SPLIT - U Hrvatskoj postoji nekoliko dvorana koje su u memoriju filmofila urezane kao istinski hramovi. Jedna od njih bila je stara zagrebačka kinoteka, kasnije kino Jadran na uglu Frankopanske i Ilice.
U usmenoj predaji filmofila pedesetih i šezdesetih - ljudi poput Toma Gotovca, Ante Peterlića ili Zorana Tadića - ta dvorana nije bila samo dvorana, nego utočište od olovnih vremena, mjesto oko kojeg su organizirali život i koje je tom životu davalo smisao. Za moju generaciju sličnu je važnost imala Kinoteka kod Svetog Blaža u Kordunskoj. Nažalost - oba kultna prostora danas su filmski mrtva: jedan je postao trgovina, a drugi župni klub.
Postoji, međutim, i treći veliki hram hrvatske filmofilije - ujedno i jedini koji je preživio oluju tranzicije. Taj hram ne nalazi se u Zagrebu nego u Splitu, a njegovo ime je kino Zlatna vrata.
Odgoj generacija
Ta mala dvorana smještena u srcu palače, od 1971. je sjedište je splitske kinoteke, a jučer je nakon desetomjesečnog preuređenja ponovo otvorila vrata. Time se religiji filma vraća možda posljednji od starih hramova hrvatskog filmomanstva: jer, ta je dvoranica odgojila producente, glumce i redatelje od generacije rođene pedesetih pa do današnjih dalmatinskih klinaca koji studiraju na ADU. Ta je dvorana, uostalom, i mene oprljila čarolijom srebrene emulzije. U njoj sam postao filmofil, a obilježila je moj život čak do te mjere da sam upravo u toj kinoteci godine 1989. upoznao buduću suprugu.
Dio misterija Zlatnih vrata počiva u njenoj neobičnoj i afilmskoj lokaciji. Splitska kinoteka, naime, nalazi se na katu gotičko-renesansne patricijske palače u Dioklecijanovoj palači, pedesetak metara od Peristila.
Ulaz uz pretplatu
Palača je pripadala Narodnom sveučilištu koje je od 1971. - u eri vrhunca masovne filmofilije - oformilo i kinoteku. Ideolog kinoteke - kao i mnogo čega u splitskom filmu - bio je eksperimentalistički klasik Ivan Martinac, a vodili su je filolog Vedran Gligo te profesorice Milka Barać i Jasna Pervan.
U Zlatna vrata počeo sam odlaziti kao gimnazijalac, osamdesetih. U to vrijeme ZV su imala najneobičniji sustav prodaje koji sam ikad susreo. Slobodne prodaje uopće nije bilo, a ulaz u dvoranu bio je dopušten samo pretplatnicima, i to za točno određeni termin (recimo - srijeda u 8).
Kako je publike bilo previše a pretplatničkih karneta premalo, za pretplatu se stajalo u repu prvih nekoliko dana siječnja, nerijetko po cičoj zimi. Sjećam se pravih drama kad bi Hajduk srijedom igrao europske utakmice. Danima bih pokušavao pronaći nekog tko bi zamijenio moj karnet onim za četvrtak, a zamisao da se uđe u drugi termin bila je nepojmljiva, jer je dvorana bila uvijek puna kao oko.
Već sam napisao kako sam u tim Zlatnim vratima upoznao i buduću suprugu. To se dogodilo negdje u jesen 1989, ja sam bio apsolvent na pola noge između Zagreba i Splita, upoznao nas je zajednički znanac, a ironija je da se ne sjećamo koji je film igrao. Ja mislim da je bila “Apokalipsa danas”, ona tvrdi da je bio neki Ken Russell. Russellu sam kasnije to ispričao u Motovunu, a on se nasmijao i rekao da mu je drago da je njegov film bar nekom promijenio život.
U osamdesetima, dvorana je prvi put preuređena, a tada u nju ulazi i motiv koji će postati njezin zaštitni znak. Svaka od 209 drvenih stolica bila je posvećena velikanu režije ili glume, tako da ste u dvorani sjedili na stolici De Sica, Peckinpah ili Hawks, stolici Alida Valli, Chaplin, Tarkovski ili Nino Rota. U devedesetima, Zlatna vrata su kao i sve naše kinoteke dospjela u krizu, nije bilo ni novaca ni kopija, promijenile su se gledateljske navike i medij konzumacije.
Ipak, Zlatna vrata nisu nikad prestala s radom, radila su pod agregatima u ratu, radila su za šačicu mohikanaca u sva doba Lora, heroinske epidemije, ratova i mitinga koju su tutnjali uokolo, u gradu prepunom problema i nekulture.
Touch prošlosti
Zlatna vrata prvi su put nakon 37 godina zatvorena u srpnju prošle godine. Zatvorena su duplim ne-filmskim programom kad su Lucić i Dežulović izvodili svoj “recital” Melodije Bljeska i Oluje, da bi potom TBF svirali unplugged koncert. Nakon toga uslijedilo je pospremanje iz kojeg kinoteka sada izlazi udobnija, s novom tehnikom i stolicama. “Touch” prošlosti, međutim, ostao je u jednom: nove stolice, kojih je sad 149, opet imaju filmska imena.
Koncem prošle godine ljudi iz Zlatnih vrata pozvali su nas desetak da zajedno sačinimo novi draft imena, koji je trebao reflektirati i ono što se u međuvremenu dogodilo u filmu.
U novi panteon tako su ušli suvremeni klasici kao Lynch, Kieslowski, Wong Kar wai, Almodovar, braća Coen i Von Trier, tu su i novi glumci poput Gong Li i Johna Malkovicha, prvi put je ušao afrički režiser (Ousmane Sambene). KOlektivnu stolicu dobio je i Monthy Python, a u novoj postavi, prvi puta i Bruce Lee. Stolicu su dobili u međuvremenu preminuli domaći velikani Branko Bauer, Dušan Vukotić, Ante Peterlić i Tomislav Pinter. Stolicu imaju i tri velika prometeja dalmatinske filmske kulture - Josip Karaman, Branko Belan i Ivan Martinac - a kao insajderski štos Martincu je dodijeljeno sjedište na kojem je uvijek sam sjedio: kao zimogrozan, naime, ustrajno je sjedio najbliže termo-akumulacionoj peći.
Mrtvi stražari nad hramom
Kinoteka nosi i posvetu zajedničkoj jugoslavenskoj filmskoj tradiciji, pa su tu Pavle Vuisić, bosanski majstor akcijskih spektakala Hajrudin Krvavac, te Milena Dravić, koja bi u nedjelju kao prva gošća trebala “krstiti” vlastitu stolicu. Tri stolice na kojima se sjedi u hodniku ispred ulaza u dvoranu posvećene su ljudima koji su umrli, a zadužili su kinoteku: Vedranu Gligu, Milki Barać i prevoditelju i producentu Svemiru Paviću. Njih troje poput mrtvih stražara tako bdiju nad hramom koji su pomogli sazidati.
13 red, 12 mjesta: Walt Disney, Cary Grant, Alain Resnais,
Ousmane Sembčne, Spencer Tracy, Katharine Hepburn, Paul Newman, Aki Kaurismaki, Henry Fonda, Errol Flynn, Jean-Paul Belmondo, Cathérine Deneuve
12 red, 12 mjesta:
Dušan Vukotić, Alida Valli, Miklós Jancsó, Lars von Trier, Jodie Foster, Toshiro Mifune, Jean Gabin, Pavle Vuisić, Michel Piccoli, Gary Cooper, John Ford, John Wayne
11 red, 12 mjesta:
Federico Fellini, Giulietta Masina, James Stewart, Anna Magnani, Marlon Brando, Francis F. Coppola, Nino Rota, Bruce Lee, Ingrid Bergman, Humphrey Bogart, Bette Davis, Woody Allen
Parter
110 red, 12 mjesta: Charlie Chaplin, Fritz Lang, Claude Chabrol, Michelangelo Antonioni, Laurence Olivier, Roger Corman, John Malkovich, Rudolph Valentino, Branko Bauer, John Huston, Nicole Kidman, Sam Peckinpah
19 red, 11 mjesta:
François Truffaut, Robert de Niro, Billy Wilder, Jack Lemmon,
Bernardo Bertolucci, Robert Altman, Robert Bresson, James Dean, Luchino Visconti, George Lucas, Steven Spielberg
18 red, 12 mjesta:
Andrej Tarkovski, Pier Paolo Pasolini, Martin Scorsese, Hajrudin Krvavac, Carl Th. Dreyer, Miloš Forman, Yasujiro Ozu, Jean Renoir, William Wyler, Roman Polanski, Sean Connery, Orson Welles
17 red, 11 mjesta:
Vittorio de Sica, Dziga Vertov,
Peter Sellers, Meryl Streep, Jean-Pierre Melville, Werner Herzog, Marcello Mastroianni, Gong Li, braća Coen, Robert Redford, Luis Buńuel
16 red, 12 mjesta:
Frank Capra, R. W. Fassbinder, Kenji Mizoguchi, Erich von Stroheim, Marlene Dietrich, Boris Dvornik, Satyajit Ray, Douglas Sirk, Sergej Paradžanov, Victor Sjöström, Ermanno Olmi
15 red, 11 mjesta:
Andrzej Wajda, Edward G. Robinson, David Lean, Jean Vigo, Carol Reed, Jean-Luc Godard, Roberto Rossellini, Ang Lee, Marcel Carné, Stanley Kubrick, Ivan Martinac
14 red, 12 mjesta:
Ava Gardner, Alfred Hitchcock, Milena Dravić, James Cagney, Ingmar Bergman, Liv Ullman, Howard Hawks, Gláuber Rocha, Clint Eastwood, Sergio Leone
13 red, 10 mjesta:
Ginger & Fred, Toto, Krzystof Kieslowski, Branko Belan, Buster Keaton, Stanlio & Olio, Boris Karloff, Pedro Almodovar, Greta Garbo, David Lynch
12 red, 10 mjesta:
Sergej M. Ejzenštejn, René Clair, Wong Kar Wai, Michael Curtiz, Aleksandr Dovženko, Monty Python, Vera Chytilová, Jacques Tati, Akira Kurosawa, Tomislav Pinter
11 red, 6 mjesta:
Josip Karaman, Georges Méličs, David W. Griffith, Ante Peterlić, Mary Pickford, Friedrich W. Murnau, braća Lumičre
Jurica Pavičić
U usmenoj predaji filmofila pedesetih i šezdesetih - ljudi poput Toma Gotovca, Ante Peterlića ili Zorana Tadića - ta dvorana nije bila samo dvorana, nego utočište od olovnih vremena, mjesto oko kojeg su organizirali život i koje je tom životu davalo smisao. Za moju generaciju sličnu je važnost imala Kinoteka kod Svetog Blaža u Kordunskoj. Nažalost - oba kultna prostora danas su filmski mrtva: jedan je postao trgovina, a drugi župni klub.
Postoji, međutim, i treći veliki hram hrvatske filmofilije - ujedno i jedini koji je preživio oluju tranzicije. Taj hram ne nalazi se u Zagrebu nego u Splitu, a njegovo ime je kino Zlatna vrata.
Odgoj generacija
Ta mala dvorana smještena u srcu palače, od 1971. je sjedište je splitske kinoteke, a jučer je nakon desetomjesečnog preuređenja ponovo otvorila vrata. Time se religiji filma vraća možda posljednji od starih hramova hrvatskog filmomanstva: jer, ta je dvoranica odgojila producente, glumce i redatelje od generacije rođene pedesetih pa do današnjih dalmatinskih klinaca koji studiraju na ADU. Ta je dvorana, uostalom, i mene oprljila čarolijom srebrene emulzije. U njoj sam postao filmofil, a obilježila je moj život čak do te mjere da sam upravo u toj kinoteci godine 1989. upoznao buduću suprugu.
Dio misterija Zlatnih vrata počiva u njenoj neobičnoj i afilmskoj lokaciji. Splitska kinoteka, naime, nalazi se na katu gotičko-renesansne patricijske palače u Dioklecijanovoj palači, pedesetak metara od Peristila.
Ulaz uz pretplatu
Palača je pripadala Narodnom sveučilištu koje je od 1971. - u eri vrhunca masovne filmofilije - oformilo i kinoteku. Ideolog kinoteke - kao i mnogo čega u splitskom filmu - bio je eksperimentalistički klasik Ivan Martinac, a vodili su je filolog Vedran Gligo te profesorice Milka Barać i Jasna Pervan.
U Zlatna vrata počeo sam odlaziti kao gimnazijalac, osamdesetih. U to vrijeme ZV su imala najneobičniji sustav prodaje koji sam ikad susreo. Slobodne prodaje uopće nije bilo, a ulaz u dvoranu bio je dopušten samo pretplatnicima, i to za točno određeni termin (recimo - srijeda u 8).
Kako je publike bilo previše a pretplatničkih karneta premalo, za pretplatu se stajalo u repu prvih nekoliko dana siječnja, nerijetko po cičoj zimi. Sjećam se pravih drama kad bi Hajduk srijedom igrao europske utakmice. Danima bih pokušavao pronaći nekog tko bi zamijenio moj karnet onim za četvrtak, a zamisao da se uđe u drugi termin bila je nepojmljiva, jer je dvorana bila uvijek puna kao oko.
Već sam napisao kako sam u tim Zlatnim vratima upoznao i buduću suprugu. To se dogodilo negdje u jesen 1989, ja sam bio apsolvent na pola noge između Zagreba i Splita, upoznao nas je zajednički znanac, a ironija je da se ne sjećamo koji je film igrao. Ja mislim da je bila “Apokalipsa danas”, ona tvrdi da je bio neki Ken Russell. Russellu sam kasnije to ispričao u Motovunu, a on se nasmijao i rekao da mu je drago da je njegov film bar nekom promijenio život.
U osamdesetima, dvorana je prvi put preuređena, a tada u nju ulazi i motiv koji će postati njezin zaštitni znak. Svaka od 209 drvenih stolica bila je posvećena velikanu režije ili glume, tako da ste u dvorani sjedili na stolici De Sica, Peckinpah ili Hawks, stolici Alida Valli, Chaplin, Tarkovski ili Nino Rota. U devedesetima, Zlatna vrata su kao i sve naše kinoteke dospjela u krizu, nije bilo ni novaca ni kopija, promijenile su se gledateljske navike i medij konzumacije.
Ipak, Zlatna vrata nisu nikad prestala s radom, radila su pod agregatima u ratu, radila su za šačicu mohikanaca u sva doba Lora, heroinske epidemije, ratova i mitinga koju su tutnjali uokolo, u gradu prepunom problema i nekulture.
Touch prošlosti
Zlatna vrata prvi su put nakon 37 godina zatvorena u srpnju prošle godine. Zatvorena su duplim ne-filmskim programom kad su Lucić i Dežulović izvodili svoj “recital” Melodije Bljeska i Oluje, da bi potom TBF svirali unplugged koncert. Nakon toga uslijedilo je pospremanje iz kojeg kinoteka sada izlazi udobnija, s novom tehnikom i stolicama. “Touch” prošlosti, međutim, ostao je u jednom: nove stolice, kojih je sad 149, opet imaju filmska imena.
Koncem prošle godine ljudi iz Zlatnih vrata pozvali su nas desetak da zajedno sačinimo novi draft imena, koji je trebao reflektirati i ono što se u međuvremenu dogodilo u filmu.
U novi panteon tako su ušli suvremeni klasici kao Lynch, Kieslowski, Wong Kar wai, Almodovar, braća Coen i Von Trier, tu su i novi glumci poput Gong Li i Johna Malkovicha, prvi put je ušao afrički režiser (Ousmane Sambene). KOlektivnu stolicu dobio je i Monthy Python, a u novoj postavi, prvi puta i Bruce Lee. Stolicu su dobili u međuvremenu preminuli domaći velikani Branko Bauer, Dušan Vukotić, Ante Peterlić i Tomislav Pinter. Stolicu imaju i tri velika prometeja dalmatinske filmske kulture - Josip Karaman, Branko Belan i Ivan Martinac - a kao insajderski štos Martincu je dodijeljeno sjedište na kojem je uvijek sam sjedio: kao zimogrozan, naime, ustrajno je sjedio najbliže termo-akumulacionoj peći.
Mrtvi stražari nad hramom
Kinoteka nosi i posvetu zajedničkoj jugoslavenskoj filmskoj tradiciji, pa su tu Pavle Vuisić, bosanski majstor akcijskih spektakala Hajrudin Krvavac, te Milena Dravić, koja bi u nedjelju kao prva gošća trebala “krstiti” vlastitu stolicu. Tri stolice na kojima se sjedi u hodniku ispred ulaza u dvoranu posvećene su ljudima koji su umrli, a zadužili su kinoteku: Vedranu Gligu, Milki Barać i prevoditelju i producentu Svemiru Paviću. Njih troje poput mrtvih stražara tako bdiju nad hramom koji su pomogli sazidati.
13 red, 12 mjesta: Walt Disney, Cary Grant, Alain Resnais,
Ousmane Sembčne, Spencer Tracy, Katharine Hepburn, Paul Newman, Aki Kaurismaki, Henry Fonda, Errol Flynn, Jean-Paul Belmondo, Cathérine Deneuve
12 red, 12 mjesta:
Dušan Vukotić, Alida Valli, Miklós Jancsó, Lars von Trier, Jodie Foster, Toshiro Mifune, Jean Gabin, Pavle Vuisić, Michel Piccoli, Gary Cooper, John Ford, John Wayne
11 red, 12 mjesta:
Federico Fellini, Giulietta Masina, James Stewart, Anna Magnani, Marlon Brando, Francis F. Coppola, Nino Rota, Bruce Lee, Ingrid Bergman, Humphrey Bogart, Bette Davis, Woody Allen
Parter
110 red, 12 mjesta: Charlie Chaplin, Fritz Lang, Claude Chabrol, Michelangelo Antonioni, Laurence Olivier, Roger Corman, John Malkovich, Rudolph Valentino, Branko Bauer, John Huston, Nicole Kidman, Sam Peckinpah
19 red, 11 mjesta:
François Truffaut, Robert de Niro, Billy Wilder, Jack Lemmon,
Bernardo Bertolucci, Robert Altman, Robert Bresson, James Dean, Luchino Visconti, George Lucas, Steven Spielberg
18 red, 12 mjesta:
Andrej Tarkovski, Pier Paolo Pasolini, Martin Scorsese, Hajrudin Krvavac, Carl Th. Dreyer, Miloš Forman, Yasujiro Ozu, Jean Renoir, William Wyler, Roman Polanski, Sean Connery, Orson Welles
17 red, 11 mjesta:
Vittorio de Sica, Dziga Vertov,
Peter Sellers, Meryl Streep, Jean-Pierre Melville, Werner Herzog, Marcello Mastroianni, Gong Li, braća Coen, Robert Redford, Luis Buńuel
16 red, 12 mjesta:
Frank Capra, R. W. Fassbinder, Kenji Mizoguchi, Erich von Stroheim, Marlene Dietrich, Boris Dvornik, Satyajit Ray, Douglas Sirk, Sergej Paradžanov, Victor Sjöström, Ermanno Olmi
15 red, 11 mjesta:
Andrzej Wajda, Edward G. Robinson, David Lean, Jean Vigo, Carol Reed, Jean-Luc Godard, Roberto Rossellini, Ang Lee, Marcel Carné, Stanley Kubrick, Ivan Martinac
14 red, 12 mjesta:
Ava Gardner, Alfred Hitchcock, Milena Dravić, James Cagney, Ingmar Bergman, Liv Ullman, Howard Hawks, Gláuber Rocha, Clint Eastwood, Sergio Leone
13 red, 10 mjesta:
Ginger & Fred, Toto, Krzystof Kieslowski, Branko Belan, Buster Keaton, Stanlio & Olio, Boris Karloff, Pedro Almodovar, Greta Garbo, David Lynch
12 red, 10 mjesta:
Sergej M. Ejzenštejn, René Clair, Wong Kar Wai, Michael Curtiz, Aleksandr Dovženko, Monty Python, Vera Chytilová, Jacques Tati, Akira Kurosawa, Tomislav Pinter
11 red, 6 mjesta:
Josip Karaman, Georges Méličs, David W. Griffith, Ante Peterlić, Mary Pickford, Friedrich W. Murnau, braća Lumičre
|
Balkon
|
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....