Prešućena zapovijed

Kad već počesmo promišljati o Deset zapovijedi - zaustavimo se i na onim rečenicama kojih u katoličkom katekizmu nema. Zapovijedi su vjeronaučno sažete da se lakše uče, ali vrijedi - barem ponekad - pročitati i cijeli tekst iz Biblije. Odmah sljedeći redak iz Knjige Izlaska (Izl 20, 4) glasi: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je god na nebu, ili dolje u zemlji, ili u vodama pod zemljom.” Kršćani kao da se toga ne drže, sve je puno svetih slika; na Zapadu i svetih kipova - da o drugim djelima likovnih umjetnosti i fotografijama i ne govorimo. Čuje se opravdanje da se Bog nakon tih zapovijedi pojavio u liku čovjeka Isusa, pa da se barem njega smije slikati. Onda se pojaviše i sveci i svetice koje s poštovanjem slikamo znajući da nisu božanstva. Nastavak biblijskog teksta odmah dodaje: “Ne klanjaj im se niti im služi” (Izl 20, 5). No, svetim se slikama baš ne klanjamo niti im služimo. Častimo ih kao, na primjer, fotografije dragih pokojnika.

Važno je izravno povezivati ta dva retka (Izl 20, 4 i Izl 20, 5). Bog je jednostavno zabranio štovanje idola, krivih bogova - kako god ih zamišljali. I onih koji bi navodno bili na nebu - Sunce, Mjesec i zvijezde; i onih na zemlji - raznih životinja, također kraljeva koji htjedoše biti božanstva; i onih što su ih zamišljali negdje pod zemljom: demona, zloduha.

Sami Židovi i jesu i nisu to predoslovno shvaćali: nad Kovčegom Saveza bili su kipovi krilatih anđela. Poslije će muslimani to doslovnije shvatiti, pa će u Muhamedovo doba i u istočnom kršćanstvu iskrsnuti kipoborstvo (ikonoklazam) zabrana svetih likova. No, u cijelom će kršćanstvu ipak pobijediti razumno shvaćanje i stvorit će se bogata kršćanska umjetnost.

Zapovijed je u pravom značenju ipak na snazi! Čovjek nijednom djelu svojih ruku - niti ikojoj prirodnoj pojavi - ne smije iskazivati božansko štovanje.

Najmanje novcu! Da, i grbovima i zastavama kad ne znače vjernost svome, nego nadmoć nad drugima.