JERUZALEM - U bazilici Isusova groba, najsvetijem mjestu kršćana u Jeruzalemu, ovih se dana održavaju mnoge procesije. Pet kršćanskih denominacija koje nastanjuju crkvu - grčki pravoslavci, rimokatolici, Armenci, Kopti i sirijski pravoslavci - istodobno obilježava različite faze Uskrsa pa se procesije i liturgijske svečanosti često događaju u isto vrijeme.
S obzirom na to da je mjesto Isusova groba središnji dio svake procesije, raspored ulaska i izlaska svake denominacije već se stoljećima pažljivo i u minutu planira kako bi se izbjegla gužva, ali i fizički obračuni svećenika, odnosno vjernika.
- Raspored se najstrože poštuje, pogotovo tijekom svetog tjedna - rekao je u razgovoru za Jutarnji otac Atanazio, franjevac koji je zadužen da pazi na poštivanje vremenskog okvira katoličkih procesija.
- Procesije se održavaju cijelo vrijeme. Moj je zadatak požuriti procesiju ako se dogodi kašnjenje, odnosno zamoliti sljedeću da malo pričeka. Svaka denominacija ima svog čovjeka koji se brine da se vremenski okviri iz rasporeda poštuju - objašnjava otac Atanazio.
Važno je odrediti kada točno koja povorka svećenika ulazi kako bi se izbjegli sudari jer nakon obilaska groba, koji je sastavni dio svake od pet procesija, svaka povorka nastavlja prema svojoj kapelici, a ni procesije obilaska crkve koje nakon toga slijede ne kreću se nužno u istom smjeru. Tako katolici iz kapelice Svete Marije Magdalene obilaze crkvu slijeva nadesno, dok grčki pravoslavci i Armenci idu zdesna nalijevo.
Najživlje noću
- Raspored se izrađuje i usklađuje svake godine ovisno o razmaku u Uskrsu koji varira od jednog do pet tjedana. Ponekad katolički i pravoslavni Uskrs padaju na isti dan i tada je najveća gužva - kaže otac Atanazio.
- Problem nije toliko u svećenicima tijekom procesija jer oni znaju točan raspored. Problemi nastaju kad ima puno vjernika koji sudjeluju u procesiji jer oni ne znaju raspored, a teško je čovjeka koji tri sata čeka ulazak u Isusov grob maknuti otamo samo zato što moramo završiti procesiju u 12.15. Tada zna biti sukoba pa često mora intervenirati policija - objašnjava otac Atanazio.
Kohabitacija pet kršćanskih denominacija strogo je regulirana uzajamnim pravima i obvezama koje proizlaze iz Statusa quo koji su otomanske vlasti utvrdile davne 1757. i potvrdile 1852. godine.
- To nije zakonski kodeks nego vrsta običajnog prava. Tada je donesen dekret koji je od religijskih zajednica zahtijevao da ne mijenjaju zatečeno stanje u crkvi i tako je ostalo do danas. Status quo je svojevrstan sporazum o primirju između zajednica koje su se često sukobljavale - objašnjava otac Atanazio.
Prema tom sustavu, grčki pravoslavci, katolici i Armenci su tzv. vladajuće zajednice, a Kopti i sirijski pravoslavci su u nešto lošijem položaju. Neka prava su ekskluzivna, a neka su svima zajednička. Tako, primjerice, katolici imaju ekskluzivno pravo korištenja orgulja.
- Orgulje su od 16. stoljeća sastavni dio katoličke procesije. Jednom su ih sirijski pravoslavci pokušali prisvojiti, ali su odustali nakon što smo im zajedno s Grcima i Armencima uputili pismo upozorenja - prisjeća se otac Atanazio. Grci pak imaju ekskluzivno pravo čišćenja platoa na ulazu u crkvu i čuvanja Svetog groba. Međutim, i tu se vidi tko je s kim u boljim odnosima.
- Kad katolici imaju svoju dnevnu procesiju, oko četiri popodne, grčki pop koji uvijek stoji pred grobom mora otići, ali kad Armenci imaju procesiju, grčki pop ostaje - kaže Atanazio i dodaje da je to tako zbog povijesnih razloga. Naime, armenska procesija je nastala kasnije u povijesti pa je u trenutku utvrđivanja Statusa quo ostalo na tome. Tijekom dana obično nema liturgija u samom grobu, ali je zato noću vrlo živo.
Spor oko šahta
- Grčki pravoslavci imaju molitvu u grobnici od ponoći do pola tri, nakon njih ulaze Armenci koji imaju pravo na molitvu do pola pet ujutro i u konačnici katolici koji u grobnici imaju pravo provesti od pola pet do 7.45 - kaže Atanazio.
Kopti i sirijski pravoslavci imaju ograničena prava. Molitve mogu izvoditi samo u svojim kapelicama koje se nalaze iza groba, s tim da Sirijci to mogu činiti samo nedjeljom ujutro. Tijekom uskrsnog razdoblja Sirijci imaju pravo molitve u grobu, ali samo na Veliki petak, dok Kopti imaju pravo kaditi tamjan.
Što se tiče čišćenja i održavanja bazilike, svaka je zajednica nadležna za svoj dio. Kad je u pitanju zajedničko vlasništvo - Sveti grob i prostor oko njega (rotonda Anastasis) te stijena pomazanja - čišćenje je podijeljeno. Svaki petak provodi se rotacija između Grka, katolika i Armenaca. Spor oko udjela u vlasništvu bazilike trajao je stoljećima. Međutim, zajednice je na dogovor natjerala čista nužda.
- Kada je 1948. baziliku zahvatio požar, pojavila se potreba detaljne renovacije. Da bi se to izvelo, zajednice su se morale dogovoriti koji dio crkve kome pripada jer prema Statusu quo u crkvi se ne smiju izvoditi nikakvi radovi bez suglasnosti svih. Dogovor je postignut 1964. i danas više nema teritorijalnih sporova - rekao je Atanazio, priznajući da je posljednji spor riješen tek nedavno.
Riječ je o šahtu koji se nalazi između stijene pomazanja i armenske kapelice. Armenci su tvrdili da je šaht njihov, a u konačnici se ispostavilo da im pripada samo pola. Iako u bazilici nema fizičkih razgraničenja, svećenstvo točno zna dokle se protežu granice njihova suvereniteta.
Ključevi vrata kršćanske bazilike, pak, u vlasništvu su dviju muslimanskih obitelji, stoljetnih jeruzalemskih starosjedilaca. Obitelj Judeh je formalno vlasnik ključeva, ali oni se nalaze kod obitelji Nuseibeh. - Svaki dan obitelj Nuseibeh otključava i zaključava baziliku, ali vrijeme otvaranja i zatvaranja crkve sporazumno određuju Grci, katolici i Armenci - objašnjava otac Atanazije.
Sandra Milković
S obzirom na to da je mjesto Isusova groba središnji dio svake procesije, raspored ulaska i izlaska svake denominacije već se stoljećima pažljivo i u minutu planira kako bi se izbjegla gužva, ali i fizički obračuni svećenika, odnosno vjernika.
- Raspored se najstrože poštuje, pogotovo tijekom svetog tjedna - rekao je u razgovoru za Jutarnji otac Atanazio, franjevac koji je zadužen da pazi na poštivanje vremenskog okvira katoličkih procesija.
- Procesije se održavaju cijelo vrijeme. Moj je zadatak požuriti procesiju ako se dogodi kašnjenje, odnosno zamoliti sljedeću da malo pričeka. Svaka denominacija ima svog čovjeka koji se brine da se vremenski okviri iz rasporeda poštuju - objašnjava otac Atanazio.
Važno je odrediti kada točno koja povorka svećenika ulazi kako bi se izbjegli sudari jer nakon obilaska groba, koji je sastavni dio svake od pet procesija, svaka povorka nastavlja prema svojoj kapelici, a ni procesije obilaska crkve koje nakon toga slijede ne kreću se nužno u istom smjeru. Tako katolici iz kapelice Svete Marije Magdalene obilaze crkvu slijeva nadesno, dok grčki pravoslavci i Armenci idu zdesna nalijevo.
Najživlje noću
- Raspored se izrađuje i usklađuje svake godine ovisno o razmaku u Uskrsu koji varira od jednog do pet tjedana. Ponekad katolički i pravoslavni Uskrs padaju na isti dan i tada je najveća gužva - kaže otac Atanazio.
- Problem nije toliko u svećenicima tijekom procesija jer oni znaju točan raspored. Problemi nastaju kad ima puno vjernika koji sudjeluju u procesiji jer oni ne znaju raspored, a teško je čovjeka koji tri sata čeka ulazak u Isusov grob maknuti otamo samo zato što moramo završiti procesiju u 12.15. Tada zna biti sukoba pa često mora intervenirati policija - objašnjava otac Atanazio.
Kohabitacija pet kršćanskih denominacija strogo je regulirana uzajamnim pravima i obvezama koje proizlaze iz Statusa quo koji su otomanske vlasti utvrdile davne 1757. i potvrdile 1852. godine.
- To nije zakonski kodeks nego vrsta običajnog prava. Tada je donesen dekret koji je od religijskih zajednica zahtijevao da ne mijenjaju zatečeno stanje u crkvi i tako je ostalo do danas. Status quo je svojevrstan sporazum o primirju između zajednica koje su se često sukobljavale - objašnjava otac Atanazio.
Prema tom sustavu, grčki pravoslavci, katolici i Armenci su tzv. vladajuće zajednice, a Kopti i sirijski pravoslavci su u nešto lošijem položaju. Neka prava su ekskluzivna, a neka su svima zajednička. Tako, primjerice, katolici imaju ekskluzivno pravo korištenja orgulja.
- Orgulje su od 16. stoljeća sastavni dio katoličke procesije. Jednom su ih sirijski pravoslavci pokušali prisvojiti, ali su odustali nakon što smo im zajedno s Grcima i Armencima uputili pismo upozorenja - prisjeća se otac Atanazio. Grci pak imaju ekskluzivno pravo čišćenja platoa na ulazu u crkvu i čuvanja Svetog groba. Međutim, i tu se vidi tko je s kim u boljim odnosima.
- Kad katolici imaju svoju dnevnu procesiju, oko četiri popodne, grčki pop koji uvijek stoji pred grobom mora otići, ali kad Armenci imaju procesiju, grčki pop ostaje - kaže Atanazio i dodaje da je to tako zbog povijesnih razloga. Naime, armenska procesija je nastala kasnije u povijesti pa je u trenutku utvrđivanja Statusa quo ostalo na tome. Tijekom dana obično nema liturgija u samom grobu, ali je zato noću vrlo živo.
Spor oko šahta
- Grčki pravoslavci imaju molitvu u grobnici od ponoći do pola tri, nakon njih ulaze Armenci koji imaju pravo na molitvu do pola pet ujutro i u konačnici katolici koji u grobnici imaju pravo provesti od pola pet do 7.45 - kaže Atanazio.
Kopti i sirijski pravoslavci imaju ograničena prava. Molitve mogu izvoditi samo u svojim kapelicama koje se nalaze iza groba, s tim da Sirijci to mogu činiti samo nedjeljom ujutro. Tijekom uskrsnog razdoblja Sirijci imaju pravo molitve u grobu, ali samo na Veliki petak, dok Kopti imaju pravo kaditi tamjan.
Što se tiče čišćenja i održavanja bazilike, svaka je zajednica nadležna za svoj dio. Kad je u pitanju zajedničko vlasništvo - Sveti grob i prostor oko njega (rotonda Anastasis) te stijena pomazanja - čišćenje je podijeljeno. Svaki petak provodi se rotacija između Grka, katolika i Armenaca. Spor oko udjela u vlasništvu bazilike trajao je stoljećima. Međutim, zajednice je na dogovor natjerala čista nužda.
- Kada je 1948. baziliku zahvatio požar, pojavila se potreba detaljne renovacije. Da bi se to izvelo, zajednice su se morale dogovoriti koji dio crkve kome pripada jer prema Statusu quo u crkvi se ne smiju izvoditi nikakvi radovi bez suglasnosti svih. Dogovor je postignut 1964. i danas više nema teritorijalnih sporova - rekao je Atanazio, priznajući da je posljednji spor riješen tek nedavno.
Riječ je o šahtu koji se nalazi između stijene pomazanja i armenske kapelice. Armenci su tvrdili da je šaht njihov, a u konačnici se ispostavilo da im pripada samo pola. Iako u bazilici nema fizičkih razgraničenja, svećenstvo točno zna dokle se protežu granice njihova suvereniteta.
Ključevi vrata kršćanske bazilike, pak, u vlasništvu su dviju muslimanskih obitelji, stoljetnih jeruzalemskih starosjedilaca. Obitelj Judeh je formalno vlasnik ključeva, ali oni se nalaze kod obitelji Nuseibeh. - Svaki dan obitelj Nuseibeh otključava i zaključava baziliku, ali vrijeme otvaranja i zatvaranja crkve sporazumno određuju Grci, katolici i Armenci - objašnjava otac Atanazije.
Mikrofon korišten samo dvaput u osam godinaKorištenje mikrofona, odnosno razglasa koji postoji u bazilici, posebno je regulirano pitanje. Kada bi ga svaka vjerska zajednica koristila, prema riječima oca Atanazia, nastao bi kaos jer se u bazilici često održava nekoliko misa istovremeno. Stoga se mikrofon daje na korištenje samo u posebno važnim slučajevima, i to uz suglasnost triju najvećih zajednica. S kolikim se oprezom pristupa pitanju mikrofona dokazuje i podatak da je u posljednjih osam godina korišten samo dva puta: pri posjetu pape Ivana Pavla II. i pri imenovanju novog grkopravoslavnog patrijarha u Jeruzalemu Teofila III. |
Sandra Milković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....