Policijski štit mora biti čist

Najprije sam bio bijesan na huligane. I zbog policajca koji je izgubio oko i zbog pijanog mladića koji je prošle subote, nasrnuvši na policiju, zaradio metak. Ali, nije dugo trebalo pa da postanem ogorčen i na policiju. A to nije dobro za trezveno razmišljanje kakvog je nakon prvomajskog divljanja po Maksimiru, čini mi se, bilo premalo.

Nogometni navijači organizirani u skupine opasnih i prijetećih imena neće imati nikakvu vjerodostojnost kad žale zbog počinjenog nasilja i štete, sve dok sami među sobom ne učine vidljiv i odlučan korak u izoliranju i sprečavanju onih malobrojnih, ali na kraju uvijek najeksponiranijih nasilnih tipova kojima su nogometne utakmice samo jedna u nizu prilika za iživljavanje patološke agresije.

Stvari su tu vrlo jasne, baš kao i u slučaju ratnih zločina i zločinaca s kojima na kraj u prvom redu moraju izaći vojska, društvo, država ili narod u čije su ime počinjena nedjela.

Usporedba je drastična, ali i potpuno logična. Lojalnost prema vlastitim članovima iznad svega - jedan je od glavnih principa takvih grupa.

Taj mentalitet i vrijednosni sustav, u kojem je od svakog zlodjela još gore “cinkanje”, već od pučkoškolskog uzrasta oko sebe grade upravo male bitange koje onda, zaštićene tim naopakim kodeksom naopako shvaćenog pojma časti, s vremenom izrastu u velike bitange i nasilnike, kriminalce i ubojice.

Iza svakog takvog nalazi se netko tko nije ispunio svoju dužnost naučiti ga boljem. Lanac u ruci uličnog huligana samo je slika i posljedica nasljednog lanca odgojne, obrazovne, duhovne, moralne - općenito ljudske zapuštenosti koja, prenoseći se s jednog naraštaja na drugi, često mutira u nekakvo mitsko nasljeđe i nakaradne običaje i tradicije.

Zbog svega toga još je pogubnije, a za temeljne građanske slobode i prava i opasnije kada se ti isti principi huliganske rulje uvuku u državne institucije i obuku u uniformu okićenu simbolom države i naoružanu ovlastima državne vlasti.

Na žalost, unesrećeni zagrebački policajac Kristijan Trokter u Karlovcu ima imenjaka Kristijana Majića.

Sudeći prema svim javnosti dostupnim informacijama, taj je policajac prije mjesec i pol dana predvodio divljačko premlaćivanje mladića Alena Ajkića. U reakcijama i potpori koju su policajcu Majiću na internetu iskazivali i neki njegovi kolege, pa i nadređeni, isplivao je na površinu i odvratni rasizam.

Sustav lokalne policije u prvi je mah reagirao instinktom skupine huligana: zaštiti “svoga”, zlodjelo sakrij i zataškaj.

U tu je svrhu bio sastavljen i službeni izvještaj prema kojem je mladi Rom bio toliko pijan da nije mogao stajati na nogama, pa je pokušavajući ustati pao i udario se u neki sanduk.

Pa tako nekoliko puta, sve dok mu lice nije postalo neprepoznatljivo od modrica i krvavih podljeva.

Već tada je premijerka Kosor trebala odlučno zavapiti za “brzom, učinkovitom i kirurški preciznom pravdom”. Ali nije.

Umjesto toga, zagrebačka policija ovih dana inzistira na jednako nevjerojatnom, a u sjeni karlovačkog slučaja dodatno nevjerodostojnom objašnjavanju okolnosti ranjavanja, a potom uhićenja i zadržavanja prostrijeljenog Marija Galića u policijskoj postaji bez pravodobnog pružanja medicinske pomoći.

U pogledu odgovornosti policije sasvim je nebitno što je riječ o već ranije registriranom i k tomu pijanom nasilniku. Policija ni u kojem slučaju nema pravo na takve pogreške, baš kao ni na neselektivnu demonstraciju sile po tramvajskim stanicama i kafićima, usporedivu jedino s huliganskom odmazdom.

Traženje većih ovlasti za policiju u takvom kontekstu svakako mora izazvati sumnju i oprez.

Od ljage koja zbog huligana pada na nogometne navijače, daleko je ozbiljniji problem sramota koju pojedini nasilnici u uniformama, štićeni nekompetentnim ili možda čak i korumpiranim vodstvom, nanose svim ostalim policajcima, velikoj većini njih čija nam pojava na ulici ulijeva sigurnost.

Brzu, učinkovitu i kirurški preciznu pravdu baš zato zahtijevaju i oko Kristijana Troktera i šaka Kristijana Majića.

A potom i svaki huligan koji digne ruku na policiju, naš štit od bezakonja i divljaštva koji je čvrst onoliko koliko je čist.