Počela utrka za europskog Oscara

U subotu navečer u Varšavi će se svečano dodijeliti 19. europske filmske nagrade, nekoć poznate pod još uvijek ukorijenjenim, ali formalno odbačenim nazivom Felix. Ovi svojevrsni "europski Oskari" dodjeljuju se svakog prosinca na glamuroznoj inauguracijskoj večeri u drugoj europskoj metropoli, a ove godine prvi je put domaćin dodjele jedna zemlja takozvane "nove Europe" - Poljska.



Kadrovski i financijski isprepletene kinematografije onog što je nekad bio zapadni dio Jugoslavije dočekuju ovogodišnje dodjele EFA s osobitom pažnjom. Istočnojadranski prostor, naime, ove godine ima čak tri nominacije. Bosanskohercegovački film "Grbavica" nominiran je među šest naslova u najvažnijoj kategoriji - onaj za najbolji film. Glumica iz istog filma Mirjana Karanović nominirana je za najbolju žensku ulogu. Hrvat s ljubljanskom adresom Marko Šantić nominiran je za najbolji kratki film, a tu je nominaciju zavrijedio kratkim filmom "Sretan put, Nedime" u slovenskoj produkciji. Zna li se da je i "Grbavica" naša koprodukcija, te da u njoj vrvi od zagrebačkih glumaca, imamo razloga za navijanje i mimo onih samorazumljivih, dobrosusjedskih.



I dok Mirjana Karanović možda i ima izgleda osvojiti kipić u konkurenciji zvijezda Penelope Cruz, Sarah Polley i Nathalie Baye, šanse za "Grbavicu" nisu osobite. Ako je suditi po diobi nominacija, dva glavna kandidata za najbolji film su Almodovarov film "Vratiti se", te "Život drugih", drama o Stasijevom špijuniranju u DDR-u debitanta Floriana Henckela von Donnersmarcka.



Oba filma imaju po šest nominacija te nominacije u najvažnijim kategorijama - za najbolji film, režiju, scenarij te glumačke uloge (u slučaju njemačkog filma - i mušku i žensku, dok kod Almodovara muških likova gotovo pa i nema). Naizgled je riječ o posve neravnopravnoj borbi: s jedne strane tu je eminentni klasik Almodovar, s druge 32-godišnji debitant. Ali, upravo bi se to moglo okrenuti protiv Almodovara: on, naime, već ima dvije EFA-e (1999. za "Sve o mojoj majci" i 2002. za "Pričaj s njom"), a njegov izvrsni "Volver" primio je i ponešto slabih kritika.

 

S druge strane, "Život drugih" upravo je tipski foto-robot onog što EFA nastoji favorizirati: zanimljivi narativni film koji može doprijeti do šire publike, a opet reflektira europsku povijest, društvo i politički senzibilitet. EFA stalno potiče europski pandan Hollywoodu i bira filmove koji imaju sličan spoj (recimo - "Full Monty", "Život je lijep"). Stoga je von Donnersmarck favorit.



Što se ostalih kategorija tiče, neizvjesnost je veća. Među nominiranim glumicama ima iznimnih zvijezda, a gotovo sve uloge su sjajne. U kategoriji muških glumaca zanimljivost je što za nagradu konkuriraju dva Danca, obojica ujedno negativci iz novog Jamesa Bonda. Mads Mikkelsen (alias Chiffre) nominiran je za dramu "Nakon vjenčanja" Susanne Bier, a njegov nalogodavac iz "Casino Royalea" Jesper Christensen nominiran je za film "Drabet" (Umorstvo) Pera Flya. Pred obojicom kao favorit prednjači Irac Cillian Murphy kojeg je selekcijski odbor nepoštenim manevrom nominirao za dvije uloge kumulativno - onu u Jordanovom "Doručku na Plutonu" te onu u canneskom pobjedniku, "Vjetar koji povija ječam" Kena Loacha. Loachov film, usput kazano, ima pet nominacija i treći je mogući pretendent na ukupnu pobjedu.



Manjkavi imidž



Ove godine, osobito je zanimljiva konkurencija za "Europsko otkriće", to jest najbolji prvi film. U toj konkurenciji (u kojoj su svojedobno bili nominirani Ogresta i Ostojić) kao favorit odskače crno-bijeli francuski triler "13/Tzameti" Gruzijca Gele Babluanija. Ali, konkurencija je oštra. "Pingpong" Nijemca Luthardta briljantna je obiteljska drama u stilu Erica Rohmera, a solidna poljska socijalna drama "S povratnicom" Slawomira Fabickog upravo je ovog tjedna dobila novu nagradu u Solunu.



U konkurenciji dokumentaraca nagrada je već proglašena, a dobio ju je Nijemac Phillip Groening za film "Velika tišina" o kartuzijanskom samostanu. To se drži pomalo i iznenađenjem, jer se prednost davala nekim festivalskim doku-hitovima poput "Kruha svagdašnjeg" Austrijanca Greyhaltera ili "37 načina kako iskoristiti mrtvu ovcu" Bena Hopkinsa.



Europska filmska akademije nema problema s kakvoćom naslova: popisi EFA-e pršte od izvrsnih filmova koje vrijedi nagraditi. Ono što je još uvijek kronični problem EFA-e manjkavi je image u javnosti. Predsjedavajući akademije Nick Powell u nedavnom je intervjuu priznao da je i sama EFA kriva za to, jer je nagrada prečesto vrludala i mijenjala smjer. Do 1996. nagrada se zvala Felix. Taj je naziv ukinut 1996. kao slijepo imitiranje Oscara, ali ga ljudi još uvijek pamte. EF je uvodila, pa ukidala nagradu za režiju.



Isprva su nagradu dobivali bespoštedni artisti poput Kieslowskog ili Angelopoulosa, a danas nagrade EFA služe etabliranju i potpomaganju europskog komercijalnog mainstreama. Ugledu nagrade šteti i prilično nedemokratski, komitetski način kandidiranja u kojem velike zemlje same biraju kandidate, a malima ih (uključujući Hrvatsku) bira odbor. Unatoč svemu, nagrade EFA pomalo prodiru u svijest javnosti, ove godine broj zemalja koje direktno prenose feštu podvostručio se na 37, tako da ispada da imitiranje Oscara, glamur i crveni tepisi imaju efekta.



Ma koliko god Hollywood prolazio kroz defenzivno i bezidejno razdoblje, on još uvijek tržišno gazi Europu na njezinom terenu. EFA nastoji to promijeniti i pri tom bez pardona posuđuje "protivnikov" rekvizitarij. Pri tom su autori koji rade nešto zahtjevnije i formalno neobičnije filmove izbačeni s palube kao dragocjen, ali ipak ne neophodan luksuz.





    Doručak na Plutonu (Neil Jordan, Irska/V. Britanija)

    Grbavica (Jasmila Žbanić, BiH)

    Život drugih (Florian Henckel von Donnnersmarck)

    Put u Guantanamo (Michael Winterbottom, V. Britanija)

    Vratiti se (Pedro Almodovar, Španjolska)

    Vjetar koji povija ječam (Ken Loach, Irska/V. Britanija)



Najbolji redatelj:



    Pedro Almodovar (Vratiti se)

    Susanne Bier (Nakon vjenčanja, Danska)

    Emanuele Crialese (Nuovomondo, Italija)

    Florian Henckel von Donnersmarck (Život drugih)

    Ken Loach (Vjetar koji povija ječam)

    Michael Winterbottom i Matt Whitecross (Put u Guantanamo)



Najbolje ženska uloga: 



    Nathalie Baye (Mali poručnik, Xavier Beauvois, Francuska)

    Penelope Cruz (Vratiti se, Španjolska)

    Martina Gedeck (Život drugih, Njemačka)

    Sandra Hueller (Requiem, Hans Christian Schmid, Njemačka)

    Mirjana Karanović (Grbavica, BiH)

    Sarah Polley (Tajni život riječi, Isabelle Coixet, Španjolska)



Najbolji glumac:



    Patrick Chesnais (Nisam ovdje da budem voljen, Francuska)

    Jesper Christensen (Ubojstvo, Per Fly, Danska)

    Mads Mikkelsen (Nakon vjenčanja, Danska)

    Urlich Muehe (Život drugih, Njemačka)

    Cillian Murphy (Doručak na Plutonu i Vjetar koji povija ječam)

    Silvio Orlando (Il Caimano, Italija)



Najbolji scenarij:



    Pedro Almodovar (Vratiti se)

    Florian Henckel von Donnersmarck (Život drugih)

    Paul Laverty (Vjetar koji povija ječam)

    Corneliu Porumboiu (12. 08, istočno od Bukurešta, Rumunjska)



Europsko otkriće (nagrada Fassbinder):



    13 Tzameti (Gela Babluani, Francuska/Gruzija)

    S povratnicom (Slawomir Fabicki, Poljska)

    Pingpong (Matthias Luthardt, Njemačka)

    Svježi zrak (Agnes Kocsis, Mađarska)



VEĆ PROGLAŠENE NAGRADE:



    Najbolji dokumentarac (nagrada Arte) ‡ Velika tišina (Phillip Groening, Njemačka)

    Nagrada kritike FIPRESCI - Redovni ljubavnici (Phillip Garrel, Francuska)

    Nagrada za životno djelo - Roman Polanski

   

Važnije nominacije Najbolji film:

Jurica Pavičić