Provjetravanje Rimske kurije

Benediktu XVI. predstoji generalna rekonstrukcija Kardinalskog zbora, kakva se ne pamti posljednjih desetljeća. Pavao VI. isključio je iz prava na izbor pape kardinale starije od 80 godina, a broj kardinalâ izbornikâ, dakle onih koji još nisu navršili 80 godina, fiksirao je na 120.

Kardinalâ izbornikâ je ovoga časa 108 (od ukupno 182 živa). Stoga se očekuje da će Benedikt XVI. sazvati izvanredni konsistorij, vjerojatno o blagdanu svetih Petra i Pavla potkraj lipnja, i imenovati 12 novih kardinala između barem 15 prelata koji računaju na tu čast s obzirom na dužnost koju obnašaju (nekoliko prefekata odnosno predsjednika kurijalnih dikasterija, na primjer Kongregacije za kauze svetih ili Vrhovnog sudišta Apostolske signature, te nekoliko nadbiskupa na tradicionalno kardinalskim katedrama poput Firenze i Palerma). Čak i s njima će izbornički dio Kardinalskog zbora u prosjeku biti veoma star.

Najmlađi među njima je ostrogonski nadbiskup i ugarski primas Péter Erdö, koji će ove godine navršiti 58, a samo jedan još je nešto mlađi od 60: lyonski nadbiskup Philippe Barbarin. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić (61) i vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić (64) pripadaju u grupu desetorice najmlađih.

Sjetimo li se da je Karol Wojtyla postao kardinal sa 43 godine, a papa sa 58, da su prilikom izbora za papu imali: Ivan Pavao I. 65, Pavao VI. 64, Pio XII. 63, Pio XI. 64, Benedikt XV. 59, Pio X. 68, Lav XIII. 67, Pio IX. 54 itd., proizašlo bi da bi svi oni i u trenutku izbora za papu bili među najmlađima ili čak najmlađi u Kardinalskom zboru Benedikta XVI. Čak ni jedine iznimke - Ivan XXIII. (izabran sa 77), a ni sâm Benedikt XVI. (izabran sa 78) - ne bi bili među dvadesetoricom najstarijih.

Među sadašnjim kardinalima izbornicima još 13 bi navršilo 80 do kraja lipnja 2011., sljedećih 8 godinu kasnije, te još 14 do kraja lipnja 2012. To znači da u tri godine Benedikt XIV. može imenovati barem 47 kardinala izbornika, oko dvije petine mogućeg konklava.

Benedikt XVI. morat će voditi računa o još jednoj granici koju je postavio Pavao VI. - da se crkveni dužnosnici moraju odreći dužnosti kad navrše 75 godina.

Tu su granicu već prešli prefekti kongregacija za biskupe kardinal Re, odnosno za redovnike kardinal Rodé, kardinal državni tajnik Bertone, te predsjednik Države Vatikanskog Grada kardinal Lajolo, a od nje je samo 14 mjeseci daleko prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Levada.

Doduše, Ivan Pavao II. je u principu ostavljao kardinale na istaknutim dužnostima još godinu-dvije preko te granice (jer oni su dužni podnijeti ostavku, papa nije dužan ništa, pa ni poštovati zakon koji je sâm donio) - ali time se smjena može odgoditi, ne i spriječiti. Uostalom, govori se da će Giuseppe Bertello, apostolski nuncij u obližnjoj Italiji, uskoro preuzeti ključnu Kongregaciju za biskupe, a s njome i kardinalski biret vjerojatno već u lipnju.

Papi Benediktu XVI. dakle predstoji i kadrovska obnova vrhova Rimske kurije. To je, vjerojatno, i zadnja mogućnost da provede njezinu reformu, koja je glasno najavljivana kad je prije pet godina ustoličen na katedru sv. Petra, ali od koje na kraju nije bilo ništa.

U Vatikanu se ceremonije poštuju u minutu, ali se za reforme kao štoperica rabi kalendar, što i pape spoznaju, prije ili kasnije. Ivan XXIII. obećao je Giuliju Andreottiju neku sitnu intervenciju oko nekih časnih rekavši da će to biti čas posla.

“Svetosti, ne poznate Vi Vatikan”, podrugnuo se cinični Andreotti. Intervencija je provedena, ali godinama kasnije, kada je papa već neko vrijeme bio Pavao VI.

I kardinal Joseph Ratzinger je, u meditacijama uz Križni put u Koloseju za Veliki petak 2005., malo prije konklava u kojemu je izabran za papu, usporedio Crkvu s brodom “koji pušta vodu na sve strane”. U pet godina pontifikata nije poduzeo ništa vidno da se ta Petrova barka rekonstruira (paklinom su je premazali više drugi nego Papa i Kurija - ako se smijemo poigrati riječima).

Ostaje nam vidjeti kako će Benedikt XVI. u sljedeće dvije-tri godine popuniti Kardinalski zbor i koga će postaviti na kurijalne dužnosti, pa zaključiti je li napokon sazreo njegov koncept reforme ili se uzda u sljedećeg papu.