Privatne nogometne škole: briga za zaradu ili djecu?

"Ime mi je Davor Šuker, iza mene stoji reputacija najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva i moj kapital. Znam što djetetu treba da bi postalo vrhunski igrač, moja Akademija nije novčanica od milijun dolara, koju želim strpati u džep. Moja ideja je nasmijano dijete, nasmijani i zadovoljni treneri, klinci u vrhunskoj sportskoj opremi i educirana djeca, koja govore svjetske jezike i ophode se gospodski..."



"Ja sam Zdravko Jurčić Miš i moj cilj je napraviti boljeg igrača od Zvonimira Bobana! Iz mojeg kampa će izaći igrači koji će konkurirati za Zlatnu loptu. Prihvaćat ću djecu koju će odbacivati ostali kampovi i od otpadaka ću svake godine uzgojiti najmanje deset prvoligaških igrača. Uostalom, 60 posto američkih proizvoda se reciklira iz otpada! Igrače ću uglavnom crpiti iz Dalmatinske zagore i Hercegovine, treba podići tu sirotinju..."



"Sin sam Ćire Blaževića i od osamnaeste godine maštam o vlastitoj nogometnoj školi. Osam mjeseci sam trenirao u Nantesovu kampu, no otac me uvjerio da nisam  nadaren za velike nogometne uloge. Ali upravo zbog mojega oca dužnost mi je ulagati u nogomet i zato želim sagraditi kamp poput Nantesova. Iako sam vidio i jedan bolji, u Rosariju; u tom argentinskom gradu postoji kamp sa 5000 dječaka..."



Posljednjih mjeseci u Zagrebu su otvorene tri privatne nogometne škole. Jedna upravo niče podno maksimirskog stadiona, na Sveticama, u aranžmanu Zdravka Jurčića, druga će biti otvorena u subotu na Oboju, na stadionu NK Maksimira, a treću je prije nekoliko mjeseci predstavio Davor Šuker na igralištu Chromosa. Ne računamo privatnu školu Zdravka Mamića, jer to nije škola, nego agencija, koja mlade igrače naslanja na renomirane nogometne klubove i kada steknu afirmaciju, prodaje ih u inozemstvo. I dok nogometne akademije regrutiraju djecu i najnadarenije smještaju u internate uz igrališta, Agencija Mamić ih selektira iz provincijskih klubova i posprema u NK Dinamo. Nakon što će se tamo afirmirati, agencija će ih prodati, kao što je prodala Boška Balabana u Aston Villu.



Nogometna škola Miroslava Blaževića juniora okuplja 150 dječaka, a maksimalno će ih moći prihvatiti petsto. Računa se na populaciju od 14. do 21. godine, ali Blaževićeva akademija će se baviti i dopunskom edukacijom profesionalnih nogometaša, što će biti posao šestorice zaposlenih trenera.



- Uzor su mi kampovi u Nici i Nantesu - tvrdi Blažević junior, koji je od grada na Park Maksimir dobio koncesiju na 20 godina. Poslovi još nisu gotovi.



- Do 2004. godine ovdje ćemo sagraditi internat u kojem ćemo nogometno i ljudski educirati najnadarenije klince. Za talentiranu djecu internat će biti besplatan, no tamo će moći trenirati i djeca koja nemaju predispozicije da postanu vrhunski nogometaši. To će se plaćati. U svakom slučaju, djeca koja će se školovati u našoj akademiji neće završiti kao gostioničari ili pijanci...



Najvažnije je da su nogometne akademije prislonjene na nogometne klubove. Tako će Blažević junior svoje talente školovati u NK Maksimiru. Istina, natjecateljski naboj nije pretjerano jak, žele ući u četvrtu ligu i tamo "drilati" klince. Njihov cilj ionako nisu županijske lige, nego europske destinacije, NK Maksimir je samo klub  u kojem će prvi put obuti kopačke. Iako će se MB jr. pohvaliti da ima pionire u rangu Dinamovih,  neke stvari ima i bolje od velikog brata iz susjedstva. Svlačionice su nove i moderne, tereni s umjetnom travom i rasvjetom od 260.000 luksa, samo malo slabijom od Dinamovih reflektora na glavnom terenu, zatim trim staza itd. Umjesto livada i betonskih igrališta, u Blaževićevu kampu nudi se najbolja umjetna trava koja se može nabaviti u Europi (Italgreen) i šestorica trenera, pod ravnanjem prokušanog stručnjaka Celestina Gašparinija.



- Ne očekujem da ću zgrnuti milijune - tvrdi MB jr. - bit ću presretan ako godišnje iz moje škole izađe jedan igrač.  Najzanimljivije pitanje u Blaževićevoj privatnoj školi glasi: hoće li u školi raditi i Miroslav Blažević senior?



- Njegova ruka će uvijek biti nad ovim kampom, on ionako stoji iza svega... Miroslav Blažević mlađi i Zdravko Jurčić Miš zajedno su krenuli u projekt privatne omladinske škole. Međutim, negdje je puklo i partneri su se razišli. U međuvremenu se Miš obogatio i krenuo vlastitim putem. Na Sveticama se upravo finišira i njegov teren koji je, kao i Ćirin sin, dobio od gradonačelnika. Ali Miš je dobio koncesiju na samo deset godina Taj kontroverzni Miš je najveća zagrebačka nogometna enigma. Jedni ga ignoriraju, drugi tvrde da je lažni učitelj, treći ga obožavaju. Čudan lik, nalik pustinjaku, koji u dugom zimskom kaputu, s frtalj kruha u džepu, luta Sveticama poput duha i poučava nogomet. U statusu je između genija i šarlatana. Drzak do iznemoglosti, propovijeda  svoju filozofiju:



- U stanju sam napraviti bolje igrače nego bilo tko u Hrvatskoj ili Italiji. U izobrazbi mladih igrača uvažavam jedino francuske i portugalske trenere. Imam jednog trinaestogodišnjaka koji će biti bolji od Bobana, a takvog je igrača doista teško proizvesti. Zapravo, najteže je 'istesati' Bokšića. Od današnjih hrvatskih igrača u kamp bih uzeo samo Olića i Vranješa, na njih se jedino isplati potrošiti vrijeme. U Dinamu nisu shvatili vrijednost jednog Barukčića ili Stojića, no oni će kod mene postati vrhunski igrači. I još nešto; za razliku od Blaževića i Šukera, moj cilj nije profit - tko spomene novac, reći ću mu: Hajde ti, dijete, kući!



Miš nije zagovornik kampa s puno igrača, a kune se da mu je i profit u drugom planu. Iako njegovi konkurenti tvrde da mjesečno zarađuje najmanje 10.000 njemačkih maraka:



- Većinu treninga ću odraditi sam. Ako i budem angažirao trenere sa strane, radit će se isključivo po mojoj metodologiji. Moja tehnologija u 'pravljenju' igrača je superiorna, napravit ću bolje nogometaše nego svi hrvatski treneri zajedno... Miš nema vlastiti nogometni klub, iako će njegovi puleni svakog tjedna igrati utakmice. Tvrdi da ima tajni recept, kao meštri koji miješaju Vegetu ili gavrilovićku. Toliko je uvjeren u uspjeh svoje metodologije, da će na kraju razgovora izjaviti nešto što svakako zaslužuje zlatnu medalju za drskost:



- Jednom ću biti i prvak Hrvatske!



Čim se Davor Šuker uključio u ovu vrstu biznisa, mnogi su to shvatili kao tvornicu za zgrtanje novca. No, za razliku od spomenutih poduzetnika, Šuker nije od gradonačelnika dobio ni pedalj gradskog zemljišta, nego je kupio devastirani nogometni klub i upravo ga uređuje da se tamo može udobno živjeti i trenirati.  Zaposlio je 15 ljudi, od čega desetak trenera, među kojima ima i stručnjaka od formata. Zlatko Stanković, Branko Karačić i Ivica Duspara su najpoznatiji nogometnoj publici.



- Ne trčim za zaradom od nekoliko stotina tisuća maraka, nisam ni od onih koji roditeljima otimaju novac i trpaju ga u džepove ne plaćajući pritom ni kunu poreza. U mojoj Akademiji trenutačno živi 350 klinaca, a u planu je 500. Podružnice Akademije uskoro će niknuti u Austriji i Njemačkoj, već sam kupio hotele gdje će djeca stanovati. Nogomet nije samo igrač koji zabija gol, nego i mladić koji se uljudno ponaša, zna jezike i služi se Internetom... Davor Šuker je uložio velik kapital u obnovu NK Chromosa. Jednog će dana s centra krenuti i seniorska momčad, koje sada nema. Šuker kaže: - Krenut ćemo iz šeste lige i nadam se da ćemo jednog dana stići do prve. Ali, sve mora biti na zdravim temeljima, svaki trener i zaposlenik mora prvoga dobiti plaću. Inače je stvar bolesna i osuđena na propast. I sve ću sam financirati...



Šuker ne skriva da će se, osim Akademijom, baviti i prodajom igrača. U tom je poslu partner s Dinkom Pokrovcem i taj tandem u Hrvatskoj ima svoje "tajne agente" koji otkrivaju nadarene klince, koje još nisu snimili Dinamovi ili Hajdukovi skauti. - Naša će agencija te klince odvesti do najboljih europskih klubova - podvući će Šuker, koji je u prednosti pred konkurentima jer uz golemi kapital ima i svjetski priznato ime. Miš ima samo agresivnu i sugestivnu retoriku, dok je glavni adut Miroslava Blaževića juniora da će povremeno u toj školi poučavati i Blažević senior. Međutim, u ovom času Ćiro "nacionale" to ne želi...          

Najskuplji su treneri i umjetna trava, a najmanje ostaje djeci

Miroslav Blažević junior tvrdi da je u Park Maksimir dosad uložio 700.000 maraka, dok Zdravko Jurčić kaže da je to jama bez dna, u koju je utukao 800.000 maraka. Šuker nije želio otkriti koliko ga je stajala kupnja NK Chromosa, ali tvrdi da samo na promidžbu Akademije godišnje potroši nekoliko stotina tisuća maraka. Najskuplji su treneri i umjetna trava, bez koje su škole nezamislive. Omladinska škola Dinama još nema takav teren, klinci treniraju na lešu, bez obzira je li kiša ili snijeg. Umjetnu travu nema ni Šukerov kamp. Nakon svega nabrojenog pitanje glasi: jesu li vrhunski nogometni klubovi ugroženi otvaranjem ovakvih škola? Ni slučajno, privatne škole nogometa bi, po logici stvari, trebale podići kvalitetu nogometa u hrvatskoj ligi, iako je neosporno da su škole pokrenute kako bi se na mladim igračima zaradio novac. Jer vlasnici škola, koji su istovremeno i menedžeri, potpisuju s klincima kontrakte prema kojima od svih budućih ugovora vlasnicima pripada 30 posto. A to nije baš fer...