Platno je, kaže Hrvatska enciklopedija, “čvrsta tkanina glatke površine, tkana isprepletanjem pojedinačnih niti osnove i potke, tj. prelaskom potkine nitina izmjence iznad jedne pa ispod druge niti osnove (platneni vez)”. Izvorno je tkano ručno, od lanenih ili konopljinih vlakana; kasnije i od pamučnih i inih celuloznih niti. Latinski pridjev “linteus” (lanen) ušao je preko dalmatskoga u čakavski hrvatski kao “lancun” (standardni koristi germanizam “plahta”). Komulović piše o polaganju Isusa u grob: “Zaviju ga u bili lancun ili platno čisto”.
Upravo to “platno” se učestalo spominje ovih dana, otkako je u Torinu hodočasnicima ponovo izloženo “Sveto platno” (Sacra Sindone), lanena tkanina za koju kršćani vjeruju da je omatala mrtva Isusa, ostavivši otisak njegova tijela, njegovih rana, a po nekima i njegova uskrsnuća. Platno se koristi i kao podloga za slikanje uljanim bojama (pa je tu “platno” i inačica za sliku), a koristilo se i kao zaslon za kinematografsku projekciju (gdje je “platno” inačica za “filmski ekran”).
“Platno” je riječ slavenskog podrijetla, poimeničen pridjev iz nesačuvanog korijena “*polt'”, koji bi po Skoku pak bio prijevoj od indoevropskog korijena “*pel-” (koža), kojom smo se već bavili objašnjavajući riječ “klan”. Drugi pak tvrde da vjerojatni slavenski korijen “*polt'” upućuje na vjerojatni indoevropski korijen “*polto-” (tkanina), pa navode sanskrtski korijen “pata-” i srednjevisokonjemačku riječ “valte” (rubac).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....