Planina Brokeback - priča o homoseksualnoj ljubavi

Početkom 80-ih godina pripadnici njujorškoga gay sastava Village People nastupali su na koncertima odjeveni u tipizirane odore koje su utjelovljivale opća mjesta mačo-imaginarija. Uz uniforme vojnika, policajca te radničkog trliša, jedna od tipskih odora u koje su se odijevali njujorški disko glazbenici bila je i kaubojska.



Doista, likovi i ikonografija kauboja cijelo su 20. stoljeće bili utjelovljenje čiste, nerazrijeđene muškosti. Filmski je vestern bio i ostao notorni mačo žanr u kojemu su žene rijetko imale ulogu veću od smetala ili civilnog utega oko vrata heroja. Kroz mit o Marlboro Manu industrije cigareta i SUV vozila eksploatirale su mužjačku sanjariju o preplanulom, grubom, šutljivom i neobrijanom muškarcu koji živi pod vedrim nebom. Vestern i granica bili su muška domena, a redatelji specijalisti za vesterne - uključujući Hawksa, Forda i Peckinpaha - uglavnom starinske muškarčine. Čitajući te kulturne kodove, "Village voiceovci" su kauboja uvrstili u svoj koncertni ikonografski program, pretvarajući Marlboro Mana u objekt homoerotske požude i poruge.

Lov na sve nagrade











































Četvrt stoljeća poslije Marlboro Man ponovno je prešao "s onu stranu" seksualne razdjelnice. Učinio je to u filmu "Brokeback Mountain" tajvanskoga redatelja Anga Leeja, filmu koji se, slobodno možemo reći, u posljednjih nekoliko mjeseci pretvorio u svojevrsni filmsko-socijalni fenomen. Od svoje svjetske premijere u rujnu na festivalu u Veneciji pa do danas film velikoga tajvanskog filmaša osvojio je gotovo sve što se u filmskom svijetu može osvojiti: u Veneciji je nagrađen Zlatnim lavom, dobio je nagradu većine američkih kritičarskih kružoka, nagradu Redateljske gilde, Zlatni satelit te Zlatni globus u svim najvažnijim kategorijama. "Brokeback Mountain" nominiran je za osam Oscara i teško se može dogoditi da one najvažnije ne dobije.



Fenomen "Planine Brokeback", međutim, ne zaustavlja se samo na ushitu stručnih insajdera te gomilanju zlatnih plaketa i diploma. "Planina Brokeback" je za kriterije male drame "pederske" tematike i tržišni fenomen. Dosad je priskrbila američku gledanost dostojnu pubertetskih megahitova. Na početku je Leejev "gay western" distribuiran u većim gradovima jer se vjerovalo da bogobojazna, biblijska provincija neće gledati "film o pederima". Krivo! "Planina Brokeback" prodrla je u provinciju i gleda se diljem Srednjeg zapada, u gradićima u kojima žive oni ljudi kojima se film i bavi.

Filmski eksces



Tijekom cijelog tog niza uspjeha "Brokeback Mountain" pratila je reputacija filma koji je nekakav eksces. Kad je dobio Zlatni globus, HTV-ov Dnevnik je Leejev film definirao kao "kontroverzni". Kulturni komentatori najavljivali su ga unaprijed kao kulturnu transgresiju, film u kojemu se dva Marlboro Mana seksaju. Ništa pogrešnije od toga: veličina Leejeva filma upravo je u tome što je sadržajno prodro duboko u područje "nepoželjnog", a da je istodobno ostao stara, obična i sjetna priča o ljubavi.



Lee, plemeniti filmski konzervativac, napravio je filmsku priču o nedopuštenoj ljubavi, priču staru koliko i Romeo i Julija, Adel i Mara. Napravio je vjerojatno najvažniji "gay film" u povijesti, a opet film koji nema baš nikakve veze s tradicijom queer-cinema jednog Todda Haynesa ili Gregga Arakija, nego je, naprotiv, po stilu i duhu mnogo bliži velikim, ozbiljnim melodramama klasičnog stila: Leanovu "Kratkom susretu", Scorseseovu "Dobu nevinosti" ili Eastwoodovim "Mostovima okruga Madison" s kojima dijeli raskošni zapadni ambijent.

Apotekarski kraj



Premda se "Planina Brokeback" doima kao naizgled jednostavan i rudimentaran film, riječ je o filmu koji je pravi podvig u zanatskom smislu, osobito kad je riječ o scenarističkoj realizaciji. Ang Lee predložak je Anne Proulx definirao oksimoronom "epska kratka priča", a ta proturječna formulacija upućuje na svu složenost scenarističke zadaće. Lee, njegov stalni producent i takoreći suautor James Schamus te koscenaristi bračni par Larry Mc Murtry i Diana Ossana morali su scenaristički oblikovati vezu koja se razvija veoma dugo, ali u malim koracima koji su odijeljeni dugim razdobljima odvojenosti ljubavnika. Pritom im nisu bili od pomoći klasični trikovi historijskog ambijentiranja koje koriste periodne freske tipa "Boogie Nights" ili "Američki grafiti".



Razlog zbog kojega uvijek volim filmove Anga Leeja jest njegova potreba da baš svakom liku daje pravo na njegove razloge, rezone i plemenite pobude. Lee kao da ne može podnijeti u svom filmu lik koji barem malo ne razumije. Isto to važi i za "Brokeback Mountain". Linčerska, netolerantna atmosfera konzervativnog Zapada u "Brokebacku" je naznačena kroz dva monologa u offu. Svi likovi unutar filma čestiti su ljudi dobrih namjera, pa čak i oni (ili: pogotovo oni) koji su žrtve strasti ljubavnika, poput Ennisove obitelji.



Takav Leejev pristup veoma je daleko od nekih drugih reprezentativnih gay-filmova (recimo, "Before Night Falls" Juliana Schnabela) u kojima se nesnošljivo okružje prikazuje kroz neprijateljske, mračne negativne figure. Konačna točka takvog Leejeva humanizma finale je filma u kojem Ennis posjećuje roditelje preminulog ljubavnika. U kući introvertnih Zapadnjaka prisustvujemo posve šutljivoj, kompleksnoj sceni u kojoj je bez riječi kazano sve: priznanje, žalovanje, sućut, zahvala. Odmah slijedi svršetak, emotivno razoran i apotekarski točan. Svatko tko se ikad okušao u narativnom mediju, zna da nema ničega težeg od točno odvaganog svršetka. 

(Brokeback Mountain, SAD 2005.)

Režija: Ang Lee,

Scenarij: Diana Ossana, Larry Mc Murtry,

Uloge: Heath Ledger, Jake Gyllenhaal, Michelle Williams, Anne Hathaway, Randy Quaid

PLANINA BROKEBACK

"Brokeback" je klasično, zrelo djelo velikog umjetnika u njegovu zenitu, jedan od onih filmova koji demonstriraju da filmski medij nije u opadanju, kako se često kaže. Film je još sposoban stvarati klasike, a među tim klasicima Ang Lee je možda čak i prvi od jednakih.

Film odcijepljen od suvremenog svijeta

Kako u "Sight and Soundu" inteligentno uočava Roger Clarke, u "Brokebacku" nema nijedne reference na sva burna zbivanja koja su kidala Ameriku šezdesetih i sedamdesetih. U filmu nema rocka, Vijetnama, hipi pokreta, Kennedyja ni Watergatea, nema glazbe iz tog razdoblja, niti ikakvih naznaka modernosti. Ta odcijepljenost od suvremenog svijeta kao da dramu junaka čini još gorom, jer kao da kazuje da se svijet koji im ne ide na ruku neće nikad promijeniti.

Jurica Pavičić