Antikorupcijsku strategiju osmišljavaju Tomislav Karamarko, Mladen Bajić, Ivica Kirin i Saša Perković, koji su osmislili i uspješni akcijski plan za uhićenje generala Gotovine; akcijski plan za borbu protiv korupcije mogao bi završiti uhićenjima znatno važnijim od slučaja Vlade Zeca
Je li Vlado Zec, bivši požeški dožupan, uhićen zbog zloporaba u gospodarskom poslovanju, ili je "pao" kao promotivna žrtva nove Vladine kampanje, raspravljaju politički analitičari. Pitanje je nemoguće, kao i odgovor. Vjerojatno su obje opcije u igri, ali i jedna i druga donose dobre vijesti. Zec je školski primjer poslovnog preživljavanja uz pomoć korupcije i idealna žrtva političkih kampanja na visokoj razini...
Da bi očuvao lokalni (građevinski) monopol, odao se svestranom mecenaštvu, pokroviteljstvima i stranačkim sponzorstvima koja neizbježno vode u korupciju, pa u konkretan politički angažman, kupovinu glasova, koalicijski flert i, u gorem slučaju, očajničku igru sa svima, propast i zatvor! Poslovno se orijentirao na jednu banku, jednu županiju, grad i vlastito selo u kojem je sagradio nogometni stadion. Ukratko, ako je koga i potkupio, taj se zacijelo u utorak nije zatekao u Banskim dvorima prilikom doista impresivne najave Vladina antikorupcijskog plana koji, međutim, tek treba osmisliti.
S druge strane, Vlado Zec upravo je idealan da se, preko njega, HDZ riješi Ante Bagarića, bivšeg požeško-slavonskog župana, koji je toliko iskompromitiran da ga je javno prozvao i Glavni odbor stranke. Kako doznajemo, privođenje Ante Bagarića zbog pronevjere županijskog proračuna moglo bi uslijediti uskoro.
Je li, dakle, akcijski plan za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala počeo s Vladom Zecom i Antom Bagarićem? Nije, uvjeravaju nas sudionici spektakularno prezentiranog sastanka na Markovu trgu.
Jest, drži oporba.
Neovisno od toga koji je odgovor točan, uvjereni smo da su "akcijske" kampanje ove vlasti produktivne, čak i kad započnu s figom u džepu. Bez obzira na to kakva je njihova početna motivacija, one će, nakon svega, ostati upamćene kao vrlo konkretna i pozitivna ostvarenja. Osim toga, uhićenje Hrvoja Petrača, koji je još na putu do zatvora prijetio premijeru, kao i otkrivanje i uhićenje generala Ante Gotovine čiji su simpatizeri pozivali na državni udar, nosili su i određeni politički rizik. Tko može osporiti ovoj vladi da je unatoč rizicima pokrenula te slučajeve s mrtve točke? Ima li išta logičnije nego da se takve akcije onda iskoriste i u propagandne svrhe?
Akcijski plan za uhićenje generala Ante Gotovine počeo je suzdržano, otkrivanjem njegovih "jataka" po luksuznim marinama i tajnim službama, a završio lociranjem bjegunca na Tenerifima... Ako je antikorupcijska kampanja počela s uhićenjem Vlade Zeca, doista će biti zanimljivo s kim ili čim će završiti. Mogli bismo se kladiti da će rezultati biti spektakularniji od najava. Postoji nekoliko razloga zašto. (U to su me, ovih dana, uvjerili insideri i nositelji buduće antikorupcijske strategije.)
Prvi razlog je politička deklaracija kojom se državni vrh obvezao da će inicirati i podržati borbu protiv organiziranog kriminala. Štoviše, na sastanku je državnim tijelima nadležnima za provođenje akcijskog plana naloženo da o svojim rezultatima redovito izvješćuju predsjednika i premijera te da stvaraju zajedničke "akcijske timove" na terenu.
Drugi razlog je partnerstvo izvršne i kontrolne vlasti, Vlade i Pantovčaka, što u velikoj mjeri garantira političku objektivnost i transparentnost plana. Ured predsjednika Republike odigrao je veliku ulogu u iniciranju "antikorupcijskog plenuma", lobirajući na održavanju takvog sastanka zajedno s Državnim odvjetništvom još od svibnja ove godine. Na ruku mu ide i novi zakon o tajnim službama, po kojem Savjet sigurnosno-obavještajne zajednice može sazivati i potpredsjednik savjeta (iz Ureda predsjednika Republike), stavljajući na dnevni red teme iz akcijskog plana.
Treće, kreatori antikorupcijske strategije bit će osobe koje su uspješno osmislile prvi akcijski plan posvećen uhićenju generala Gotovine: Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik, Tomislav Karamarko, ravnatelj SOA-e, Ivica Kirin, ministar unutrašnjih poslova, i Saša Perković, savjetnik predsjednika Republike. Koordiniranim radom uspjelo im je zaustaviti curenje operativnih podataka u javnost, što je bio najbolji dokaz ozbiljnosti i predanosti cilju. Curenje informacija iz istrage do tada je bilo prepoznatljivo obilježje korumpiranih sigurnosnih službi, a plasiralo bi se u za to specijalizirana izdanja bliska bjeguncima.
Tjednik Nacional objavio je tako fotografiju tajnog policijskog istražitelja koji je priveo ratnog zločinca Ivicu Rajića, a periodično je publicirao i fotografije te stenograme razgovora haaških istražitelja. Sigurno je da će jedna od glavnih osobina antikorupcijske inicijative biti zaštita istrage od javnosti i podzemlja. Dokaz tomu je i zahtjev državnog vrha svim sudionicima sastanka u Banskim dvorima - da za javnost ne komentiraju i ne otkrivaju detalje sa sjednice.
Četvrti razlog optimizmu je timing pokretanja antikorupcijske inicijative. Gotovo godinu dana prije početka predizborne kampanje. To, doduše, znači da se njena ozbiljnija realizacija može očekivati neposredno prije idućih parlamentarnih izbora, što bi ova vlada nesumnjivo znala stranački kapitalizirati. Neposrednu štetu od toga mogla bi imati samo politička oporba, koja već sad dočekuje inicijativu na nož.
"Akcijske kampanje" i interventni planovi dokaz su da ne funkcionira sustav i da je vlast zasad nesposobna za borbu protiv korupcije - najčešća je teza kojom oporba osporava antikorupcijsku inicijativu ove vlade. Kritika je ispravna, ali su kritičari neuvjerljivi. U borbi protiv kriminala bivša vlast pokazala se možda "politički ispravnijom", ali i nesposobnijom od aktualne. Još gore, vlada premijera Račana bila je krajnje nezainteresirana za antimafijaške kampanje, pa na njima nije niti pokušavala izgraditi politički imidž. Rezultat toga bila je četverogodišnja vladavina mafijaške parastrukture koja je, upravljajući slučajem Gotovina, ucjenjivala državu početkom pregovora s Europskom Unijom. Sam premijer Račan u tom se razdoblju odrekao usluga obavještajne zajednice s kojom je, dosta neuspješno, eksperimentirao predsjednik Mesić.
Jedan od ključnih zadataka budućeg akcijskog plana, doznajemo, bit će upravo obračun s kriminalnim parastrukturama koje parazitiraju u svakoj vlasti, ali i s neformalnim strukturama donošenja odluka, mimo legalnih tijela vlasti.
Ukratko, bit će to pokušaj da iz bitke s parastrukturom izraste novi sustav državne uprave, u kojem će korumpirani činovnici i promafijaški lobisti konačno izgubiti političku moć. Niti jednoj od hrvatskih vlada do danas to nije uspjelo, naprotiv, svaka od njih uspješno je radila na stvaranju vlastitih parasustava. Predsjednik Tuđman državni sustav je supstituirao privatnim, svojim, a u fazi bolesti - Pašalićevim, predsjednik SDP-a Ivica Račan dio svog utjecaja još uvijek temelji na parasustavu koji je u gradu Zagrebu etablirao Milan Bandić, a za predsjednika Mesića do jučer je to isto radio njegov savjetnik Željko Bagić.
Sanaderu je možda za slične svrhe služio Miomir Žužul, no s obzirom na znatno zahlađenje odnosa između Sanadera i Žužula, ta opcija već dugo nije u igri.
U političkim raspravama koje su prethodile sazivanju prve "antikorupcijske sjednice" dominiralo je uvjerenje kako se treba obračunati i s jednim od temelja korupcije u državi - kriminalnom privatizacijom iz 90-ih. Na rješavanju "privatizacijskih slučajeva" naročito je inzistirao predsjednik Mesić. Milijunske zarade iz nezakonite privatizacije plasirale su se u legalne poslove, a pranje novca iniciralo je lanac korupcije u državi, bio je stav Pantovčaka. Također, neriješeni međusobni odnosi sudionika privatizacije utjecali su i na stvaranje mafijaških lobija koji su se međusobno, umjesto na sudu, obračunavali na ulici... Političkim koncenzusom Pantovčaka i Banskih dvora odlučeno je da se prekine petogodišnja agonija revizije pretvorbe i privatizacije (po zakonu donesenom 2001., u mandatu bivše vlade), te da se svi sumnjivi slučajevi, zasad njih 200-tinjak, predaju Državnom odvjetništvu RH. Odlučeno je, također, da će zbog obima istraga Državnom odvjetništvu biti omogućena hitna financijska i kadrovska pomoć. A zbog kompleksnosti privatizacijskog kriminala Državno odvjetništvo će stvarati zajedničke timove s policijom, u čiji sastav uskoro ulazi Vladin Ured za pranje novca, te carinom i Poreznom upravom. Od svih aktera istrage o nezakonitim privatizacijama očekuje se da djeluju koordinirano i da im nadležni ministri, Davor Šuker, Damir Polančec, Ivica Kirin i Ana Lovrin, pruže punu potporu. Široko zasnovana fronta borbe protiv korupcije, smatraju u državnom vrhu, može biti garancija kritičarima iz EU da će istrage biti ozbiljne i temeljite.
Gordan Malić (Globus)
Je li Vlado Zec, bivši požeški dožupan, uhićen zbog zloporaba u gospodarskom poslovanju, ili je "pao" kao promotivna žrtva nove Vladine kampanje, raspravljaju politički analitičari. Pitanje je nemoguće, kao i odgovor. Vjerojatno su obje opcije u igri, ali i jedna i druga donose dobre vijesti. Zec je školski primjer poslovnog preživljavanja uz pomoć korupcije i idealna žrtva političkih kampanja na visokoj razini...
Da bi očuvao lokalni (građevinski) monopol, odao se svestranom mecenaštvu, pokroviteljstvima i stranačkim sponzorstvima koja neizbježno vode u korupciju, pa u konkretan politički angažman, kupovinu glasova, koalicijski flert i, u gorem slučaju, očajničku igru sa svima, propast i zatvor! Poslovno se orijentirao na jednu banku, jednu županiju, grad i vlastito selo u kojem je sagradio nogometni stadion. Ukratko, ako je koga i potkupio, taj se zacijelo u utorak nije zatekao u Banskim dvorima prilikom doista impresivne najave Vladina antikorupcijskog plana koji, međutim, tek treba osmisliti.
S druge strane, Vlado Zec upravo je idealan da se, preko njega, HDZ riješi Ante Bagarića, bivšeg požeško-slavonskog župana, koji je toliko iskompromitiran da ga je javno prozvao i Glavni odbor stranke. Kako doznajemo, privođenje Ante Bagarića zbog pronevjere županijskog proračuna moglo bi uslijediti uskoro.
Je li, dakle, akcijski plan za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala počeo s Vladom Zecom i Antom Bagarićem? Nije, uvjeravaju nas sudionici spektakularno prezentiranog sastanka na Markovu trgu.
Jest, drži oporba.
Neovisno od toga koji je odgovor točan, uvjereni smo da su "akcijske" kampanje ove vlasti produktivne, čak i kad započnu s figom u džepu. Bez obzira na to kakva je njihova početna motivacija, one će, nakon svega, ostati upamćene kao vrlo konkretna i pozitivna ostvarenja. Osim toga, uhićenje Hrvoja Petrača, koji je još na putu do zatvora prijetio premijeru, kao i otkrivanje i uhićenje generala Ante Gotovine čiji su simpatizeri pozivali na državni udar, nosili su i određeni politički rizik. Tko može osporiti ovoj vladi da je unatoč rizicima pokrenula te slučajeve s mrtve točke? Ima li išta logičnije nego da se takve akcije onda iskoriste i u propagandne svrhe?
Akcijski plan za uhićenje generala Ante Gotovine počeo je suzdržano, otkrivanjem njegovih "jataka" po luksuznim marinama i tajnim službama, a završio lociranjem bjegunca na Tenerifima... Ako je antikorupcijska kampanja počela s uhićenjem Vlade Zeca, doista će biti zanimljivo s kim ili čim će završiti. Mogli bismo se kladiti da će rezultati biti spektakularniji od najava. Postoji nekoliko razloga zašto. (U to su me, ovih dana, uvjerili insideri i nositelji buduće antikorupcijske strategije.)
Prvi razlog je politička deklaracija kojom se državni vrh obvezao da će inicirati i podržati borbu protiv organiziranog kriminala. Štoviše, na sastanku je državnim tijelima nadležnima za provođenje akcijskog plana naloženo da o svojim rezultatima redovito izvješćuju predsjednika i premijera te da stvaraju zajedničke "akcijske timove" na terenu.
Drugi razlog je partnerstvo izvršne i kontrolne vlasti, Vlade i Pantovčaka, što u velikoj mjeri garantira političku objektivnost i transparentnost plana. Ured predsjednika Republike odigrao je veliku ulogu u iniciranju "antikorupcijskog plenuma", lobirajući na održavanju takvog sastanka zajedno s Državnim odvjetništvom još od svibnja ove godine. Na ruku mu ide i novi zakon o tajnim službama, po kojem Savjet sigurnosno-obavještajne zajednice može sazivati i potpredsjednik savjeta (iz Ureda predsjednika Republike), stavljajući na dnevni red teme iz akcijskog plana.
Treće, kreatori antikorupcijske strategije bit će osobe koje su uspješno osmislile prvi akcijski plan posvećen uhićenju generala Gotovine: Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik, Tomislav Karamarko, ravnatelj SOA-e, Ivica Kirin, ministar unutrašnjih poslova, i Saša Perković, savjetnik predsjednika Republike. Koordiniranim radom uspjelo im je zaustaviti curenje operativnih podataka u javnost, što je bio najbolji dokaz ozbiljnosti i predanosti cilju. Curenje informacija iz istrage do tada je bilo prepoznatljivo obilježje korumpiranih sigurnosnih službi, a plasiralo bi se u za to specijalizirana izdanja bliska bjeguncima.
Tjednik Nacional objavio je tako fotografiju tajnog policijskog istražitelja koji je priveo ratnog zločinca Ivicu Rajića, a periodično je publicirao i fotografije te stenograme razgovora haaških istražitelja. Sigurno je da će jedna od glavnih osobina antikorupcijske inicijative biti zaštita istrage od javnosti i podzemlja. Dokaz tomu je i zahtjev državnog vrha svim sudionicima sastanka u Banskim dvorima - da za javnost ne komentiraju i ne otkrivaju detalje sa sjednice.
Četvrti razlog optimizmu je timing pokretanja antikorupcijske inicijative. Gotovo godinu dana prije početka predizborne kampanje. To, doduše, znači da se njena ozbiljnija realizacija može očekivati neposredno prije idućih parlamentarnih izbora, što bi ova vlada nesumnjivo znala stranački kapitalizirati. Neposrednu štetu od toga mogla bi imati samo politička oporba, koja već sad dočekuje inicijativu na nož.
"Akcijske kampanje" i interventni planovi dokaz su da ne funkcionira sustav i da je vlast zasad nesposobna za borbu protiv korupcije - najčešća je teza kojom oporba osporava antikorupcijsku inicijativu ove vlade. Kritika je ispravna, ali su kritičari neuvjerljivi. U borbi protiv kriminala bivša vlast pokazala se možda "politički ispravnijom", ali i nesposobnijom od aktualne. Još gore, vlada premijera Račana bila je krajnje nezainteresirana za antimafijaške kampanje, pa na njima nije niti pokušavala izgraditi politički imidž. Rezultat toga bila je četverogodišnja vladavina mafijaške parastrukture koja je, upravljajući slučajem Gotovina, ucjenjivala državu početkom pregovora s Europskom Unijom. Sam premijer Račan u tom se razdoblju odrekao usluga obavještajne zajednice s kojom je, dosta neuspješno, eksperimentirao predsjednik Mesić.
Jedan od ključnih zadataka budućeg akcijskog plana, doznajemo, bit će upravo obračun s kriminalnim parastrukturama koje parazitiraju u svakoj vlasti, ali i s neformalnim strukturama donošenja odluka, mimo legalnih tijela vlasti.
Ukratko, bit će to pokušaj da iz bitke s parastrukturom izraste novi sustav državne uprave, u kojem će korumpirani činovnici i promafijaški lobisti konačno izgubiti političku moć. Niti jednoj od hrvatskih vlada do danas to nije uspjelo, naprotiv, svaka od njih uspješno je radila na stvaranju vlastitih parasustava. Predsjednik Tuđman državni sustav je supstituirao privatnim, svojim, a u fazi bolesti - Pašalićevim, predsjednik SDP-a Ivica Račan dio svog utjecaja još uvijek temelji na parasustavu koji je u gradu Zagrebu etablirao Milan Bandić, a za predsjednika Mesića do jučer je to isto radio njegov savjetnik Željko Bagić.
Sanaderu je možda za slične svrhe služio Miomir Žužul, no s obzirom na znatno zahlađenje odnosa između Sanadera i Žužula, ta opcija već dugo nije u igri.
U političkim raspravama koje su prethodile sazivanju prve "antikorupcijske sjednice" dominiralo je uvjerenje kako se treba obračunati i s jednim od temelja korupcije u državi - kriminalnom privatizacijom iz 90-ih. Na rješavanju "privatizacijskih slučajeva" naročito je inzistirao predsjednik Mesić. Milijunske zarade iz nezakonite privatizacije plasirale su se u legalne poslove, a pranje novca iniciralo je lanac korupcije u državi, bio je stav Pantovčaka. Također, neriješeni međusobni odnosi sudionika privatizacije utjecali su i na stvaranje mafijaških lobija koji su se međusobno, umjesto na sudu, obračunavali na ulici... Političkim koncenzusom Pantovčaka i Banskih dvora odlučeno je da se prekine petogodišnja agonija revizije pretvorbe i privatizacije (po zakonu donesenom 2001., u mandatu bivše vlade), te da se svi sumnjivi slučajevi, zasad njih 200-tinjak, predaju Državnom odvjetništvu RH. Odlučeno je, također, da će zbog obima istraga Državnom odvjetništvu biti omogućena hitna financijska i kadrovska pomoć. A zbog kompleksnosti privatizacijskog kriminala Državno odvjetništvo će stvarati zajedničke timove s policijom, u čiji sastav uskoro ulazi Vladin Ured za pranje novca, te carinom i Poreznom upravom. Od svih aktera istrage o nezakonitim privatizacijama očekuje se da djeluju koordinirano i da im nadležni ministri, Davor Šuker, Damir Polančec, Ivica Kirin i Ana Lovrin, pruže punu potporu. Široko zasnovana fronta borbe protiv korupcije, smatraju u državnom vrhu, može biti garancija kritičarima iz EU da će istrage biti ozbiljne i temeljite.
|
Koordinacija svih tijela državne uprave
|
Gordan Malić (Globus)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....