Ronnie Biggs, legendarni britanski zločinac koji je sudjelovao u Velikoj pljački vlaka 1963., vjerojatno će ovo ljeto biti pušten iz zatvora kako bi ono malo vremena što mu je preostalo mogao provesti na slobodi, uz obitelj.
Osuđen na 30 godina zatvora zbog domišljate pljačke u kojoj je ukradeno više od 2,6 milijuna funti, Biggs je uspio pobjeći iz zatvora i praktički cijeli život proveoje u bijegu. Nakon godina snalaženja i životarenja, svojom se voljom vratio u Englesku i ponovno završio iza rešetaka.
Sad mu je 79 godina, upravo je povrh teških bolesti od kojih pati dobio i upalu pluća i sigurno više ne predstavlja nikakvu prijetnju društvu, izjavio je njegov sin Michael.
“Otac je imao tri moždana udara, dva srčana udara, nekoliko epileptičkih napadaja i rak kože. Ne može ni hodati ni govoriti, ni čitati ni pisati, ni jesti ni piti”, rekao je 34-godišnji Michael koji je uspio dogovoriti novo saslušanje za puštanje na uvjetnu slobodu 3. srpnja, ali strahuje da otac neće dočekati taj datum.
Ne zna se točno tko je došao na ideju da se opljačka poštanski vlak na pruzi Glasgow - London, ali pouzdano se zna da to nije bio Ronald Biggs. Premda je u Britaniji odonda postao neka vrst romantičnog junaka, a njegov slikoviti životni put ušao u legendu, Biggsova uloga u Velikoj pljački vlaka nije bila ni izdaleka onako važna kako se misli. Ne samo da nije sudjelovao u planiranju, čime su se pozabavili članovi takozvane bande South West i njihov šef, stanoviti Bruce Richard Reynolds, londonski trgovac antikvitetima i poznati lopov, nego možda ne bi ni sudjelovao u pljački da se nije našao u financijskim problemima.
Pljačka u 40 minuta 1963.
Sitni lopov i kriminalac još od tinejdžerskih dana, Biggs se nakon niza neuspjelih zločinačkih akcija i opetovanih boravaka u zatvoru razočarao u kriminalu i odlučio obitelj - ženu Charmaine i tri sina - izdržavati legalnim zanimanjem. U zatvoru je naučio osnove stolarije pa se udružio s jednim zidarem i otvorio malu građevinsku tvrtku. No, iako je posao krenuo, troškovi su bili preveliki i Biggs je nevoljko zamolio prijatelja iz dana kriminala, Brucea Richarda, da mu posudi 500 funti. Richard mu nije htio posuditi novac, ali ga je nagovorio da se uključi u pljačku koja će mu, obećao je, donijeti za ono vrijeme vrtoglavu zaradu od 40 tisuća funti. I tako je Biggs krenuo u pohod koji će mu dramatično promijeniti život.
Pljačka nije bila loše isplanirana: poštanski vlak koji je u ponedjeljak 5. kolovoza 1963. nosio posebno veliku količinu novca pljačkaši su zaustavili na pruzi pomoću lažiranih signalnih svjetala, iz njega pokupili 120 vreća s novcem te se sakrili u obližnju farmu koju su prethodno kupili. Cijela operacija nije trajala ni 40 minuta. Iako je policija odmah krenula u potragu i smjesta posumnjala da se članovi bande kriju u blizini, možda ih nikad ne bi povezali s pljačkom da nije bilo nepažnje.
Kad su otišli s farme, čišćenje otisaka i ostalog dokaznog materijala pljačkaši su prepustili čovjeku kojem su masno platili, ali on uopće nije obavio posao. Ljudi koji su izveli najveću pljačku u povijesti Britanije pali su zbog otisaka prstiju na bocama piva, boci kečapa i Monopolyju koji su igrali da skrate vrijeme.
Svi su sudionici pljačke osuđeni na visoke zatvorske kazne pa je i Biggs dobio 30 godina zatvora i u proljeće 1964. poslan je u Wandsworth, britansku verziju zloglasnog Alcatraza.
Ali od prvog dana planirao je bijeg i dokopao se slobode popevši se uz pomoć konopa preko zatvorskog zida u ljeto 1965. Nakon što se nekoliko mjeseci skrivao na raznim mjestima u Engleskoj Biggsa su prokrijumčarili u Belgiju gdje je dobio novu putovnicu, novu odjeću i - novo lice.
“To je bilo tako bolno da sam mislio kako neću preživjeti”, napisao je kasnije Biggs u autobiografiji.
Dijete s bivšom striptizetom
Jedno se vrijeme skrivao u Australiji sa ženom i djecom, ali kad je shvatio da mu je policija za petama, Biggs je ponovno pobjegao, ovaj put u Južnu Ameriku. U proljeće 1970. stigao je u Rio de Janeiro pod imenom Michael Haynes, gotovo bez novca - većinu svojeg dijela plijena već je odavno potrošio.
No, snalazio se radeći sitne građevinske poslove, a našao je i djevojku. Uslijedili su udarci: Biggs je prvo saznao da mu je najstariji sin Nicky poginuo u prometnoj nesreći, a onda mu je djevojka, Brazilka Raimunda Rothen s kojom je živio u Riju, priopćila da je u drugom stanju.
Novac je Biggsu trebao više nego ikad, ali kad je svoju priču odlučio prodati engleskim tabloidima kako bi zaradio, to ga je gotovo stajalo slobode jer mu je policija ušla u trag. Spasila ga je samo činjenica da Brazil nikako nije htio Britaniji izručiti čovjeka koji čeka dijete s brazilskom državljankom. U međuvremenu se Biggs rastao od Charmaine, a Raimunda mu je rodila sina Michaela. No, bivša striptizeta dijete je ostavila ocu na brigu.
Susret s Biggsom - 50 dolara
Biggs je sebe i sinčića izdržavao povremenom prodajom intervjua, ali zarada je bila slaba i zato je objeručke prihvatio ponudu Malcolma Mclarena, slavnog menedžera Sex Pistolsa, da nastupi s punk bendom kad budu gostovali u Riju. Za njih je navodno napisao i pjesmu “No One Is Innocent” koja se prodala u sedam milijuna primjeraka, ali nesretni Ronnie i tu je imao peh pa nije zaradio ni penija od tantijema.
To nije kraj njegovim bizarnim glazbenim suradnjama: snimio je vokale za dvije stvari u filmu “The Great Rock’n’Roll Swindle” Juliana Templea o Sex Pistolsima, s američkim kontrabasistom Bruceom Henryjem snimio je pjesmu o svojem životu pod naslovom “Mailbag Blues”, a 1991. otpjevao je vokal na pjesmi “Carnival in Rio” njemačkih punkera Die Toten Hosen.
Sve to nikako ne bi bilo dovoljno za preživljavanje da nije uskočio mali Michael Biggs koji je također pokazao glazbeni talent te uz pomoć tvrtke CBS osnovao dječji sastav. Turma do Balăo Mágico, Banda šarenih balona, snimila je šest albuma koji su prodani u 13 milijuna primjeraka, a stvar “Superfantastico” popularna je i danas, 23 godine nakon što se sastav ugasio.
Da zaradi za život, Biggs se pretvorio u turističku atrakciju. Turoperateri koji su dovodili turiste u Brazil nudili su susret s Biggsom, zajedničko slikanje i autogram - sve to za 50 dolara, a dobro su se prodavale i majice koje je Biggs smislio, s natpisom “Upoznao sam tipa koji je bio u Brazilu i vidio Ronnieja Biggsa”.
Sve je to ipak donosilo tek sitniš, kao i autobiografija koju je objavio 1994., a kako mu se zdravlje pogoršavalo, Biggs je sve više čeznuo za domovinom. Nakon trećeg moždanog udara, tad 71-godišnji Biggs javio je e-mailom Scotland Yardu da se želi predati, a na televiziji je rekao: “Posljednja mi je želja da uđem u pub u Margateu i da naručim pivo kao čovjek i Englez.”
U svibnju 2001. Ronnie Biggs dopremljen je u Englesku privatnim mlažnjakom i izveden pred suca koji je odredio da mora odslužiti još 28 godina u zatvoru. Sada bi mogao na slobodu, ali samo da bi dočekao - smrt.
Maja Šoljan
Osuđen na 30 godina zatvora zbog domišljate pljačke u kojoj je ukradeno više od 2,6 milijuna funti, Biggs je uspio pobjeći iz zatvora i praktički cijeli život proveoje u bijegu. Nakon godina snalaženja i životarenja, svojom se voljom vratio u Englesku i ponovno završio iza rešetaka.
Sad mu je 79 godina, upravo je povrh teških bolesti od kojih pati dobio i upalu pluća i sigurno više ne predstavlja nikakvu prijetnju društvu, izjavio je njegov sin Michael.
“Otac je imao tri moždana udara, dva srčana udara, nekoliko epileptičkih napadaja i rak kože. Ne može ni hodati ni govoriti, ni čitati ni pisati, ni jesti ni piti”, rekao je 34-godišnji Michael koji je uspio dogovoriti novo saslušanje za puštanje na uvjetnu slobodu 3. srpnja, ali strahuje da otac neće dočekati taj datum.
Ne zna se točno tko je došao na ideju da se opljačka poštanski vlak na pruzi Glasgow - London, ali pouzdano se zna da to nije bio Ronald Biggs. Premda je u Britaniji odonda postao neka vrst romantičnog junaka, a njegov slikoviti životni put ušao u legendu, Biggsova uloga u Velikoj pljački vlaka nije bila ni izdaleka onako važna kako se misli. Ne samo da nije sudjelovao u planiranju, čime su se pozabavili članovi takozvane bande South West i njihov šef, stanoviti Bruce Richard Reynolds, londonski trgovac antikvitetima i poznati lopov, nego možda ne bi ni sudjelovao u pljački da se nije našao u financijskim problemima.
Pljačka u 40 minuta 1963.
Sitni lopov i kriminalac još od tinejdžerskih dana, Biggs se nakon niza neuspjelih zločinačkih akcija i opetovanih boravaka u zatvoru razočarao u kriminalu i odlučio obitelj - ženu Charmaine i tri sina - izdržavati legalnim zanimanjem. U zatvoru je naučio osnove stolarije pa se udružio s jednim zidarem i otvorio malu građevinsku tvrtku. No, iako je posao krenuo, troškovi su bili preveliki i Biggs je nevoljko zamolio prijatelja iz dana kriminala, Brucea Richarda, da mu posudi 500 funti. Richard mu nije htio posuditi novac, ali ga je nagovorio da se uključi u pljačku koja će mu, obećao je, donijeti za ono vrijeme vrtoglavu zaradu od 40 tisuća funti. I tako je Biggs krenuo u pohod koji će mu dramatično promijeniti život.
Pljačka nije bila loše isplanirana: poštanski vlak koji je u ponedjeljak 5. kolovoza 1963. nosio posebno veliku količinu novca pljačkaši su zaustavili na pruzi pomoću lažiranih signalnih svjetala, iz njega pokupili 120 vreća s novcem te se sakrili u obližnju farmu koju su prethodno kupili. Cijela operacija nije trajala ni 40 minuta. Iako je policija odmah krenula u potragu i smjesta posumnjala da se članovi bande kriju u blizini, možda ih nikad ne bi povezali s pljačkom da nije bilo nepažnje.
Kad su otišli s farme, čišćenje otisaka i ostalog dokaznog materijala pljačkaši su prepustili čovjeku kojem su masno platili, ali on uopće nije obavio posao. Ljudi koji su izveli najveću pljačku u povijesti Britanije pali su zbog otisaka prstiju na bocama piva, boci kečapa i Monopolyju koji su igrali da skrate vrijeme.
Svi su sudionici pljačke osuđeni na visoke zatvorske kazne pa je i Biggs dobio 30 godina zatvora i u proljeće 1964. poslan je u Wandsworth, britansku verziju zloglasnog Alcatraza.
Ali od prvog dana planirao je bijeg i dokopao se slobode popevši se uz pomoć konopa preko zatvorskog zida u ljeto 1965. Nakon što se nekoliko mjeseci skrivao na raznim mjestima u Engleskoj Biggsa su prokrijumčarili u Belgiju gdje je dobio novu putovnicu, novu odjeću i - novo lice.
“To je bilo tako bolno da sam mislio kako neću preživjeti”, napisao je kasnije Biggs u autobiografiji.
Dijete s bivšom striptizetom
Jedno se vrijeme skrivao u Australiji sa ženom i djecom, ali kad je shvatio da mu je policija za petama, Biggs je ponovno pobjegao, ovaj put u Južnu Ameriku. U proljeće 1970. stigao je u Rio de Janeiro pod imenom Michael Haynes, gotovo bez novca - većinu svojeg dijela plijena već je odavno potrošio.
No, snalazio se radeći sitne građevinske poslove, a našao je i djevojku. Uslijedili su udarci: Biggs je prvo saznao da mu je najstariji sin Nicky poginuo u prometnoj nesreći, a onda mu je djevojka, Brazilka Raimunda Rothen s kojom je živio u Riju, priopćila da je u drugom stanju.
Novac je Biggsu trebao više nego ikad, ali kad je svoju priču odlučio prodati engleskim tabloidima kako bi zaradio, to ga je gotovo stajalo slobode jer mu je policija ušla u trag. Spasila ga je samo činjenica da Brazil nikako nije htio Britaniji izručiti čovjeka koji čeka dijete s brazilskom državljankom. U međuvremenu se Biggs rastao od Charmaine, a Raimunda mu je rodila sina Michaela. No, bivša striptizeta dijete je ostavila ocu na brigu.
Susret s Biggsom - 50 dolara
Biggs je sebe i sinčića izdržavao povremenom prodajom intervjua, ali zarada je bila slaba i zato je objeručke prihvatio ponudu Malcolma Mclarena, slavnog menedžera Sex Pistolsa, da nastupi s punk bendom kad budu gostovali u Riju. Za njih je navodno napisao i pjesmu “No One Is Innocent” koja se prodala u sedam milijuna primjeraka, ali nesretni Ronnie i tu je imao peh pa nije zaradio ni penija od tantijema.
To nije kraj njegovim bizarnim glazbenim suradnjama: snimio je vokale za dvije stvari u filmu “The Great Rock’n’Roll Swindle” Juliana Templea o Sex Pistolsima, s američkim kontrabasistom Bruceom Henryjem snimio je pjesmu o svojem životu pod naslovom “Mailbag Blues”, a 1991. otpjevao je vokal na pjesmi “Carnival in Rio” njemačkih punkera Die Toten Hosen.
Sve to nikako ne bi bilo dovoljno za preživljavanje da nije uskočio mali Michael Biggs koji je također pokazao glazbeni talent te uz pomoć tvrtke CBS osnovao dječji sastav. Turma do Balăo Mágico, Banda šarenih balona, snimila je šest albuma koji su prodani u 13 milijuna primjeraka, a stvar “Superfantastico” popularna je i danas, 23 godine nakon što se sastav ugasio.
Da zaradi za život, Biggs se pretvorio u turističku atrakciju. Turoperateri koji su dovodili turiste u Brazil nudili su susret s Biggsom, zajedničko slikanje i autogram - sve to za 50 dolara, a dobro su se prodavale i majice koje je Biggs smislio, s natpisom “Upoznao sam tipa koji je bio u Brazilu i vidio Ronnieja Biggsa”.
Sve je to ipak donosilo tek sitniš, kao i autobiografija koju je objavio 1994., a kako mu se zdravlje pogoršavalo, Biggs je sve više čeznuo za domovinom. Nakon trećeg moždanog udara, tad 71-godišnji Biggs javio je e-mailom Scotland Yardu da se želi predati, a na televiziji je rekao: “Posljednja mi je želja da uđem u pub u Margateu i da naručim pivo kao čovjek i Englez.”
U svibnju 2001. Ronnie Biggs dopremljen je u Englesku privatnim mlažnjakom i izveden pred suca koji je odredio da mora odslužiti još 28 godina u zatvoru. Sada bi mogao na slobodu, ali samo da bi dočekao - smrt.
Jack Slipper - Detektiv koji ga je lovioRonnie Biggs proslavio se spektakularnom pljačkom i još spektakularnijim bijegom iz zatvora, a uz njega je možda neželjenu slavu stekao i detektiv Jack Slipper kojem je Velika pljačka vlaka zasjenila cijelu karijeru. Prvi je nanjušio Biggsov trag nedugo nakon pljačke kad je zapazio ženu kako gotovinom plaća gomilu odjeće u skupom dućanu u Londonu; bila je to Biggsova supruga Charmaine. Slipper je uhitio Biggsa i izveo ga pred sud, a nakon bijega iz zatvora, upravo ga je on pronašao u Brazilu. Ušao mu je u hotelsku sobu i rekao: “Dugo se nismo vidjeli, Ronnie.” No, Brazil je odbio predati Biggsa. S pljačkašem se vidio još jednom, preko satelitske tv veze kad je Biggs objavio autobiografiju. Umro je 2005., u 81. godini, a Biggs je izjavio kako je detektiva duboko poštovao kao “pravog gospodina i policajca staroga kova”. |
Maja Šoljan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....