'Pokojni': Gangsterska raskošna opera

Kad se prije godinu dana u našim kinima pojavio prvi dio izvanredne hongkoške policijske sage "Pakleni poslovi" redatelja Laua i Maka, već se znalo da je Martin Scorsese otkupio prava za adaptaciju toga scenarija i da po njemu sprema novi film.



Sretnici koji su "Paklene poslove I." vidjeli na velikom platnu, a kojih očito i nije bilo toliko malo kad je proljetos Blitz cijelu Infernal Affairs trilogiju objavio na DVD-u, nisu se tome začudili. Jer, priča je bila doista izvrsna: u borbi policije protiv mafije, suprotstavljeni glavešine šalju svoje špijune protivniku da se tamo uklope i dokažu, ne bi li kao povjerljivi pripadnici protivničkog klana postali izvori neprocjenjivih informacija.

Metafora o neiskorjenjivu zlu



Ubrzo svima postaje jasno da postoje krtice na obje strane, a radnja se razvija oko njihova otkrivanja, odnosno nastojanja da svaki od njih sačuva život, ali i zdrav razum u ulozi u koju se uživio. Paralelizam radnji, od koji je jedna usmjerena protiv druge, baš kao i protagonisti, dali su priči neobičan, skokovit tempo, a silne elipse, vremenski skokovi natrag-naprijed tvorili su i svojevrsni vizualni košmar pojačan visoko stiliziranom fotografijom i scenografijom.



Scorsese je tu radnju iz Hong Konga preselio u Boston, elegantne trijade su postale gruba irska mafija, a više-manje nepoznate kineske glumce (osim možda Andyja Laua i Tonyja Leunga) zamijenio je najjači zamislivi američki filmski kasting u scenariju koji je ispeglao vremenske skokove u linearnu priču i postavio novi, jaki ženski karakter koji će i simbolički i stvarno spajati dvojicu suprotstavljenih špijuna i obojicu ih nadživjeti. Kao što će i iznenađujuće (gotovo banalno) metaforički nabijenim krajem Scorsese sugerirati da u toj ludoj igri skrivača zlo, baš poput štakora koji gmiže krovom ispred panorame Bostona kojim dominira zlatna kupola, ostaje neiskorjenjivo.  



Atmosfera nesigurnih ulica, pustih predgrađa i opskurnih likova izvan zakona, ali ne i izvan života, osvijetljenih jeftinim neonima ovdje nam vraća Scorsesea kao iz njegovih ranih "Opasnih ulica", "Taksista", "Pobješnjelog bika" i, možda ponajboljeg, "Dobrih momaka".

Bez emocija azijskog originala

The Departed, 2006.

•Režija: Martin Scorcese

•Scenarij: William Monahan, Siu Fai Mak i Felix Chong, po originalnom scenariju Wu Jian Daoa

•Uloge: Jack Nicholson, Leonardo di Caprio, Matt Damon, Martin Sheen, Alec Baldwin, Mark Wahlberg, Vera Farmiga

POKOJNI

Scorsese se vratio dobroj kriminalističkoj priči, ostavivši se velikih tema, ali ne i potrebe za pripovijedanjem naširoko, pa film traje gotovo dva i pol sata.  U toj paradi glumačkih veličina jedna se zvijezda nadmeće s drugom, od karizmatičnog teškaša Nicholsona, kojemu je ovo prvi film sa Scorseseom, preko tate Sheena i Baldwina do lakših, špija Dammona i Di Caprija (kojega uzima treći put zaredom).



No, njihove kreacije kao da su nadrasle priču, a potisnute emocije azijskog originala eksplodirale su u okružju irskog temperamenta i stvorile neku vrstu raskošne i katkad izuzetno brutalne gangsterske opere (u kojoj se svira od "Gimmie Shelter" do Donizzetijevih arija) kojoj kao da je samo režiserova dešperacija o relativizaciji dobra i zla oduzela vizualno blještavilo. 



Ovo nije Scorsese u najboljem izdanju, ali smo dobili napetu, zanimljivu, tešku, a jednostavno ispričanu priču u karakterističnoj mješavini crnog humora, cinizma, psovki i nasilja u kojoj uvjerljiva rječitost i gluma pretežu i daju osnovni ton, iako film ostaje bez one težine koja bi nam možda uznemirila noćni spokoj. Možda smo, naprosto, očekivali previše.

Scorsese je radnju izvornika iz Hong Konga preselio u Boston, elegantne trijade su postale gruba irska mafija, a više-manje



nepoznate kineske glumce zamijenio je najjači zamislivi američki filmski kasting u scenariju koji je ispeglao vremenske skokove u linearnu priču

Ispeglan scenarij

Saša Drach