Popularni trendovi često utječu na naš život i poslovanje bez obzira na znanstvene činjenice ili čak usprkos njima. Lake plastične vrećice za nošenje tako su nezasluženo postale jedan od simbola zagađenja okoliša. Trgovački centri i pojedine prodavaonice počeli su prihvaćati naviku da kupcima nude papirnate vrećice, kako bi se pozicionirali u skupinu društveno odgovornih i ekološki osviještenih tvrtki.
„Za papirnate vrećice moraju se, naravno, sjeći šume. Za njihovu je proizvodnju potrebno i više vode koja opterećuje riječne tokove i mora. Za njihov se odvoz troši više prijevoznih sredstava nego za lake plastične vrećice. Polietilenske vrećice nisu opasne ni za ljudsko zdravlje ni za okoliš. Potrebno je plastične vrećice koristiti racionalno i odgovorno te ih isto tako i zbrinjavati, a ne zabranjivati ih pod opravdanjem zaštite okoliša. Plastika je, u stvari, najzeleniji materijal današnjice.“ – komentirao je profesor emeritus Igor Čatić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Zbog fotografija odbačenih plastičnih vrećica, koje u prirodi i oceanima završavaju isključivo zbog neodgovornosti ljudi, zanemaruju se lako provjerljive činjenice. Ako vidimo osobu koja kupuje plastičnu vrećicu u prodavaonici, možda ćemo je osuđivati jer nije ponijela svoju višekratnu vrećicu. S druge strane, osoba koja koristi vrećicu od organskog pamuka za kupovinu možda ne zna da je za njenu proizvodnju potrošeno toliko vode i drugih resursa da bi je nekad trebali nositi i po 55 godina, kako bi se opravdao taj trošak.
Isto tako, uslijed dugotrajne promocije netočnih podataka koji jednostavno zvuče dobro, sigurno mnogo osoba ne uzima u obzir koliko se resursa troši na proizvodnju tzv. zdrave hrane, pa će bez razmišljanja kupiti jedan avokado kojem je trebalo 320 litara vode da naraste, a da ne spominjemo gorivo koje se potrošilo da bi isti došao do Europe i ostale troškove. Umjesto obične „dosadne“ rajčice koja je narasla uz pomoć samo 5 litara vode i uzgojena je u vašem susjedstvu. Ali, vjerojatno ćete osobu s rajčicom u plastičnoj vrećici gledati kao većeg „zagađivača“ od one koja nosi avokado u platnenoj vrećici od organskog pamuka – bez razloga.
„Jednokratna plastika spasila je milijune života i spriječila cijeli niz zaraznih bolesti. Kao alternativu za plastične vrećice nude nam se torbe od pamuka, iako uzgoj pamuka jako zagađuje okoliš. Nakon izbijanja epidemije koronavirusa, mnogi gradovi koji su zabranili plastične vrećice, ukinuli su te zabrane, jer su zdravlje i sigurnost iznad odluka nastalih pod pritiskom trendovskih ideologija.“ - komentirao je dr. sc. Viktor Simončič, ugledni međunarodni stručnjak za okoliš, bivši sveučilišni nastavnik i aktivist.
Doista, San Francisco je jedan od najpoznatijih primjera gradova koji su ukinuli zabranu plastičnih vrećica. Iako ih je ovaj grad zabranio među prvima, sada brani donošenje vlastitih vrećica, torbi, šalica i drugih spremnika koji mogu prenositi virus, posebno ako se ne peru dovoljno često.
Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) donosi podatak da polietilensku vrećicu trebate iskoristiti samo 2 puta da bude povoljna s motrišta klimatskh promjena. Takvu vrećicu iskoristite jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećicu za smeće i već možete reći da se njena proizvodnja „isplatila“. Istovremeno ne riskirate korištenjem višekratnih vrećica tijekom korona krize.
„Potrebno nam je kružno gospodarstvo, integrirano s privredom. Otpadna plastika je ranije završavala u Kini, što je skupo i ekološki loše, a sada smo okrenuti sami sebi za rješavanje tog zadatka. Zabranom plastičnih vrećica neće se dobiti ništa, samo se skreće pozornost sa stvarnih izazova, poput financiranja velikog broja potrebnih novih spalionica, sortirnica, kompostana i postrojenja za razgradnju bijele tehnike.“ – zaključuje Simončič.