LABIRINT POLITIKE

POTREBNA JE RASPRAVA O VATIKANSKIM UGOVORIMA Danas tragikomično djeluje zaboravljeni podatak da se 90-ih konkordatu protivio i korifej HDZ-ove desnice

 Ronald Goršić / CROPIX

Postoje neke političke inicijative koje su od samog početka osuđene na neuspjeh, a opet, treba ih podržati. Takva je recentna najava stranke GLAS da kreću s formalnim zahtjevom za reviziju Vatikanskih ugovora kako bi se smanjio utjecaj ovdašnje Katoličke crkve na obrazovanje, ali i uvelo više reda u državnom financiranju crkvenih institucija. Uskoro se, dakle, mogu očekivati nove javne bitke između “vjernika” i “bezbožnika”, u kojima niti jedna strana neće popustiti ni za centimetar, ali, kao što smo već kazali, samo otvaranje pitanja položaja Crkve u ovoj zemlji predstavlja pozitivan pomak.

Jer, bili vjernik, agnostik ili ateist, svi već dulje od dva desetljeća obilno plaćamo Katoličku crkvu, a istodobno kontrolu nad svim tim novcem nema ni država, a kamoli građani. Da nije tako, ne bi mediji morali otkrivati financijske skandale teške pedesetak milijuna eura, saborski zastupnici mjesecima čekati odgovor iz Vlade na pitanje koliki se novac uplaćuje biskupima ili da Kaptol odlučuje što će biti s vjeroučiteljem koji bi vješao i ubijao, a premda je radio u javnoj školi, Ministarstvo obrazovanja može tek negodovati.

Katolička crkva ima izuzetan utjecaj u hrvatskom društvu, čak 86 posto stanovnika su deklarirani katolički vjernici, i sasvim je logično da unutar svih relevantnijih političkih stranaka ne postoji ozbiljna volja za otvaranje sukoba s crkvenim strukturama.

Zbog toga, unatoč cijelom nizu skandala koji se povezuju s Crkvom, najavljeni zahtjev za reviziju Vatikanskih ugovora neće dobiti potrebnu saborsku većinu koja je formalno potrebna kako bi Vlada Andreja Plenkovića zatražila od Svete Stolice nove pregovore i izmjenu spornih dijelova postojećih sporazuma. Na vlasti je HDZ, koji je od 1990. u čvrstom savezu s Katoličkom crkvom, međutim, pošteno govoreći, ni vladama Ivice Račana i Zorana Milanovića nije na pamet padalo predložiti reviziju. Štoviše, u SDP-u nisu podržali Ranka Ostojića koji je krajem 2016. najavio da će tražiti promjenu Ugovora s Vatikanom, a i njemu takvo što nije izišlo iz usta dok je bio ministar, nego tek nakon što mu se stropoštao status u stranci.

Ukratko, nema šanse da koalicija HDZ-HNS omogući reviziju čak i kada bi u Hrvatskom saboru nekim čudom prevladali pobornici GLAS-ove inicijative, u što iskreno sumnjamo.

Riječ je o međunarodnim sporazumima za čiju je izmjenu potreban pristanak dviju strana, a na takvo što Sveta Stolica sigurno ne bi pristala. Posljednji se put o tome razmišljalo dok je premijer bio Zoran Milanović, ali i na samu najavu biskupi su poslali jasno upozorenje tadašnjoj lijevo-liberalnoj koaliciji da joj slučajno ne padne na pamet mijenjati četiri ugovora između Hrvatske i Vatikana.

I tako je zacementiran povlašten položaj Katoličke crkve u hrvatskom društvu, što je, uostalom, jedan od najvažnijih dijelova političke ostavštine Franje Tuđmana. Bila je to klasična politička trgovina u kojoj je Vrhovnik uvažio sve zahtjeve Vatikana, od povrata imovine i organiziranja Vojnog ordinarijata do uvođenja vjeronauka u škole i vrtiće, iako su neka rješenja bila potpuna nepoznanica u pravnoj praksi Europe poslije Drugoga svjetskog rata, ali je zauzvrat Tuđman dobio potporu crkvenih krugova.

“Cijena - prava sitnica”, rekao bi Sir Oliver u stripu Alan Ford: prije desetak dana iz Banskih je dvora stiglo službeno pojašnjenje prema kojemu su izdvajanja za Katoličku crkvu u posljednje tri godine iznosila 1,925 milijardi kuna, što je oko 640 milijuna kuna godišnje. Usto, od vrtića do gimnazija uveden je vjeronauk, izjednačeni su građanski i crkveni brakovi, Crkva ima ozakonjenu mogućnost da utječe na uređivačku koncepciju javne televizije i radija, baš kao što je nekoliko puta izvršila i snažan politički pritisak protiv donošenja nekih zakona koji su proglašeni nekršćanskima.

Iz sadašnje perspektive djeluje tragikomično zaboravljeni podatak kako se protiv tolikih beneficija Katoličkoj crkvi pobunio tek jedan od korifeja desnice u 90-ima, Vice Vukojević, predsjednik saborskog Odbora za zakonodavstvo, koji je tvrdio da su Sporazumi sa Svetom Stolicom protuustavni. Vukojevića je podržalo nekoliko predstavnika HDZ-ova desnog krila, ali pobuna je ugušena čim se umiješao Tuđman.

I tako je već 20 godina Crkva de facto nedodirljiva pa, recimo, u Ugovoru o pravnim pitanjima, kojim se definira odnos između Katoličke crkve i države, u članku 8 stoji kako će “u slučaju sudske istrage zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti”.

Kao da Hrvatska nema suverenitet na cijelom području, nego u određenim slučajevima pravosuđe mora javiti biskupima da postoji sumnja kako je netko iz Crkve upetljan u kriminalne aktivnosti.

To je samo jedan od primjera zbog čega treba izmijeniti Vatikanske ugovore. To nipošto ne znači njihovo ukidanje, kao što treba izbjeći i stvaranje ratne situacije u kojoj se od verbalnih eksplozija neće moći čuti argumente za ili protiv. Ali, ako je Republika Hrvatska još uvijek sekularna država, tada niti jedna vjerska zajednica ne smije imati privilegiran položaj i o tome treba otvorena rasprava.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. ožujak 2024 16:15