DUBROVNIK - “Nepoznata proza Marka Marulića”, knjiga Zvonka Pandžića, napokon je predstavljena u Hrvatskoj. Preksinoć su publici u dubrovačkom samostanu Male braće govorili povjesničar Stjepan Krasić, emeritirani profesor rimskog Angelicuma, i sam autor, viši studijski savjetnik u Würzburgu.
Pouke o dobru življenju...
Iako je Pandžić svoje nalaze prezentirao još lani na Marulićevim danima, njegovo otkriće još nije naišlo na odgovarajući odjek u znanstvenoj javnosti, možda i zato što se ne nalaze čvrsti argumenti za osporavanje njegovih nalaza. Pandžić je, naprosto, pošao u potragu za rukopisima na hrvatskome koje je Marulić ostavio svojoj sestri Biri (Viri) i njezinim susestrama benediktinkama u Splitu.
Za nju je on na hrvatskome sročio i neke prijevode svojih latinskih djela, na primjer hrvatsku verziju Pouka o dobru življenju po primjerima svetaca, naprosto zato što Bira nije znala ni latinski ni talijanski, kao ni većina benediktinki u Dalmaciji u to doba. O tim rukopisima pisali su i Frane Božičević (Natalis) u biografiji Vita Marci Maruli, pa splitski polihistor Giulio Bajamonti.
Pandžić je, kako smo već pisali, tražeći po raznim europskim knjižnicama izgubljeni Kašićev prijevod Misala rimskoga na hrvatski štokavski, i našavši ga, pregledao štokavsko prikazanje o smrti svete Margarite, koje je svojedobno bilo u Kašićevu posjedu.
Ono je imalo svoj uzor u sličnom prikazanju u zborniku koji je 1973. objavio Verdiani i koji je u nas poznat kao Firentinski, a u Italiji kao Dalmatinsko-laurentinski. Pandžić se usredotočio na propovijedi u Firentinskom zborniku koje Verdiani nije objavio, te je ustanovio da jedna od njih i autografom i sadržajem odgovara propovijedi iz neobjavljena dijela tzv. londonskog rukopisa Marulićeva Od naslidovanja Isukarstova.
Istim autografom su napisani još neki prijevodi otočke literature za koje je Josip Hamm pretpostavljao da ih je pisao sâm Marko Marulić.
Usredotočio se i na Bajamontijevo svjedočenje o rukopisu koji je tada, potkraj XVIII stoljeća, bio označen signaturom Nş 21. Isti kodeks je Pandžić prema toj izvornoj signaturi uspio identificirati kao današnji rukopis R 6634 u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, i to kao samo jedan iz izvorne zbirke katalogiziranih rukopisa, koja je u ranom XIX stoljeću dospjela u Englesku, a potom razdijeljena i preprodana u privatne i javnebiblioteke.
Čini se da ih je, pošto je francuska uprava ukinula redove, od Francuza otkupio Talijan fra Paolo Celotti, koji ih je odnio u London i rasprodao. Nalazeći ih kojegdje, pa i u samoj biblioteci dubrovačke Male braće, Pandžić ih je identificirao kao Marulićeve i neosporno njegovim prijevodima biblijskih citata, te po Marulićevoj signaturi (gotičko M na križu) u kolofonima.
Kodikološka sličnost
“Zajedničko podrijetlo, ortografijska i leksička bliskost, velika tematska međuovisnost, datacijska sigurnost i kodikološka sličnost ovih rukopisa, govore o intenzivnoj prevodilačkoj i prepisivačkoj aktivnosti u Splitu prvih desetljeća 16. st., gdje je, po mojoj prosudbi, Marulić bio spiritus rector svih tih nastojanja, a na dva rukopisa nalazimo i dobre izvanjske dokaze da bi on bio i autor prijevodâ” - zaključuje Pandžić.
Inoslav Bešker
Pouke o dobru življenju...
Iako je Pandžić svoje nalaze prezentirao još lani na Marulićevim danima, njegovo otkriće još nije naišlo na odgovarajući odjek u znanstvenoj javnosti, možda i zato što se ne nalaze čvrsti argumenti za osporavanje njegovih nalaza. Pandžić je, naprosto, pošao u potragu za rukopisima na hrvatskome koje je Marulić ostavio svojoj sestri Biri (Viri) i njezinim susestrama benediktinkama u Splitu.
Za nju je on na hrvatskome sročio i neke prijevode svojih latinskih djela, na primjer hrvatsku verziju Pouka o dobru življenju po primjerima svetaca, naprosto zato što Bira nije znala ni latinski ni talijanski, kao ni većina benediktinki u Dalmaciji u to doba. O tim rukopisima pisali su i Frane Božičević (Natalis) u biografiji Vita Marci Maruli, pa splitski polihistor Giulio Bajamonti.
Pandžić je, kako smo već pisali, tražeći po raznim europskim knjižnicama izgubljeni Kašićev prijevod Misala rimskoga na hrvatski štokavski, i našavši ga, pregledao štokavsko prikazanje o smrti svete Margarite, koje je svojedobno bilo u Kašićevu posjedu.
Ono je imalo svoj uzor u sličnom prikazanju u zborniku koji je 1973. objavio Verdiani i koji je u nas poznat kao Firentinski, a u Italiji kao Dalmatinsko-laurentinski. Pandžić se usredotočio na propovijedi u Firentinskom zborniku koje Verdiani nije objavio, te je ustanovio da jedna od njih i autografom i sadržajem odgovara propovijedi iz neobjavljena dijela tzv. londonskog rukopisa Marulićeva Od naslidovanja Isukarstova.
Istim autografom su napisani još neki prijevodi otočke literature za koje je Josip Hamm pretpostavljao da ih je pisao sâm Marko Marulić.
Usredotočio se i na Bajamontijevo svjedočenje o rukopisu koji je tada, potkraj XVIII stoljeća, bio označen signaturom Nş 21. Isti kodeks je Pandžić prema toj izvornoj signaturi uspio identificirati kao današnji rukopis R 6634 u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, i to kao samo jedan iz izvorne zbirke katalogiziranih rukopisa, koja je u ranom XIX stoljeću dospjela u Englesku, a potom razdijeljena i preprodana u privatne i javnebiblioteke.
Čini se da ih je, pošto je francuska uprava ukinula redove, od Francuza otkupio Talijan fra Paolo Celotti, koji ih je odnio u London i rasprodao. Nalazeći ih kojegdje, pa i u samoj biblioteci dubrovačke Male braće, Pandžić ih je identificirao kao Marulićeve i neosporno njegovim prijevodima biblijskih citata, te po Marulićevoj signaturi (gotičko M na križu) u kolofonima.
Kodikološka sličnost
“Zajedničko podrijetlo, ortografijska i leksička bliskost, velika tematska međuovisnost, datacijska sigurnost i kodikološka sličnost ovih rukopisa, govore o intenzivnoj prevodilačkoj i prepisivačkoj aktivnosti u Splitu prvih desetljeća 16. st., gdje je, po mojoj prosudbi, Marulić bio spiritus rector svih tih nastojanja, a na dva rukopisa nalazimo i dobre izvanjske dokaze da bi on bio i autor prijevodâ” - zaključuje Pandžić.
Inoslav Bešker
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....