger na kauču iz naslova knjige Laure James, baš kao i njegov kompanjon medvjedić Winnie Pooh, pati od hiperaktivnosti i manjka pozornosti, sindroma koji se često javlja kod djece: nisu u stanju dugo biti mirni, ustaju kad bi trebali sjediti, brbljaju, prekidaju druge dok govore, ne mogu se usredotočiti na ono što rade.
Kod hiperaktivne djece s manjkom pozornosti učinkovitom se pokazala psihoterapija, ali i promjena prehrane. Bilo bi stoga korisno da debeljuškasti Winnie Pooh i njegov prijatelj Tigger prestanu jesti isključivo med i slad te se bace na masnu ribu kao što je skuša.
Ludi klobučar i Ožujski zec iz "Alice u Zemlji čudesa" pate od zajedničkog psihotičnog poremećaja koji se naziva folie a deux. To je stanje u kojem dvije osobe imaju iste deluzije pa tako oba ova ekscentrika vjeruju da je uvijek šest sati i stoga uvijek vrijeme za čaj - i u tome ne vide ništa čudno.
Laura James knjigu je napisala napola u šali, naravno, ali djelimice i s ozbiljnim, humanim ciljem: htjela je ponuditi čitateljima uvid u različite psihološke poremećaje kako bi obratili pozornost na ljude u svojoj okolini koji možda pate od nekih psihičkih smetnji i uputili ih da potraže pomoć.
Nije potrebno da bilo tko pati sam ili da se, još gore, srami svojih problema, smatra Laura James. Sljedeći put kada budete čitali ili gledali "101 dalmatinca", zamislite Zlicu u čekaonici kod psihijatra, s papirnatim rupčićima pri ruci i čvrstom odlukom da riješi psihološke tegobe koje je muče i postane vrijedna članica zajednice - znatno manje zanimljiva i zabavna, doduše, ali zdrava.
"Priče za djecu pokazuju kako i pojedinci koji imaju poteškoće i mane mogu biti vrijedni, cijenjeni i omiljeni članovi zajednice, a to se, nažalost, često zaboravlja, posebno kad su posrijedi mentalne bolesti", piše u predgovoru knjige psihijatar Gareth Vincenti. "Zanimljivo je primijetiti da je u knjizi Laure James jedini zdravi lik Alica iz romana Lewisa Carrolla, a složit ćemo se da bolje pamtimo njezine pustolovine u Zemlji čudesa i iza ogledala, nego nju samu kao osobu."
Marta Štoos
Korijeni mnogih psihičkih poremećaja kriju se u ranom djetinjstvu, a kad pogledamo kako su neki likovi iz bajki proveli formativne godine, sasvim je jasno zašto su završili onako kako jesu. Ipak, uz ispravnu dijagnozu i prikladnu terapiju junaci bajki ipak bi mogli doći do sretnog završetka!
Tako piše britanska autorica Laura James u upravo objavljenoj knjizi "Tigger on the Couch" u kojoj se pozabavila likovima iz najpopularnijih bajki i pripovijetki na novi način: prepoznala je u njima simptome duševnih poremećaja i pokušala ponuditi rješenje za njih.
Utvrdila je da Pepeljuga pati od sindroma ovisnosti o odobravanju, a to objašnjava zašto je sirotica tako pokorno slušala maćehu i sestre i zašto se spremno udala za muškarca kojeg je vidjela samo dva puta u životu. Uzroci tog poremećaja ponašanja sežu u Pepeljugino djetinjstvo koje je ispočetka bilo sretno uz oba roditelja.
|
|
| Tigger on the couch: Ne žive svi likovi iz bajke bezbrižno, nekima je potrebna intenzivna psihoterapija | Petar Pan: Ima simptome narcisoidnog poremećaja osobnosti - tašt je i ne priznaje svoje slabosti |
No, kad joj je majka umrla, Pepeljuga je počela potiskivati vlastite bolne osjećaje jer je naslutila da otac ne može podnijeti razgovor o gubitku koji ih je pogodio. Poremećaj se razmahao kad se otac ponovno oženio. Maćeha je prema Pepeljugi postupala doista okrutno, ali otac slabić nije ni prstom maknuo da obrani kćer.
To je razorilo Pepeljugino samopoštovanje i djevojka se našla u začaranom krugu: neprestano je pokušavala svima udovoljiti, a pritom gubila osjećaj vlastite vrijednosti. Ovisnici o odobravanju teško mogu nekome reći "ne" i tako se ponašala i Pepeljuga sve dok nije bez mnogo premišljanja princu rekla "da" - možda zato što je u braku vidjela spas iz nepodnošljive kućne situacije.
Laura James smatra da bi Pepeljuga i princ mogli zauvijek sretno živjeti ako se zajednički podvrgnu nekom obliku terapije. Bez liječenja, naime, sindrom ovisnosti o odobravanju može se pretvoriti u ozbiljan psihički problem.
Dijagnoze su postavljene i za mnoge druge likove iz bajki: Snjeguljičina zla maćeha i Čarobnjak iz Oza pate od narcisoidnog poremećaja osobnosti, ubojica Plavobradi je psihopat, kao i zli Vuk iz bajke o Crvenkapici, a zločesta Cruella de Vil iz "101 dalmatinca" boluje od tzv. histrionskog poremećaja - želje da neprestano bude u središtu pozornosti.
Zato se Zlica od Opaka napadno odijeva, služi hranu u čudnim bojama, kosu boji pola crno, a pola bijelo i vozi upadljiv automobil s najglasnijom trubom na svijetu. Pritom misli samo na sebe i ne mari hoće li povrijediti ili ugroziti druge.
|
|
| Kapetan Kuka: Ima očitu asocijalnu osobnost - lako plane, agresivan je, sadist i uvjeren da je iznad zakona | Winnie Pooh Medvjedić: pati od hiperaktivnosti i manjka pozornosti te bi trebao prestati jesti med |
Dok vila Zvončica iz slavnog romana o Petru Panu i izgubljenim dječacima pati od rubnog poremećaja osobnosti, sam Petar Pan ne želi odrasti i preuzeti odgovornosti koje uz to idu, nego se ponaša djetinjasto i egocentrično. Tašt je, ne priznaje svoje slabosti, ne podnosi rutinu i brzo mu sve dosadi - što su sve simptomi narcisoidnog poremećaja osobnosti.
Adolescenti često imaju takve crte, ali s vremenom ih prerastu sami od sebe, osim ako ne ostanu zauvijek djeca, kao Petar Pan, a svatko od nas u svojoj će okolini naći mnoge takve muškarce: šarmantne, ali neodgovorne pustolove koji ne mare za druge, ali zato im je vrlo stalo do vlastite ugode. I njima i Petru Panu, tvrdi autorica, dobro bi došla psihijatrijska pomoć, ali teško da će je zatražiti jer narcis vjeruje da je s njim sve u najboljem redu.
Psihijatru neće otići ni kapetan Kuka, premda ima očitu antisocijalnu osobnost - lako plane, agresivan je, sadist, osjeća se superiorno i uvjeren je da je iznad zakona. Takvi ljudi, međutim, kod liječnika obično završe tek kad počine neko nasilno djelo.
Tigger na kauču iz naslova knjige Laure James, baš kao i njegov kompanjon medvjedić Winnie Pooh, pati od hiperaktivnosti i manjka pozornosti, sindroma koji se često javlja kod djece: nisu u stanju dugo biti mirni, ustaju kad bi trebali sjediti, brbljaju, prekidaju druge dok govore, ne mogu se usredotočiti na ono što rade.
Kod hiperaktivne djece s manjkom pozornosti učinkovitom se pokazala psihoterapija, ali i promjena prehrane. Bilo bi stoga korisno da debeljuškasti Winnie Pooh i njegov prijatelj Tigger prestanu jesti isključivo med i slad te se bace na masnu ribu kao što je skuša.
Ludi klobučar i Ožujski zec iz "Alice u Zemlji čudesa" pate od zajedničkog psihotičnog poremećaja koji se naziva folie a deux. To je stanje u kojem dvije osobe imaju iste deluzije pa tako oba ova ekscentrika vjeruju da je uvijek šest sati i stoga uvijek vrijeme za čaj - i u tome ne vide ništa čudno.
|
|
| Čarobnjak iz Oza: Poput Petra Pana i Snjeguljičine maćehe, i on pati od narcisoidnosti | Crvenkapica: Zli je vuk iz bajke o Crvenkapici psihopat, kao i ubojica Plavobradi |
Laura James knjigu je napisala napola u šali, naravno, ali djelimice i s ozbiljnim, humanim ciljem: htjela je ponuditi čitateljima uvid u različite psihološke poremećaje kako bi obratili pozornost na ljude u svojoj okolini koji možda pate od nekih psihičkih smetnji i uputili ih da potraže pomoć.
Nije potrebno da bilo tko pati sam ili da se, još gore, srami svojih problema, smatra Laura James. Sljedeći put kada budete čitali ili gledali "101 dalmatinca", zamislite Zlicu u čekaonici kod psihijatra, s papirnatim rupčićima pri ruci i čvrstom odlukom da riješi psihološke tegobe koje je muče i postane vrijedna članica zajednice - znatno manje zanimljiva i zabavna, doduše, ali zdrava.
"Priče za djecu pokazuju kako i pojedinci koji imaju poteškoće i mane mogu biti vrijedni, cijenjeni i omiljeni članovi zajednice, a to se, nažalost, često zaboravlja, posebno kad su posrijedi mentalne bolesti", piše u predgovoru knjige psihijatar Gareth Vincenti. "Zanimljivo je primijetiti da je u knjizi Laure James jedini zdravi lik Alica iz romana Lewisa Carrolla, a složit ćemo se da bolje pamtimo njezine pustolovine u Zemlji čudesa i iza ogledala, nego nju samu kao osobu."
Alica jedina zdrava
|
Marta Štoos
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....