ZAGREB - Danas nisam sasvim svoj. Sinoć sam morao donijeti jednu od najtežih odluka u svom životu - potišteno je danas zvučao
Tonino Picula. Saborski zastupnik i gradonačelnik Velike Gorice zvučao je kao čovjek koji je izgubio svoga "ratnog druga", svoga psa mješanca zvanog
Čupko.
Pas kojeg je Picula 1995. pronašao nakon operacije Oluja, u kojoj je SDP-ovac sudjelovao kao mobilizirani vojnik, uginuo je preksinoć nakon što su se Tonino, njegov brat Boško i čitava obitelj gotovo dva mjeseca borili za Čupkov život.
- Pred Staru godinu kolabirao je prvi put. Bubrezi, srce, urea u krvi, sve ga je snašlo... Doktorica na Veterini Iva Majer činila je čuda. Toliko ga je puta izvlačila. Trudili su se i moji ukućani i obitelj. Bdjeli su nad njim kad je noću primao infuziju. Ali u ponedjeljak je srce počelo odlaziti. Pokušali smo s još jednom količinom lijeka, no Čupko je to jako loše primio. Nije više bilo smisla. Morali smo ga uspavati...
U listopadu 1995. Picula je sa svojom postrojbom bio na položaju kod Hrvatske Kostajnice, u selu Slabinja, u dvorištu na kućnom broju 13.
- Jednog dana ušetao je u to dvorište i u moj život. Svojim je izgledom toliko odudarao i od drugih pasa i od tog ambijenta, tih ruševina - kaže Picula. Uzeo ga je sa sobom, nazvao ga Čupko i udomio u Velikoj Gorici. Čupko je za Piculu bio više od psa. Bio je, kaže, simbol nekih vremena koja su iza nas. Bili su, praktički, ratni drugovi.
Tonino Picula: 'I ja sam, poput Čupka, čvrst u svojim odlukama'
Andriju Hebranga ugrizao je pas prošli tjedan na otoku Pašmanu dok je spašavao svog psa, bijelog zapadnoškotskog terijera Nila.
- Taj mješanac napao je mog psa. Uhvatio ga je za šiju i nije puštao, pa sam ga rukama uhvatio za njušku i izvukao mog Nila, ali trebalo je onda izvući ruke! Nisam uspio proći bez ozljeda jer me zahvatio zubom koljačem za dlan - priča Hebrang.
Dodaje da je otišao na pregled, dobio antibiotike i da ovih dana ima omotanu ruku.
- Oba psa su dobro. Moji je mali, ima samo 10 kilograma, pa kad ga je ovaj veliki od nekih 40-ak kilograma uhvatio, potekla mu je krv, i to mi se učinilo strašno jer je moj pas bijele boje, ali zapravo na kraju ima malu ranu - kaže Hebrang i dodaje da je i mješanac koji ih je napao dobro.
- Zdrav je to pas. Bila je tamo i njegova gazdarica kada se to dogodilo i cijepljen je i sve, ali je instinktivno reagirao - kaže Hebrang. (V. Nezirović)
Tomislav Krasnec
Pas kojeg je Picula 1995. pronašao nakon operacije Oluja, u kojoj je SDP-ovac sudjelovao kao mobilizirani vojnik, uginuo je preksinoć nakon što su se Tonino, njegov brat Boško i čitava obitelj gotovo dva mjeseca borili za Čupkov život.
- Pred Staru godinu kolabirao je prvi put. Bubrezi, srce, urea u krvi, sve ga je snašlo... Doktorica na Veterini Iva Majer činila je čuda. Toliko ga je puta izvlačila. Trudili su se i moji ukućani i obitelj. Bdjeli su nad njim kad je noću primao infuziju. Ali u ponedjeljak je srce počelo odlaziti. Pokušali smo s još jednom količinom lijeka, no Čupko je to jako loše primio. Nije više bilo smisla. Morali smo ga uspavati...
U listopadu 1995. Picula je sa svojom postrojbom bio na položaju kod Hrvatske Kostajnice, u selu Slabinja, u dvorištu na kućnom broju 13.
- Jednog dana ušetao je u to dvorište i u moj život. Svojim je izgledom toliko odudarao i od drugih pasa i od tog ambijenta, tih ruševina - kaže Picula. Uzeo ga je sa sobom, nazvao ga Čupko i udomio u Velikoj Gorici. Čupko je za Piculu bio više od psa. Bio je, kaže, simbol nekih vremena koja su iza nas. Bili su, praktički, ratni drugovi.
Tonino Picula: 'I ja sam, poput Čupka, čvrst u svojim odlukama'
Andriju Hebranga ugrizao je pas prošli tjedan na otoku Pašmanu dok je spašavao svog psa, bijelog zapadnoškotskog terijera Nila.
- Taj mješanac napao je mog psa. Uhvatio ga je za šiju i nije puštao, pa sam ga rukama uhvatio za njušku i izvukao mog Nila, ali trebalo je onda izvući ruke! Nisam uspio proći bez ozljeda jer me zahvatio zubom koljačem za dlan - priča Hebrang.
Dodaje da je otišao na pregled, dobio antibiotike i da ovih dana ima omotanu ruku.
- Oba psa su dobro. Moji je mali, ima samo 10 kilograma, pa kad ga je ovaj veliki od nekih 40-ak kilograma uhvatio, potekla mu je krv, i to mi se učinilo strašno jer je moj pas bijele boje, ali zapravo na kraju ima malu ranu - kaže Hebrang i dodaje da je i mješanac koji ih je napao dobro.
- Zdrav je to pas. Bila je tamo i njegova gazdarica kada se to dogodilo i cijepljen je i sve, ali je instinktivno reagirao - kaže Hebrang. (V. Nezirović)
|
Hebrang na antibioticima nakon što ga je na Pašmanu ugrizao pas
|
Tomislav Krasnec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....