Primo Carnera - Boksački varalica kao fašistički ideal

Primo Carnera, boksački prvak svijeta u teškoj kategoriji iz 1933. godine, bio je, za svoje vrijeme, kolos visok 203 centimetra i težak 132 kilograma. U ring je stigao ravno iz cirkusa. Imao je golemu glavu i šaketine, a najpoznatija na njemu su bila stopala. Od šesnaeste godine Primo nije mogao naći cipele koje bi mogao navući na nogu. Koristio bi iznošene cipele tako da im odreže vrh. Bile su to "Primove sandale".



Još veći i slavniji od Primovih stopala bio je samo njegov apetit. Navodno, na vrhuncu svog uspjeha i slave talijanski je div za doručak obično smazao litru soka od naranče, dvije litre mlijeka, devetnaest tosteva, četrnaest jaja, štrucu kruha i pola funte prešane šunke.

Gladan palente



Za nekoga s takvim apetitom Amerika je predstavljala obećanu zemlju. Jedino mjesto u poslijeratnom svijetu gdje je kako-tako mogao napuniti želudac. Rođen u siromašnom selu Sequals u pokrajini Friuli, Primo je cijelo djetinjstvo proveo gladan palente.





Plakao je "Mama, daj mi još palente", no ona je samo mogla strugati po dnu lonca. Kao i čitava generacija gladnih europskih imigranata, Primo je sanjao o tome da se najede. Kroz život je hodao s rupom u želucu, većom i od njegove šake.



Trbuhom za kruhom, krenuo je u Francusku "jer je u Friuliju posla bilo malo kao i krumpira". Kao i mamine palente. Francuska hrana je dobro mirisala, zemlja je djelovala bogato. Primo je sanjao goveđe odreske duge poput lakta. Ali zapala ga je samo riža. I to tek uvečer, nakon teškog cjelodnevnog rada.



Maštao je kako se vraća u rodno selo i roditeljima nosi dobru hranu. Francusku hranu! Ali činilo mu da "nije uspio emigrirati kako treba". Bio je gladan dok je teglio vreće cementa. A crkavao je od gladi i kad se prebacio u cirkus. "No, tu su barem utezi bili lažni."



Prvi čovjek koji je uspio nahraniti Prima, "njegov drugi otac", njegova druga majka, koja ga je podojila odrescima, bio je Leon See, Primov boksački menadžer. On mu je napunio želudac kao što nitko nikad u životu nije. "Leon mi je poklonio i prvi par cipela. Boksačkih cipela. Cipela po mjeri. Iako sam bio uvjeren da za moja stopala nema cipela..."



Leon ga je oblačio, hranio te namještao većinu njegovih boksačkih mečeva. Protivnici bi pred Primom uzmicali kao da vide čudovište. Publika je pucala od smijeha. See bi platio da padnu pod noge, a Prima je plaćao odrescima. Tako je stigao i do Amerike. Navodno, godine 1928. imao je četiri namještene borbe, 1929. sedam namještenih i tri prave, 1930. sedamnaest namještenih, sedam pravih i jednu sumnjivu, 1931. dvije namještene i osam pravih.



Nakon pobjede nad Baskijcem Uzcudunom, Talijanska boksačka federacija proglasila je Prima Carneru prvakom Italije. Mussolini je došao stisnuti Primu ruku, "tri puta veću od njegove". A pritom mu se obratio riječima: "Primo, naša nacionalna diko. Naš simbolu mase, moći, idealni primjeru fašističke veličine."





Mussolinijev Superman boksao je za prvaka svijeta u teškoj kategoriji 29. lipnja 1933. u njujorškom Garden Bowlu. Četrdeset tisuća ljudi okupilo se oko ringa. U publici je bio talijanski gradonačelnik Fiorello La Guardia. Prima su došli vidjeti bivši svjetski prvaci Jack Dempsey i Gene Tunney. Kako piše Philippe Fusaro u "Glinenom kolosu", literariziranoj biografiji prvaka, branitelj naslova Jack Sharkey "vidio je sve zvijezde, svoju pokojnu mater i Washingtonova konja" kad ga je Primo dohvatio. "A usto, namjestiti borbu ne bi imalo nikakvog smisla."

Debi buljavog knjižara



Fusaro, buljavi knjižar iz Strasbourga, prepoznatljiva talijanskog podrijetla, objavio je nekoliko zbirki priča. "Glineni kolos", kombinacija pseudoispovijedi Prima Carnere, Maxa Schmellinga, Leona Seea, Johna Waynea... (čak i jednog tobožnjeg Mussolinijeva pisma!), njegov je prvi roman. U brzopoteznoj, vrlo duhovitoj biografiji, Fusaro baca u vatru i razne povijesne ličnosti, i prozu i poeziju. Činjenična utemeljenost "Glinenog kolosa" je upitna.



Je li Sharkey uistinu vidio Washingtonova konja kad ga je Primo udario? Je li 1930. Carnera imao baš sedamnaest namještenih mečeva? No pojedini Fuserovi "štikleci" tako se skladno uklapaju u Carnerinu životnu priču da se može smatrati greška samog života ako se oni uistinu nisu dogodili. S "Glinenim kolosom" Fusaro neće uzeti Nobela, ali literatura i ne stanuje samo kod Nobela, Goncourta i Bookera... No, nastavimo dalje...

"Glineni kolos"



prevela Vanda Mikšić

Sysprint, Zagreb

133 str., meki uvez

cijena 120 kuna

PHILIPPE FUSARO

Poslije nošenja vreća cementa, cirkusa i boksa, Primo Carnera je imao i filmsku karijeru. S debelim namazom make upa glumio je Frankesteinovo čudovište, Herkula, i "priprostog čovjeka u službi zločeste žene" iz filma "La corona di ferro". "Nisam snimao s Rosselinijem, Viscontijem, Fellinijem. Oni me nisu htjeli", piše Fusero. Nije ga želio ni Hollywood. "Moj prijatelj John Wayne htio je da zajedno snimimo vestern. No, Bogart i njegova klika zaključali su mi vrata Hollwooda. Dvaput okrenuvši ključem."

Izmanipulirani boksač



Godine 1956. snimljen je "To će biti teži pad", posljednji film Humphreyja Bogarta s Rodom Steigerom u ulozi argentinskog boksača kojim manipuliraju njegova okolina i mediji. Primo Carnera u Toro Morenu prepoznaje svoju životnu priču. Sve je isto: visina boksača, frizura, naivnost,   pristojno rečeno, namještene borbe, golema stopala, opsesivna glad, cirkusko podrijetlo... i, najgore, afera s ubojstvom Ernija Schaaafa u ringu... "Izašao sam iz dvorane urlajući od bijesa. Morao sam još jednom platiti ulaznicu da vidim taj užas, da vidim kraj."



Sva djela o boksu koja citiraju film navode da je on inspiriran tužnom pričom Prima Carnere, izmanipuliranog boksača, obožavanog pa napuštenog. Primo je tužio producentsku kuću Columbia Pictures tražeći od nje 1,500.000 dolara odštete jer je od njega napravila "totalnog debila" koji je ubio protivnika. Prema svemu sudeći, Carnera nije bio kriv.



Obdukcijom je utvrđeno da je Schaaf imao teške ozljede na mozgu, dobivene u borbi protiv Maxa Baera. Valjani liječnički pregled trebao mu je zabraniti nastup. Međutim, menadžeri su iskoristili smrt kao reklamu za Prima. Parnicu protiv Hollywooda je izgubio... "Nije se moglo Humphreyja Bogarta srušiti samo tako." S glumačkom karijerom bilo je gotovo.



U jednom od vrhunaca svog romana Fusaro opisuje kako je John Wayne tješio Prima: "Tvoj je posao bio boks. Gluma ti je napunila džepove, mogao si nahraniti obitelj. Bio si svjetski prvak, pa nećeš se valjda buniti što nisi Clark Gable."



"Ali to bih više volio... Manje bih se istrošio", odgovara Primo.



"Nemoj tako. I ispijanje viskija   profesionalno je, mislim, sport. Treba biti ustrajan, izdržljiv, ostati koncentriran, oprezan. A na kraju si istrošeniji nego dva boksačka prvaka zajedno... Misliš da je onaj mračan pogled iz 'Zameo ih vjetar' Clark Gable stekao gutanjem milk-shakeova?"

Carnera vs. Matijević

Nakon boksačke karijere Carnera je ponovo završio od kuda je i krenuo: u cirkuskoj areni. U Francuskoj je počeo dižući lažne utege, u Americi je završio nastupajući kao wrestler s pojasom svjetskog prvaka.



Talijanski div, odrastao na maminoj polenti, tu se susreo s ličkim divom Marijanom Matijevićem, odraslim na ličkom krumpiru. Matijević je priča za sebe. Taj je svijao željezne šipke, trgao lance, razbijao kamenje od 150 kilograma na prsima, a jednom prilikom je čak i rukama držao avion u polijetanju. 



U susretu 'mamine poletne' i 'ličkog krumpira' Matijević je navodno digao Carneru u zrak, i lakoćom ga preko glave bacio u gledalište. Kraj meča. U dotični ishod možda i ne treba sumnjati. Iako valja sumnjati u regularnost susreta.

Dragan Jurak