Pisma britanskog nobelovca Harolda Pintera - koji je preminuo prije nekoliko dana, na Badnjak - hrvatskom redatelju Georgiju Paru sadrže zanimljivosti veće od veze dvojice glasovitih kazališnih suradnika. Ona su utoliko tipična što otkrivaju dobru suradnju jednoga pisca i jednoga režisera, a opet izdvajaju se po nekim pojedinostima.
Svakako je zanimljiv Pinterov interes, s jedne strane, za postavljanje njegovih drama u tadašnjoj Jugoslaviji. No ništa je manje zanimljiv njegov interes za Gorgonu, istaknutu skupinu likovnih umjetnika (Vaništa, Kožarić, Putar, Bašičević, Meštrović, Horvat, Seder, Knifer, Jevšovar) koja je na početku 60-ih prošlog stoljeća mijenjala pogled na umjetnost. Iz pisama je vidljivo da je Paro predlagao Pinteru suradnju s časopisom Gorgona, koji je spomenuta skupina izdavala, ali nije vidljivo da je do te suradnje zaista i došlo.
Suradnja zagrebačkih avangardista i Pintera, predstavnika teatra apsurda, koji je itekako vukao “vlastitu socijalnu i političku notu” u tekstovima, povlači jednu srodnost duša o kojoj bi tek trebalo govoriti. S druge strane, Pinter je vrlo zadovoljan što se njegove drame usporedno postavljaju u Zagrebu i - New Yorku.
Premijera u Gavelli 1964.
Dovoljno je usporediti datume i ustanoviti da korespondencija Para i Pintera počinje nakon što je Paro 1964. u Zagrebačkom dramskom, danas Gavelli, postavio u istoj premijeri dva Pinterova teksta. I to “Kolekciju” i “Ljubavnika”. Oni su u nas postavljeni samo godinu odnosno dvije nakon svojih londonskih premijera. Pritom treba naglasiti da je to bila prva postavka Pintera u ondašnjoj Jugoslaviji.
I kasnije je Paro postavljao Pintera neposredno nakon londonskih premijera. Godine 1965. “Povratak” je igrao u Londonu, a 1967. u zagrebačkom HNK. Teatar u gostima postavio je “Prijevaru” 1979., godinu nakon Londona.
Osjećao se starim u 40-ima
Inače, u vrijeme korespondencije i Paro (r. 1934.) i Pinter (r. 1930.) bili su ljudi u najboljim godinama, iako se Pinter osjećao - starim. No, najbolje je pročitati četiri od desetak pisama koja je pisac nobelovac tada uputio zagrebačkom redatelju, a koja je Paro ljubazno ustupio Jutarnjem.
29. rujna 1964.
Dragi gospodine Paro,
puno vam hvala za vaše pismo. Vrlo mi je žao što za mene, međutim, nije moguće da dođem u Zagreb na premijeru “Kolekcije” i “Ljubavnika”. Trenutno sam posve zaokupljen pisanjem nove kazališne drame, a naporno mi je raditi na njoj. Trebao bih je završiti do kraja godine, k tome početkom studenoga moram otići u New York kako bih ondje nadgledao postavljanje jedne druge drame. Da idem u Zagreb, vraćam se u London, pa odande u New York u ovako kratkom vremenu bilo bi za mene doista previše.
a) više nisam mlad
b) moram raditi
Doista sam razočaran u vezi s ovim, zato što bih neobično volio pogledati (moju) predstavu na zagrebačkoj pozornici, i također bih volio ponešto naučiti o jugoslavenskom teatru. Bill (William) Gaskill pun je entuzijazama u vezi vašeg kazališta. Nadam se da će se uskoro pojaviti nova mogućnost da posjetim Zagreb, i da se susretnemo.
Sa žaljenjem iskreno vaš - Harold Pinter.
2. pismo
2. veljače 1965.
Dragi gospodine Paro,
doista vam hvala što ste mi pisali. Vaše me je pismo iznimno razveselilo. Toliko želim pogledati predstavu u Zagrebu, no baš sada to je, bojim se, nemoguće. Nedavno su počele probe za jednu (moju) televizijsku dramu, a ubrzo počinju u kazalištu probe za novu dramu. To je prva cjelovečernja drama koju sam napisao nakon punih pet godina. No nadam se doći do Zagreba čim budem mogao, vjerojatno ove jeseni.
Hvala vam za GORGONU, koja mi izgleda vrlo zanimljiva. Ne razumijem sasvim kakav tekst želite od mene. Vjerojatno ćete mi vi reći o kakvoj ste stvari razmišljali.
Ja sam vaš dužnik i srdačno vam zahvaljujem za sve što ste učinili. Jako mi je drago da predstava ide dobro. Molim vas da ostanemo u kontaktu.
Iskreno vaš, Harold Pinter
3. pismo
6. travnja 1965.
Dragi gospodine Paro,
moja nova drama “Povratak” bit će objavljena u Londonu sljedećeg lipnja. Poslat ću vam primjerak (knjige) čim bude izašla.
Hvala vam za vaš poziv da napišem nešto za GORGONU. Bojim se da ovog časa nema ništa što bih pisao. No pritom imam dvije kratke priče i jedan esej što se zove “Pisanje za kazalište”. Da li bi vas zanimalo da pogledate ove tekstove? Ako da, molim vas da me obavijestite.
Kako ide?
Iskreno vaš, Harold Pinter
4. pismo
25. svibnja 1967.
Dragi gospodine Paro,
upravo sam se vratio iz New Yorka i našao vaša pisma. Oduševljava me to što je “Povratak” toliko uspješan u Zagrebu i što je dobio “Zlatnu masku” (na festivalu Malih scena u Sarajevu). Hvala vam za sve što ste mi poslali. To izgleda uzbudljivo. Pakleno bih želio da mogu vidjeti predstavu, no to jednostavno nije moguće. Još jednom hvala vam milijun puta za sve što radite za moj rad u Jugoslaviji. Jednoga dana mi ćemo se sresti! U međuvremenu jako me zanima pročitati neke kritike u vašem prijevodu.
Ne znam da li vi znate da je “Povratak” uspješan i u New Yorku.
Sve najbolje, iskreno vaš - Harold Pinter.
Željko Ivanjek
Svakako je zanimljiv Pinterov interes, s jedne strane, za postavljanje njegovih drama u tadašnjoj Jugoslaviji. No ništa je manje zanimljiv njegov interes za Gorgonu, istaknutu skupinu likovnih umjetnika (Vaništa, Kožarić, Putar, Bašičević, Meštrović, Horvat, Seder, Knifer, Jevšovar) koja je na početku 60-ih prošlog stoljeća mijenjala pogled na umjetnost. Iz pisama je vidljivo da je Paro predlagao Pinteru suradnju s časopisom Gorgona, koji je spomenuta skupina izdavala, ali nije vidljivo da je do te suradnje zaista i došlo.
Suradnja zagrebačkih avangardista i Pintera, predstavnika teatra apsurda, koji je itekako vukao “vlastitu socijalnu i političku notu” u tekstovima, povlači jednu srodnost duša o kojoj bi tek trebalo govoriti. S druge strane, Pinter je vrlo zadovoljan što se njegove drame usporedno postavljaju u Zagrebu i - New Yorku.
Premijera u Gavelli 1964.
Dovoljno je usporediti datume i ustanoviti da korespondencija Para i Pintera počinje nakon što je Paro 1964. u Zagrebačkom dramskom, danas Gavelli, postavio u istoj premijeri dva Pinterova teksta. I to “Kolekciju” i “Ljubavnika”. Oni su u nas postavljeni samo godinu odnosno dvije nakon svojih londonskih premijera. Pritom treba naglasiti da je to bila prva postavka Pintera u ondašnjoj Jugoslaviji.
I kasnije je Paro postavljao Pintera neposredno nakon londonskih premijera. Godine 1965. “Povratak” je igrao u Londonu, a 1967. u zagrebačkom HNK. Teatar u gostima postavio je “Prijevaru” 1979., godinu nakon Londona.
Osjećao se starim u 40-ima
Inače, u vrijeme korespondencije i Paro (r. 1934.) i Pinter (r. 1930.) bili su ljudi u najboljim godinama, iako se Pinter osjećao - starim. No, najbolje je pročitati četiri od desetak pisama koja je pisac nobelovac tada uputio zagrebačkom redatelju, a koja je Paro ljubazno ustupio Jutarnjem.
29. rujna 1964.
Dragi gospodine Paro,
puno vam hvala za vaše pismo. Vrlo mi je žao što za mene, međutim, nije moguće da dođem u Zagreb na premijeru “Kolekcije” i “Ljubavnika”. Trenutno sam posve zaokupljen pisanjem nove kazališne drame, a naporno mi je raditi na njoj. Trebao bih je završiti do kraja godine, k tome početkom studenoga moram otići u New York kako bih ondje nadgledao postavljanje jedne druge drame. Da idem u Zagreb, vraćam se u London, pa odande u New York u ovako kratkom vremenu bilo bi za mene doista previše.
a) više nisam mlad
b) moram raditi
Doista sam razočaran u vezi s ovim, zato što bih neobično volio pogledati (moju) predstavu na zagrebačkoj pozornici, i također bih volio ponešto naučiti o jugoslavenskom teatru. Bill (William) Gaskill pun je entuzijazama u vezi vašeg kazališta. Nadam se da će se uskoro pojaviti nova mogućnost da posjetim Zagreb, i da se susretnemo.
Sa žaljenjem iskreno vaš - Harold Pinter.
2. pismo
2. veljače 1965.
Dragi gospodine Paro,
doista vam hvala što ste mi pisali. Vaše me je pismo iznimno razveselilo. Toliko želim pogledati predstavu u Zagrebu, no baš sada to je, bojim se, nemoguće. Nedavno su počele probe za jednu (moju) televizijsku dramu, a ubrzo počinju u kazalištu probe za novu dramu. To je prva cjelovečernja drama koju sam napisao nakon punih pet godina. No nadam se doći do Zagreba čim budem mogao, vjerojatno ove jeseni.
Hvala vam za GORGONU, koja mi izgleda vrlo zanimljiva. Ne razumijem sasvim kakav tekst želite od mene. Vjerojatno ćete mi vi reći o kakvoj ste stvari razmišljali.
Ja sam vaš dužnik i srdačno vam zahvaljujem za sve što ste učinili. Jako mi je drago da predstava ide dobro. Molim vas da ostanemo u kontaktu.
Iskreno vaš, Harold Pinter
3. pismo
6. travnja 1965.
Dragi gospodine Paro,
moja nova drama “Povratak” bit će objavljena u Londonu sljedećeg lipnja. Poslat ću vam primjerak (knjige) čim bude izašla.
Hvala vam za vaš poziv da napišem nešto za GORGONU. Bojim se da ovog časa nema ništa što bih pisao. No pritom imam dvije kratke priče i jedan esej što se zove “Pisanje za kazalište”. Da li bi vas zanimalo da pogledate ove tekstove? Ako da, molim vas da me obavijestite.
Kako ide?
Iskreno vaš, Harold Pinter
4. pismo
25. svibnja 1967.
Dragi gospodine Paro,
upravo sam se vratio iz New Yorka i našao vaša pisma. Oduševljava me to što je “Povratak” toliko uspješan u Zagrebu i što je dobio “Zlatnu masku” (na festivalu Malih scena u Sarajevu). Hvala vam za sve što ste mi poslali. To izgleda uzbudljivo. Pakleno bih želio da mogu vidjeti predstavu, no to jednostavno nije moguće. Još jednom hvala vam milijun puta za sve što radite za moj rad u Jugoslaviji. Jednoga dana mi ćemo se sresti! U međuvremenu jako me zanima pročitati neke kritike u vašem prijevodu.
Ne znam da li vi znate da je “Povratak” uspješan i u New Yorku.
Sve najbolje, iskreno vaš - Harold Pinter.
‘Želio bih naučiti više o teatru u Jugoslaviji’1. pismo |
Željko Ivanjek
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....