Visoki američki časnici koji savjetuju iračke sigurnosne snage za ponedjeljak su najavili aktiviranje zapovjednog centra koji će nadzirati dosad najsnažniju akciju stabiliziranja Bagdada, uz najave da će intenzitet te operacije biti višestruko jači i drukčiji od dosadašnjih ofenziva.
U danima kada treba početi do sada najopsežnija akcija udruženih američkih i iračkih snaga, kojoj je cilj preuzimanje kontrole nad Bagdadom od šijitskih i sunitskih milicija, glavni irački grad sve se više pretvara u klasično ratište. Svi koji se ovdje nalaze, uključujući i dio američkih vojnika, smatraju da nove četiri brigade ili 21,5 tisuća vojnika koji po tom zadatku pristižu u Irak neće ispuniti Bushovu najavu pacifikacije Bagdada.
Tijekom siječnja i u prvim danima veljače dnevno se u ovom osammilijunskom gradu događalo najmanje 150 različitih oružanih obračuna. Nerijetko je taj broj bio i veći od 200. Još prije nekoliko mjeseci napada je bilo točno upola manje. Osim autobombi, iračku prijestolnicu posljednjih dana potresaju i minobacački te raketni napadi, a otmice se više i ne broje.
Osim borbi u gradu, gdje danas zaista svi ratuju protiv svih, suniti i šijiti međusobno, te i jedni i drugi protiv Amerikanaca, svakodnevno se raketira i zaštićena Green Zona u kojoj se trenutno nalazi i reporter Jutarnjeg lista. Sinoć je mjesto na kojem se nalazimo potreslo nekoliko eksplozija. Na meti je sve, od hotela do UN-ova stožera koji je prije nekoliko dana pogodio projektil od 126 milimetara. Logika onih koji gađaju i pritom ne ciljaju jednostavna je: "Gdje god padne, dobro je".
Posljednjim pripremama Amerikanaca, ali i iračke regularne policije i vojske za obračun s pobunjenicima u Bagdadu jučer sam i sam imao prilike prisustvovati. Na mjestu u blizini jedne od Sadamovih palača gdje je bivši irački diktator održavao vojne parade, ispod monumentalnih izljeva njegovih ruku koje drže mačeve, američki specijalac držao je predavanje lokalnim kolegama.
Do sada ih je Bushova administracija naoružala i obukla, dala im Humveeje i status, a sada ih intenzivno obučava. Ti ljudi trebali bi biti udarna igla u obračunu u vlastitom dvorištu jer su Amerikanci shvatili da sami ne mogu pobijediti neprijatelja kojega ne poznaju.
Kada sam prišao grupi od 20-ak ljudi, mislio sam da će me, kao ozbiljni vojnici, otjerati. Prevario sam se. Uz zgražanje njihova instruktora koji je smatrao da imaju ozbiljnija posla, iračka želja za poziranjem i objašnjavanjem bila je dovoljna da počnemo razgovor. Nakon što su me podigli na oklopnjak gdje sam se morao slikati sa svima, na lošem engleskom hrabro su najavili: - Spremamo se za veliku akciju. Uz pojačanje koje stiže iz SAD-a i naše snage, vjerujemo da ćemo uskoro kontrolirati Bagdad. Otjerat ćemo pobunjenike.
Rekli su to specijalci među kojima je osim šijita bilo i sunita. Dio njih sve do 2003. vjerojatno je isto obećavao Sadamu. Tada svoje najave nisu ostvarili. Hoće li ovoga puta, teško je reći jer s druge strane imaju urbanu gerilu protiv koje se nije lako boriti. Možda je od njihovih zanimljivije čuti razmišljanja dijela američkih vojnika. Unatoč nevjerojatnoj tehničkoj superiornosti nad neprijateljem, dio njih i nema previše vjere u pozitivno rješenje problema u Iraku.
Tako je kolegama iz vojnih novina Stars and Stripes, koji su ga puni optimizma upitali vjeruje li u uspjeh akcije, 19-godišnji vojnik iz Yorka Zach Clouser u Bagdadu danas odbrusio: - Možemo ući u borbu i ispucati sve streljivo, ali tako nećeš postići previše. Ovo nije naš rat, mi smo samo u sredini. Tako misli Clouser. Njegov kolega iz Atlante Antonio Hardy na to je dodao kako misli da će ovakvo stanje trajati još dugo bez obzira na to što oni napravili.
- Ljudi u Americi ne žele znati za sve ovo nasilje, za ovo ubijanje. Oni su zaštićeni od toga - kaže Hardy. Treći vojnik koji je također imao potrebu reći što misli, Herbert Gill, upitao se što je to uopće pobjeda. - Kako bi pobjeda trebala izgledati?
Svaki put kada se okrenemo i odemo u novo područje, tamo je netko novi tko čeka da nas ubije. Kako bismo mi to onda mogli promijeniti preko noći - kaže Gill.
Prema analizi koju su danas objavile obavještajne službe, očekuje se da će akcija u Bagdadu idućih tjedana dodatno rasplamsati sukobe i vjerojatno prouzročiti rekordne gubitke u ljudstvu. Pacifikacija Bagdada u koju Amerika navodno planira uložiti dodatne desetke milijardi dolara tako bi u svojim prvim danima trebala biti sve samo ne mirna. U iščekivanju početka akcije nervoza rapidno raste i može se osjetiti na svakom koraku. Među Iračanima, savezničkim vojnicima, ali i novinarima kojima je zbog sigurnosnih razloga ovdje onemogućeno gotovo sve, uključujući i kretanje.
- Bagdad puca po šavovima. Bit će još gore - zaključak je svih koji se trenutno ovdje nalaze.
Iz Bagdada Krešimir Raguž
U danima kada treba početi do sada najopsežnija akcija udruženih američkih i iračkih snaga, kojoj je cilj preuzimanje kontrole nad Bagdadom od šijitskih i sunitskih milicija, glavni irački grad sve se više pretvara u klasično ratište. Svi koji se ovdje nalaze, uključujući i dio američkih vojnika, smatraju da nove četiri brigade ili 21,5 tisuća vojnika koji po tom zadatku pristižu u Irak neće ispuniti Bushovu najavu pacifikacije Bagdada.
Tijekom siječnja i u prvim danima veljače dnevno se u ovom osammilijunskom gradu događalo najmanje 150 različitih oružanih obračuna. Nerijetko je taj broj bio i veći od 200. Još prije nekoliko mjeseci napada je bilo točno upola manje. Osim autobombi, iračku prijestolnicu posljednjih dana potresaju i minobacački te raketni napadi, a otmice se više i ne broje.
Osim borbi u gradu, gdje danas zaista svi ratuju protiv svih, suniti i šijiti međusobno, te i jedni i drugi protiv Amerikanaca, svakodnevno se raketira i zaštićena Green Zona u kojoj se trenutno nalazi i reporter Jutarnjeg lista. Sinoć je mjesto na kojem se nalazimo potreslo nekoliko eksplozija. Na meti je sve, od hotela do UN-ova stožera koji je prije nekoliko dana pogodio projektil od 126 milimetara. Logika onih koji gađaju i pritom ne ciljaju jednostavna je: "Gdje god padne, dobro je".
Posljednjim pripremama Amerikanaca, ali i iračke regularne policije i vojske za obračun s pobunjenicima u Bagdadu jučer sam i sam imao prilike prisustvovati. Na mjestu u blizini jedne od Sadamovih palača gdje je bivši irački diktator održavao vojne parade, ispod monumentalnih izljeva njegovih ruku koje drže mačeve, američki specijalac držao je predavanje lokalnim kolegama.
Do sada ih je Bushova administracija naoružala i obukla, dala im Humveeje i status, a sada ih intenzivno obučava. Ti ljudi trebali bi biti udarna igla u obračunu u vlastitom dvorištu jer su Amerikanci shvatili da sami ne mogu pobijediti neprijatelja kojega ne poznaju.
Kada sam prišao grupi od 20-ak ljudi, mislio sam da će me, kao ozbiljni vojnici, otjerati. Prevario sam se. Uz zgražanje njihova instruktora koji je smatrao da imaju ozbiljnija posla, iračka želja za poziranjem i objašnjavanjem bila je dovoljna da počnemo razgovor. Nakon što su me podigli na oklopnjak gdje sam se morao slikati sa svima, na lošem engleskom hrabro su najavili: - Spremamo se za veliku akciju. Uz pojačanje koje stiže iz SAD-a i naše snage, vjerujemo da ćemo uskoro kontrolirati Bagdad. Otjerat ćemo pobunjenike.
Rekli su to specijalci među kojima je osim šijita bilo i sunita. Dio njih sve do 2003. vjerojatno je isto obećavao Sadamu. Tada svoje najave nisu ostvarili. Hoće li ovoga puta, teško je reći jer s druge strane imaju urbanu gerilu protiv koje se nije lako boriti. Možda je od njihovih zanimljivije čuti razmišljanja dijela američkih vojnika. Unatoč nevjerojatnoj tehničkoj superiornosti nad neprijateljem, dio njih i nema previše vjere u pozitivno rješenje problema u Iraku.
Tako je kolegama iz vojnih novina Stars and Stripes, koji su ga puni optimizma upitali vjeruje li u uspjeh akcije, 19-godišnji vojnik iz Yorka Zach Clouser u Bagdadu danas odbrusio: - Možemo ući u borbu i ispucati sve streljivo, ali tako nećeš postići previše. Ovo nije naš rat, mi smo samo u sredini. Tako misli Clouser. Njegov kolega iz Atlante Antonio Hardy na to je dodao kako misli da će ovakvo stanje trajati još dugo bez obzira na to što oni napravili.
- Ljudi u Americi ne žele znati za sve ovo nasilje, za ovo ubijanje. Oni su zaštićeni od toga - kaže Hardy. Treći vojnik koji je također imao potrebu reći što misli, Herbert Gill, upitao se što je to uopće pobjeda. - Kako bi pobjeda trebala izgledati?
Svaki put kada se okrenemo i odemo u novo područje, tamo je netko novi tko čeka da nas ubije. Kako bismo mi to onda mogli promijeniti preko noći - kaže Gill.
Prema analizi koju su danas objavile obavještajne službe, očekuje se da će akcija u Bagdadu idućih tjedana dodatno rasplamsati sukobe i vjerojatno prouzročiti rekordne gubitke u ljudstvu. Pacifikacija Bagdada u koju Amerika navodno planira uložiti dodatne desetke milijardi dolara tako bi u svojim prvim danima trebala biti sve samo ne mirna. U iščekivanju početka akcije nervoza rapidno raste i može se osjetiti na svakom koraku. Među Iračanima, savezničkim vojnicima, ali i novinarima kojima je zbog sigurnosnih razloga ovdje onemogućeno gotovo sve, uključujući i kretanje.
- Bagdad puca po šavovima. Bit će još gore - zaključak je svih koji se trenutno ovdje nalaze.
Pobunjenici se presvlače u službene američke odoreDo danas je u Iraku poginulo 3096 pripadnika vojske SAD-a, a Pentagon dodatno zabrinjava i činjenica da su u posljednja dva tjedna izgubili čak četiri helikoptera. Sredstva kojima se služe pobunjenici sve su sofisticiranija. Četvoricu američkih vojnika koji su sljedeći dan nađeni obezglavljeni iz vojne baze prošli su tjedan oteli nepoznati napadači. Navodno su im prišli u vozilima kojima se služi osiguravajuća tvrtka Blackwater, imali su američke uniforme, oružje i pričali su engleski. |
Iz Bagdada Krešimir Raguž
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....