Problem je rasipanje, a ne odljev mozgova

ZAGREB - Velik broj visokoobrazovanih stručnjaka koji posao potraže izvan granica svoje zemlje osuđen je na život u skromnim uvjetima i na poslovima za koje se zahtijeva mala ili nikakva kvalifikacija - jedan je od zaključaka novog istraživanja Svjetske banke o posljedicama ekonomskih migracija u zemlje istočne Europe i srednje Azije.



Fakultetski obrazovani stručnjaci iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, ali i iz zemalja koje su nastale na području bivše Jugoslavije, danas su vrlo često na zapadu zaposleni kao građevinski radnici, vozači kamiona i taksija ili poljoprivrednici.

Riječ je o pojavi koju ne možemo nazivati "odljevom mozgova", nego njihovim rasipanjem, piše u studiji.



Statistike pokazuju da nešto bolje prolaze oni koji su se na emigraciju odlučili prije ili u vrijeme studija i koji su svoje diplome stekli na nekom od međunarodno priznatih sveučilišta. Hrvatska je u toj statistici zastupljena s visokom brojkom od 4600 studenata koji su odlučili više i bolje obrazovanje potražiti u Njemačkoj. Za usporedbu - iz 40-milijunske Poljske tamo se na studij uputilo 7800 maturanata, a iz ogromne Rusije samo 5400.



Istraživanja obrazovanosti i kvalifikacija radno sposobnog stanovništva u Europi i SAD-u pokazala su da je teško danas govoriti o profilu "visokoobrazovanih emigranata", jer istovremeno postoji nekoliko prilično različitih sustava vrijednosti. Autori ističu primjer albanskih emigranata na koje se u SAD-u gleda kao na "poželjne i visokokvalificirane", dok ih u Grčkoj i Italiji ne žele jer su "loši radnici i slabo obrazovani". Riječ je dijelom o predrasudama, ali dijelom i o profilu radnika koji si može priuštiti da u potrazi za poslom putuje do Amerike, a koji su mahom obrazovaniji jer stižu iz bogatijih obitelji.

Suprotno prevladavajućem mišljenju, najmanji problem zemljama u koje dolaze, ali, pokazalo se, i najmanju štetu zemljama iz kojih odlaze, nanose visokokvalificirani znanstvenici. Većinom se smatra da je riječ o "normalnoj razmjeni" koja u konačnici potiče međunarodno kolanje znanstvenih projekata i stručnjaka.



Kao znatno veći problem od emigracije preko granice na istoku Europe navode bijeg znanstvenika iz državnog i javnog u privatni sektor gdje su i nekoliko puta bolje plaćeni. Na taj način bez kvalitetnog kadra ostaju znanstvene institucije i sveučilišta, što kao posljedicu ima slabiju obrazovanost budućih kadrova.