Prirez

Prirez je prisilna dažbina nametnuta pojedincu. Za razliku od poreza, koji određuje nacionalna država, prirez samostalno, ali unutar nacionalnih zakonskih granica, određuju teritorijalne jedinice, u Hrvatskoj općine odnosno gradovi. Kao osnovicu za prirez općina odnosno grad uzimaju već utvrđeni iznos poreza na dohodak. U Hrvatskoj se plaća porez na dohodak iz (a) nesamostalnog rada (u poslodavca), (b) samostalnog rada, (c) imovine i imovinskih prava (najamnine, zakupa, patenta, licence itd.), (d) kapitala (dividendi i udjela u dobiti), odnosno (e) od osiguranja.

Na porez po bilo kojoj od tih osnova određuje se prirez: u općinama između 0 i 10 posto, u gradovima manjima od 30.000 stanovnika 0-12 posto, u gradovima većima od 30.000 stanovnika 0-15 posto, a u gradu Zagrebu 0-30 posto (a Zagreb je dobrohotno pristao uzimati za se dodatak u visini od samo 18 posto državnog poreza na dohodak; dakle, na svakih 100 kuna poreza u Zagrebu se plaća još 18 kuna prireza).

Ako je netko uposlen u poslodavca u Zagrebu, ima prebivalište u Kominu, ali se ustanovi da više od pola godine boravi u Zagrebu - bit će tužen za utaju prireza. Ako je uposlen u poslodavca u Zagrebu, ima prebivalište u Zagrebu, ali se ustanovi da cijelu godinu boravi u Rimu - “piše ga v rit”, jer mu Zagreb svejedno uzme prirez. I njime financira ono što Zagrepčaninu baš treba, pa i zahode na okretištu, ili folklor u Bosni.