Preminuo Heinrich Harrer, junak filma "Sedam godina u Tibetu"

BEČ - Heinrich Harrer, austrijski planinar i pisac s nacističkom prošlošću, autor knjige "Sedam godina u Tibetu" i filmski junak kojeg je utjelovio Brad Pitt, preminuo je u 94. godini u bolnici u Friesachu.

Harrerova obitelj iz austrijske pokrajine Koruške nije navela uzrok smrti, rekavši samo da je "mirno krenuo na posljednju ekspediciju". Bit će pokopan 14. siječnja u Huettenbergu.

Poznati istraživač, Harrer je bio blisko povezan s nacističkom strankom, no poznatiji je po godinama koje je proveo kao savjetnik, učitelj i prijatelj mladoga Dalaj Lame nakon bijega iz britanskog zatvora i putovanja u Tibet 1944. godine.

Rođen 6. srpnja 1912. godine u koruškom selu Knappenbergu, Harrer se pridružio nacističkoj stranci kad je Njemačka 1938. godine zauzela Austriju. Sin poštanskog radnika, prominentni austrijski planinar također se pridružio i SS-u, policijskom ogranku nacističke stranke povezanom sa zločinima tijekom Drugoga svjetskog rata, no već na početku rata uhitili su ga Britanci u Indiji.

Dokumenti koje citira njemački magazin Stern u tekstu o Harreru neposredno prije premijere filma dokazuju da je, u doba dok su nacističke organizacije u Austriji još uvijek bile zabranjene, tada 21-godišnji Harrer pristupio Hitlerovim zloglasnim podzemnim SA (Sturmabteilungen) trupama 1933. godine u Austriji.

Simon Wiesenthal, poznati lovac na naciste koji je umro prošle godine, rekao je kako Harrer nije bio umiješan u politiku te da nije počinio nikakvo zlo. Premda nikad nije bio povezan s nacističkim zločinima, mnogi su se pitali zbog čega se Harrer toliko trudio da sakrije taj dio svoje prošlosti.

Stidljiv čovjek koji je bježao od publiciteta, a vrijeme provodio između rodne Austrije i Liechtensteina, Harrer je za Austria Press Agency u lipnju 1997. rekao da nikad nije aktivno djelovao za SS i da mu je savjest čista te kako se stranci priključio da unaprijedi svoje poučavanje i karijeru planinara, no nikad nije objasnio pristupanje SA-u. Međutim, rekao je i da su "s današnjeg stajališta bivša stranka i članstvo u SS-u izrazito neugodni".

Harrer je odlikovan brojnim počastima i dobio je mnoštvo nagrada, među kojima je i austrijska Zlatna Humboldtova medalja i nagrada Svjetlo istine, koju je dobio od tibetanske vlade koja je u egzilu u Indiji.

Na naslovnicama se prvi put pojavio 1938. godine, kad se prvi popeo na švicarski vrh Sjeverno lice Eigera, što mu je priskrbilo slavu i rukovanje s Hitlerom. Nakon toga je postao instruktor sporta i rekao da se pridružio SS-u i nacističkoj stranci kako bi postao članom organizacije instruktora. Bez članstva, rekao je za Stern, ne bi imao nikakve šanse da sudjeluje u ekspediciji na Himalaju koju je financirala vlada, a to mu je bio životni san. Na kraju te ekspedicije Harrera i njegovoga kolegu uhitila je britanska vojska u Indiji na samom početku rata u rujnu 1939. godine.

Obojica su pobjegli iz logora 1944. i penjali se tibetanskim planinama do Lhase, koja je uglavnom bila zatvorena za zapadnjake. No, uskoro ih je zavoljela svjetovna elita zemlje, kao i vjerski vođa Dalaj Lama. Harrer je Lamu naučio matematiku, engleski jezik i s njime se bavio sportovima, postavši njegovim savjetnikom i prijateljem. Knjiga "Sedam godina u Tibetu", rezultat tog poznanstva, prevedena je na 48 jezika. Njegove su pustolovine postale svjetski poznate tek nakon istoimenog filma s Bradom Pittom, snimljenog 1997. godine (redatelja Jean-Jacquesa Annauda) prema Harrerovim memoarima iz 1953. temeljenima na njegovom bijegu iz tibetanskog svetoga grada Lhase nakon invazije kineskih snaga. Samo nekoliko mjeseci prije premijere filma Harrerova je mračna nacistička prošlost izašla na vidjelo.

Harrer je kasnije istražio druga udaljena područja svijeta, pisao o desecima knjiga i snimio oko 40 dokumentarnih filmova.