Onima koji kod zdravih očiju ne vidješe oči je otvorio Mel Gibson. Spektakularan uspjeh njegove "Pasije" filmsku je industriju nakon dugih godina podsjetio da kinopubliku ne čine samo urbani liberali. Gibsonov krvavi pasionski film u kina je vratio segment publike koji je suvremeni "entertainment industry" posve zaboravio: konzervativnu, nabožnu, malomišćansku populaciju.
Lekcija je naučena. Odmah nakon "Pasije" slijedila je "Narnia", a sad je na red došla "Nativity Story" - "Priča o Isusovu rođenju". Slično kao i Gibsonov film, i film redateljice Catherine Hardwicke bavi se zbivanjima opisanim u evanđeljima. U jednoj staroj studijskoj verziji iz šezdesetih, film o Isusu bio je naslovljen "Greatest Story Ever Told". I Gibson i Hardwicke hvataju se te "najveće ikad ispričane priče", ali s dva različita kraja. Gibson se bavi posljednjim tjednom Isusova života. "Nativity Story" film je pak o onom što se događa prije nego što će Pomazanik doći na svijet.
Tinejdžeri Marija i Josip
Baziran na dvama od četiriju evanđelja, scenarij Mikea Richa počinje u času kad proroku Zakariji anđeo navijesti rođenje Ivana Krstitelja. Radnja se potom seli u Nazaret gdje upoznajemo tinejdžericu Mariju, mladog zidara Josipa i Marijine siromašne roditelje. Slijedi potom Navještenje i Marijina trudnoća, a film prati dalje poznata zbivanja, preko puta u Betlehem, rođenja u štalici, pa do bijega u Egipat.
Tijekom produkcije "Nativity Story", mnogi su bili iznenađeni što je kao redateljica odabrana Catherine Hardwicke, bivša scenografkinja koja je u režiju ušla krajnje realističkim filmovima o tinejdžerima ("Gospodari Dogtowna", odlični "Trinaest"). Nešto od tih teen interesa osjeća se i u "Priču o Isusovu rođenju ". Josip i Marija prvi su put prikazani kao ono što jesu - takoreći djeca. Slučaj Bezgrešnog začeća prikazuje se kao maloljetnička trudnoća u konzervativnoj, sirotinjskoj obitelji. Naglasak je stavljen na dramu Josipa, koji prolazi put od nevjerice do vjere, a zajednica ga otpisuje kao rogonju. Hardwicke se, za razliku od Gibsona, nije odvažila na to da film snima na izvornim bliskoistočnim jezicima.
Ali u nečemu je "Nativity Story" i autentičniji od "Pasije", a to je izbor rasnih fizionomija za novozavjetne heroje. U "Nativity Story" nema plavookih arijevaca, ni Isusa dugih žutih kosa. Bogorodica je novozelandska Maorka, Sveti Josip Gvatemalac, Sveta Ana Palestinka, Sveta Elizabeta Iranka, a anđeo Gabrijel londonski Egipćanin. Doda li se tomu da je jedino bijelo lice u filmu Herod (Irac Cirian Hands), nekako mi se čini da casting redateljice Hardwicke nije bio samo stvar autentičnosti nego i politička poruka.
Bogorođenje je ovdje, slično kao u južnoafričkom filmu "Son of Man", nešto nalik trećesvjetskom pokretu otpora.
Kamilica blagosti
Ne treba, međutim, pomisliti da je "Priča o Isusovu rođenju" i po čemu kontroverzan ili borben film. Gibsonov film bio je film autorskog stava. Taj je stav po meni bio mizantropski, antikršćanski i zločest - ali, iza njega je stajao autor sa svojim senzibilitetom i energijom. "Nativity Story" ne može biti dalje od toga. Riječ je o filmu koji se kupa u kamilici blagosti.
Preskočen pokolj dječice
Nativity Story, SAD 2006.
Redatelj: Catherine Hardwicke
Scenarij: Mike Rich, uloge: Keisha Castle Hughes, Oscar Isaac, Ciaran Hinds, Hiam Abbass, Shohreh Aghdashloo, Alexander Siddig
Izuzevši Heroda, svi su likovi kreposni i dobri, svi problemi rješivi. Neugodni motivi poput pokolja dječice diskretno su preskočeni, nasilje je izostavljeno, ljudska zloća prikazana kao ništa doli rijetka i lako uklonjiva boljetica. Nezgoda je, međutim, u tome što tamo gdje su svi dobri, blagi i valjani baš i nema drame.
Drama proizlazi iz konfrontacije, konfrontacija iz suprotnosti. Svijet "Nativity Story" svijet je u kojem su zbivanja iscrtana Božjom voljom, a prave konfrontacije nema. Stoga "Priča o Isusovom rođenju" funkcionira više kao niz tabloa nego kao punokrvni film.
"Nativity Story" krut je i razmjerno naivan film. Ipak, moram priznati da mi se više sviđa "teen evanđelje" Catherine Hardwicke nego filmski neporecivo moćnija Gibsonova krvava kupelj.
"Priča o Isusovu rođenju " film je koji daje publici točno ono za što je bio namijenjen - doktrinarnu priču, ispripovijedanu bez licemjerja, te na način koji ne potiče na osvetu i zlobu.
Jurica Pavičić
Lekcija je naučena. Odmah nakon "Pasije" slijedila je "Narnia", a sad je na red došla "Nativity Story" - "Priča o Isusovu rođenju". Slično kao i Gibsonov film, i film redateljice Catherine Hardwicke bavi se zbivanjima opisanim u evanđeljima. U jednoj staroj studijskoj verziji iz šezdesetih, film o Isusu bio je naslovljen "Greatest Story Ever Told". I Gibson i Hardwicke hvataju se te "najveće ikad ispričane priče", ali s dva različita kraja. Gibson se bavi posljednjim tjednom Isusova života. "Nativity Story" film je pak o onom što se događa prije nego što će Pomazanik doći na svijet.
Tinejdžeri Marija i Josip
Baziran na dvama od četiriju evanđelja, scenarij Mikea Richa počinje u času kad proroku Zakariji anđeo navijesti rođenje Ivana Krstitelja. Radnja se potom seli u Nazaret gdje upoznajemo tinejdžericu Mariju, mladog zidara Josipa i Marijine siromašne roditelje. Slijedi potom Navještenje i Marijina trudnoća, a film prati dalje poznata zbivanja, preko puta u Betlehem, rođenja u štalici, pa do bijega u Egipat.
Tijekom produkcije "Nativity Story", mnogi su bili iznenađeni što je kao redateljica odabrana Catherine Hardwicke, bivša scenografkinja koja je u režiju ušla krajnje realističkim filmovima o tinejdžerima ("Gospodari Dogtowna", odlični "Trinaest"). Nešto od tih teen interesa osjeća se i u "Priču o Isusovu rođenju ". Josip i Marija prvi su put prikazani kao ono što jesu - takoreći djeca. Slučaj Bezgrešnog začeća prikazuje se kao maloljetnička trudnoća u konzervativnoj, sirotinjskoj obitelji. Naglasak je stavljen na dramu Josipa, koji prolazi put od nevjerice do vjere, a zajednica ga otpisuje kao rogonju. Hardwicke se, za razliku od Gibsona, nije odvažila na to da film snima na izvornim bliskoistočnim jezicima.
Ali u nečemu je "Nativity Story" i autentičniji od "Pasije", a to je izbor rasnih fizionomija za novozavjetne heroje. U "Nativity Story" nema plavookih arijevaca, ni Isusa dugih žutih kosa. Bogorodica je novozelandska Maorka, Sveti Josip Gvatemalac, Sveta Ana Palestinka, Sveta Elizabeta Iranka, a anđeo Gabrijel londonski Egipćanin. Doda li se tomu da je jedino bijelo lice u filmu Herod (Irac Cirian Hands), nekako mi se čini da casting redateljice Hardwicke nije bio samo stvar autentičnosti nego i politička poruka.
Bogorođenje je ovdje, slično kao u južnoafričkom filmu "Son of Man", nešto nalik trećesvjetskom pokretu otpora.
Kamilica blagosti
Ne treba, međutim, pomisliti da je "Priča o Isusovu rođenju" i po čemu kontroverzan ili borben film. Gibsonov film bio je film autorskog stava. Taj je stav po meni bio mizantropski, antikršćanski i zločest - ali, iza njega je stajao autor sa svojim senzibilitetom i energijom. "Nativity Story" ne može biti dalje od toga. Riječ je o filmu koji se kupa u kamilici blagosti.
Preskočen pokolj dječice
Nativity Story, SAD 2006.
Redatelj: Catherine Hardwicke
Scenarij: Mike Rich, uloge: Keisha Castle Hughes, Oscar Isaac, Ciaran Hinds, Hiam Abbass, Shohreh Aghdashloo, Alexander Siddig
| PRIČA O ISUSOVU ROĐENJU
|
Drama proizlazi iz konfrontacije, konfrontacija iz suprotnosti. Svijet "Nativity Story" svijet je u kojem su zbivanja iscrtana Božjom voljom, a prave konfrontacije nema. Stoga "Priča o Isusovom rođenju" funkcionira više kao niz tabloa nego kao punokrvni film.
"Nativity Story" krut je i razmjerno naivan film. Ipak, moram priznati da mi se više sviđa "teen evanđelje" Catherine Hardwicke nego filmski neporecivo moćnija Gibsonova krvava kupelj.
"Priča o Isusovu rođenju " film je koji daje publici točno ono za što je bio namijenjen - doktrinarnu priču, ispripovijedanu bez licemjerja, te na način koji ne potiče na osvetu i zlobu.
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....