POTRESNA ISPOVIJEST DENISA LATINA Ja sam pravi primjer kako se boriti sa teškom bolešću i biti uspješan u poslu

Nakon dva i pol mjeseca Denis Latin u ponedjeljak se vraća na televizijske ekrane. Urednik i voditelj "Latinice" kaže da mu je drago što mu je oporavak bio brz i učinkovit. Podsjetimo, punih mjesec dana zbog poteškoća s Chronovom bolešću, od koje boluje od svoje dvadesete godine, taj je 41-godišnjak proveo u bolničkom krevetu, da bi ga liječnici zagrebačkog KBC-a Rebro na kraju i operirali. Premda su mu svi prognozirali da će moći početi raditi tek najesen, Latin ih je i ovaj put razuvjerio. Na posao se, tvrdi, vratio pun snage i elana, ustrajan u tome da i dalje proizvodi kvalitetne i gledane emisije.



Premda su mu liječnici savjetovali da se što manje izlaže stresnim situacijama, svjestan je da to u njegovom novinarskom poslu nije moguće provesti.



Moj prvi radni dan nakon oporavka protekao je kao u najljepšem snu - Da je život idealan, ja bih sada bio na nekom idiličnom otočiću, gdje bih lovio ribe, sadio masline i gledao u more. No, izabrao sam drugi put. U sklopu tog puta i dalje ću se boriti protiv korupcije i nelegalnih radnji na HTV-u i neću stati dok se to ne raščisti.



Mnogi se čude toj mojoj borbi, pitaju me što mi trebaju ti moji javni istupi. Jer, ja sam dobro plaćen, radim posao koji volim i vjerojatno nitko u mene ne bi taknuo kada bih šutio. Ali, kada bih šutio, ne bi bilo ni mnogih 'Latinica'.



Kada bismo svi šutjeli i pristajali na kompromise, ne bi nikad bilo ničega. Zato smatram da uvijek treba govoriti i glasno upozoravati na sve moguće nepravilnosti oko nas - kaže Latin, paleći novu cigaretu.



• Posljednja 'Latinica' bila je emitirana 22. siječnja. Što spremate za 26. ožujka, kada se vraćate na TV ekrane?



- 'Latinicu' koja će se baviti temom o velikim ljubavima.



• Zvuči dosta 'mlako'. Niste li mogli upriličiti pompozniji povratak?



- Imam vremena za to. Vjerujte mi na riječ, bit će svega.



• Što se s vama zbivalo od siječnja do sada?



- Nakon što sam sredinom siječnja snimio posljednju emisiju, završio sam u bolnici. Imao sam velikih zdravstvenih problema. Liječnici su ih pokušali sanirati lijekovima, ali nije išlo, pa sam naposljetku operiran. Moja je rehabilitacija protekla dobro, iznad svih očekivanja, pa sam nepunih mjesec dana nakon operacije počeo raditi.







• Vaša bolest traje punih 20 godina. Zbog čega s medijima i svojom publikom dijelite detalje o svojoj bolesti?

Popularni voditelj i urednik, koji se uspjeŠno oporavio od operacije, objašnjava zašto se sam nije kandidirao za mjesto ravnatelja i otkriva zašto ga suradnici zovu teroristom

- Ja sam javna osoba. Bolest je, koliko god ona neugodna bila, normalno ljudsko stanje koje, smatram, nema razloga kriti od ostalih ljudi. A što se medija tiče, smatram da sam pošten prema njima. Jer, ako kao javna osoba mogu i želim pričati o, na primjer, visokoj gledanosti mojih emisija, onda moram pričati i o nekim meni manje ugodnim stvarima, pa tako i o mojoj bolesti. Mnoge javne osobe u Hrvatskoj s publikom žele dijeliti samo svoje sretne trenutke i smrtno se uvrijede kad ugledaju novinski napis koji ne ide u njihovu korist. Oni nisu svjesni da su onog trena kad su s javnošću pristali podijeliti 'ružičastu' stranu sebe pristali i na podjelu 'tamnijih' strana.



• Je li vam teško u javnosti govoriti o svojoj bolesti?



- Ponekad mi nije lako. Međutim, u moju emisiju dolaze ljudi koji također govore o svojim problemima. Ako su ti 'obični, mali' ljudi o tome pristali progovoriti pred kamerama, po čemu bih ja to bio povlašteniji od njih? Odakle mi, uostalom, obraz da nagovaram ljude da pričaju o svojim tragedijama, a da ja o svojoj bolesti istodobno šutim? U početku sam se dvoumio. Znate, kad ste bolesni, nije vam lako samima sa sobom. Ne znate što ćete, sve vas boli, osjećate se bespomoćno. No, kad te negativne stvari podijelite s ljudima oko vas, nekako vam bude lakše kad vidite njihove lijepe ljudske reakcije. I ovim putem zahvaljujem svima koji su mi proteklih tjedana pružali podršku u mojoj borbi s Chronovom bolešću. Jer, bolest nije ništa sramotno, ne treba je skrivati.



• Dosta ljudi ne misli poput vas.



- Točno. Mnogo ljudi skriva svoje bolesti. Sram ih je što su bolesni, kao da su oni za to krivi. Skrivajući bolest odašilju negativnu poruku.



• Kakva je pozitivna poruka?



- Pozitivna poruka je u tome da o bolesti, kao i svemu drugom što nam se zbiva, uvijek treba govoriti. Treba istaknuti borbu protiv bolesti, dokazati da i ljudi koji imaju kronične, neizlječive bolesti poput mene itekako dobro mogu funkcionirati. Čvrsto vjerujem u to da svojim primjerom možda nekom drugom bolesnom čovjeku koji je očajan jer je bolestan zorno pokazujem da se i protiv bolesti može boriti i biti uspješan u svom poslu i svakodnevnom životu.



• Koliko vam Chronova bolest otežava svakodnevno funkcioniranje?



- Kako kad. U lošim fazama - kakve su me hvatale posljednjih dana kad sam često završavao u bolnici - nikad nisam sa sigurnošću znao hoću li moći snimati emisiju, kako ću se osjećati sljedećeg dana. Ubijala me ta neizvjesnost. Na to sam trošio užasno mnogo energije.



• Sada ste zdravi?



- Ja, nažalost, nikad neću biti zdrav. Nema lijeka protiv Chronove bolesti. Ali, može se reći da sam se sjajno oporavio i da više nemam poteškoća. Dokad će to trajati, ne mogu znati.



• Kako je protekao vaš prvi radni dan?



- Kao u snu. Lijepom snu. Nisam bio siguran hoću li, unatoč oporavku, moći stopostotno funkcionirati. Ispostavilo se da jesam. Moji suradnici su mi rekli da sam 'terorist'. To je njihov način da mi kažu da sam ponovo u staroj formi, da od njih tražim da rade najbolje što mogu kako bismo napravili što kvalitetniju emisiju.



• Tijekom boravka u bolnici u jednom ste intervjuu rekli kako smatrate da vaša ravnateljica Marija Nemčić želi da vi zauvijek ostanete u bolnici. Mislite li da ste taj put ipak pretjerali?



- Ne mislim.



• Nije li činjenica da vam je Marija Nemčić tijekom vašeg bolovanja maksimalno izašla u susret?



- Nije meni u susret izašla Marija Nemčić, nego HTV. HTV je jedno, Marija Nemčić je drugo.



• U čemu je razlika?



- U tome što me HTV kao moja kuća podržava, a Marija Nemčić to ne čini.



• Je li vas podržavao Mirko Galić?



- Uvijek, u svakom trenutku.



• Hoće li se nešto za vas promijeniti nakon njegova odlaska?



- Neće. Prejak sam da me se sruši, iako bi to neki htjeli. Što se Mirka Galića tiče, zahvaljujući njemu posljednjih su sedam godina uživali svi koji na HTV-u profesionalno rade svoj posao. Što se 'Latinice' tiče, nije bilo nikakvih cenzura tema ili zabranjenih gostiju. To je najljepše i najslobodnije razdoblje 'Latinice'.







• Je li tijekom Galićeva mandata zabranjena koja 'Latinica'?



- Jedna jedina. 



• Koju je emisiju zabranio Galić?



- On nijednu. To je bio nespretni splet okolnosti. Na dužnost je taman stupila Jasna Burić kojoj je došao moj urednik Velimir Đuretić s pismom u kojem je naveo da emisiju o deustašizaciji Hrvatske svakako treba zabraniti zbog koalicije koja je tada bila na vlasti. Tvrdio je da se ionako tadašnjoj koalicijskoj vlasti svašta zamjera te da bi bilo bolje da mi dodatno ne 'talasamo'. Emisija je skinuta s programa, ali je brzo nakon toga prikazana u sklopu serijala tzv. zabranjenih 'Latinica'. Zapravo, Jasna Burić se tada nije snašla, podmetnuli su joj kako bi joj 'nasapunali dasku'. Nisam joj zamjerio.



• HRT će uskoro dobiti novog ravnatelja. Očekujete li od Galićeva nasljednika nekakva iznenađenja?



- Ne. Smatram da HRT kao kuća nikako ne smije ići unatrag. Mi moramo proširivati slobode i formirati unutarnju strukturu kuće da počne djelovati kao javni servis, a ne kao polukomercijalna televizija.



• Želite reći da je HTV sada komercijalna televizija?



- Definitivno ima tih natruha. Uz to, ima i previše netransparentnog poslovanja.



• Koje su natruhe HTV-ove komercijalnosti?



- Očituju se u tome što smo u posljednjih dvije-tri godine ušli u bitku s evidentno lošijim i manje kvalitetnim komercijalnim televizijama koje su se pojavile u Hrvatskoj. To nas je dovelo do toga da nam je pala kvaliteta programa, koja je postala neozbiljnija i neprobavljiva. A s druge strane su gašeni potencijali naše kuće, i to time što se proizvodnja programa preselila u male privatne produkcijske TV kuće. Smatram da to nije u redu. Osnovna funkcija servisa javne televizije jest u tome da proizvodi i emitira program.



• Bi li javna televizija bez tzv. polukomercijalnih sadržaja bila dosadna?



- Ne bi. Kad bismo napravili pravu javnu televiziju, 'pojeli' bismo konkurenciju. Naš program je polukomercijalan, ali je loše polukomercijalan.



• Na koji način javna TV može konkurirati svojim komercijalnim rivalima?



- Tako da obavlja funkcije javnog servisa: da informiramo, obrazujemo i zabavljamo. Te da to radimo na zanimljiv i najširem sloju gledatelja prihvatljiv način. Nije istina da je zanimljivo samo ono što je vulgarno i glupo. Dapače, to mora biti pametno, estetski prihvatljivo, s mjerom...



• Vratimo se bitki za ravnateljsko mjesto. Zbog čega se vi niste kandidirali?



- Nikad to nisam ni htio. Novine su kalkulirale s mojom kandidaturom, ja ne.



• Kakvima vam se čine pretendenti na ravnateljsku fotelju?



- Uglavnom loše. Većina ne poznaje problematiku naše kuće. Ja navijam za one koji će nastaviti Galićev kontinuitet i ispraviti pogreške koje su nam se u posljednje vrijeme događale u hodu. Dakle, navijam za one koji će otvoriti rat korupciji i netransparentnom poslovanju.



• Hoćete li koga imenovati?



- Neću. Ne želim ni za jednog kandidata javno lobirati.





Klara Rožman