Željko Mavrović je nekoliko puta u našem razgovoru spomenuo kvantnu fiziku, znanost koja u tumačenju stvari i pojava daje prednost raznolikim mogućnostima, promjenama i slučajnostima više nego oduvijek i zauvijek zadanim i nepromjenjivim mehaničkim zakonitostima.
Primijenjena u govoru bivšeg boksačkog šampiona, a danas uspješnog ekofarmera i odnedavno predsjednika Hrvatskog seljačkog saveza, kvantna fizika izgleda ovako.
Imate li ikakvih političkih ambicija i afiniteta?
- Danas nemam.
Jeste li član ijedne stranke?
- Danas nisam.
Hoće li vam ova frizura, ‘irokezica’, zauvijek ostati zaštitni znak?
- Danas je takva.
Takvi su mi odgovori bili jasni signali nebitnih pitanja o stvarima koje su danas ovakve, a sutra mogu biti onakve, a da pritom čovjek s kojim razgovaram ostane u biti isti.
Srećom, takvih odgovora nije bilo previše jer glavni povod razgovoru ionako je bila tema po kojoj “Šaka sa Srednjaka” udara strastveno, precizno i bez milosti, u skladu s čvrstim stavom da GM (genetski modificirane) biljke ne smiju ni priviriti na hrvatska polja te da je riječ o “sjemenu obmane i zla”.
Mavrović mi je razgovor zakazao u osam ujutro, na Prisavlju, nakon što je u “Dobro jutro, Hrvatska” odradio još jedan od brojnih medijskih istupa na tu temu. Padala je kiša, pa smo sjeli u kafić, ja uz kavu, a jednom-sportaš-zauvijek-sportaš uz kakao. Izvaditi iz džepa cigarete nije mi uopće palo na pamet pred tim blagim, a istodobno neumoljivim i prodornim pogledom intenzivno plavih očiju ukopanih u pomalo orlovskom licu.
Krećemo bez okolišanja.
U čemu je bit problema s GMO-om?
- Tema genetski modificiranih organizama već je neko vrijeme aktualna i nadam se da je hrvatskoj javnosti postalo jasno da ulazak GMO-a na naša polja nikome nije u interesu. Postoje znanstvenici koji se žele igrati i ja ih u tome podržavam, ali samo dok to ne čine u našem dvorištu. Problem je u svjetskom lobiju koji gura GMO, a to je doista sjeme obmane i zla i onaj tko ga drži u ruci, igra se silom snažnijom od atomske bombe. Ako GMO zaživi u ozbiljnijem obliku, onaj tko ima pravo na njega doslovce u rukama drži život i smrt jer će moći određivati tko će živjeti, a tko umrijeti na vrlo jednostavan i perfidan način - odlučujući kome će dati, a kome neće dati jesti.
Zar se to već i bez GMO-a ne zbiva u svijetu u kojem su jedni preko svake mjere bogati, dok drugi umiru od gladi?
- Točno, taj zao princip sadržan je već u samoj ideji patentiranja izuma i mogućnosti da se neki pronalazak koji može služiti dobrobiti cijelog čovječanstva jednom njegovu dijelu može uskraćivati. Kada bi se sve bogatstvo, novac, hrana i energija ravnomjerno podijelili na šest milijardi stanovnika Zemlje, svaki od njih bio bi milijunaš u eurima. To pokazuje koliko je čovječanstvo u ovom trenutku nerazumno. Zbog suludog straha da bi im jednoga dana nešto moglo nedostajati, dio ljudi gomila silno bogatstvo koje niti može ponijeti sa sobom u grob, a niti za života ga ne može pretvoriti u toliku količinu osobnog zadovoljstva. To je apsurd i bolest čovječanstva, a mi smo joj sve izloženiji što smo bliže tom ‘naprednijem’ dijelu svijeta, pogotovo Americi. Strah za egzistenciju sve je veći, a kao lijek se nudi pohlepa.
Bez GMO-a progresivno rastuće čovječanstvo neće se moći prehraniti, kažu njegovi zagovornici.
- To je idiotarija. Ljudima se uvijek manipuliralo uz pomoć strahova, a strah od pakla danas je zamijenjen strahom od umiranja i gladi. Na planetu ima sasvim dovoljno prostora za uzgajanje biljaka i životinja potrebnih za prehranu ljudi. Ovih dana puno sam se družio s nekim našim genetičarima. Jedan od njih je Marijan Jošt koji se i sam igrao hibridima. Treba znati da hibridi nisu GMO, jer se radi o miješanju gena unutar iste vrste kako bi se dobile sorte s boljim učinkom u nekom podneblju.
Ali, upravo on mi je rekao kako današnja konvencionalna ili integrirana poljoprivreda s hibridnim sortama ne daje ništa bolje rezultate nego što su svojevremeno davale stare sorte, a pritom smo količinu humusa i hranjivih vrijednosti u tlu potrošili za nekoliko stotina godina unaprijed. Osim toga, čovjek danas mora pojesti dva-tri puta više hrane nego ranije da bi dobio istu količinu kalorija.
A čega se onda, po vašem mišljenju, treba stvarno bojati kad je GMO u pitanju? Je li to nešto poput kloniranja?
- Kloniranje čovjeka još uvijek se radi iz čovječje stanice, pa je to sličnije hibridima nego GMO-u, iako je već i to zadiranje u domenu božanskog i ni u tom smjeru ne vidim neku sreću. Ali, GMO je još korak dalje, to je poput križanja čovjeka i, recimo, muhe, slona ili nosoroga. To je jednostavno prestrašno i užasno.
Kako mislite da će kod nas ta bitka završiti?
- Vjerujem u razboritost i naših političara i ljudi koji će shvatiti da je jedina šansa ovako male i lijepe države da je sačuvamo takvom, da se posvetimo prirodnim procesima, ekološkoj poljoprivredi te proizvodnji i poslovanju u okvirima održivog razvoja. Mislim da je to naša budućnost, time ćemo privući ljude da nam dođu, da podijele s nama našu radost, a samima sebi i djeci osigurat ćemo zdravlje i lijepu budućnost.
Prema nekim ste znanstvenicima u nedavnim medijskim sučeljavanjima bili vrlo grubi...
- Jesam, bio sam jako uzbuđen jer se radi o velikim i bitnim stvarima. Opasnost kod nas još uvijek, hvala Bogu, nije tako ozbiljna i stvarna, pa ljudi misle kako će se boriti jednoga dana kad stvarno postane opasno.
Ali ja tu već sada vidim ogromnu opasnost, poput prijetnje velikog požara koji će jednom, ako bukne, biti nemoguće ugasiti. Poštujem znanost koja se bavi proučavanjem ogromnih potencijala i mogućnosti samog čovjeka koje su ljudi obezvrijedili i zapostavili, kao i onu koja proučava prirodne procese i načine kako ih unaprijediti i pomoći im. A to je puno zahtjevniji i kompleksniji rad nego što su laboratoriji i strojevi u koje se upucavaju milijarde.
Imamo nekoliko prirodnjaka, čak bismo ih mogli nazvati i misticima, koji nude druga rješenja. Jedan od njih bio je Masanobu Fukuoka (1913. - 2008. op. B. P.), japanski mikrobiolog koji se vratio na svoje polje i na tih svojih nekoliko hektara, sijući i žanjući isključivo vlastitim rukama, pokazao da može dobiti veće prinose riže nego komercijalna polja sa svom agronomijom, tehnologijom i umjetnim gnojivima. A kad jedan čovjek na jednom mjestu nešto može, onda to može svaki čovjek na svim mjestima planeta. Stvar je samo u angažmanu.
Lakše je istraživati vani, nego u samom sebi. Vrhunski sport je atomski način življenja i meni je moje tijelo petnaestak godina bilo laboratorij za svakodnevne eksperimente. Sve što pomislim, sve što pojedem i što na bilo koji način energetski unesem u organizam kroz par sati, nakon treninga, osjetim kao osjećaj umora ili snage. Sve moje poslovanje proizlazi iz tog sportskog iskustva, gdje sam zaključke donosio proučavajući sebe i na osnovi toga živio dalje i poučavao druge.
Profesionalni boks s jedne i ekološka poljoprivreda s druge strane čine se najrazličitijim mogućim svjetovima, a vi ste, izgleda, i u jednom i u drugom bili isti.
- Upravo kao vrhunski boksač živio sam makrobiotičku filozofiju. U mom timu je bio makrobiotički kuhar, refleksomaser za tabane, shiatzu maser, psiholog i psihijatar... cijeli tim ljudi koji potpuno drugačije doživljavaju svijet i koji su mene potpuno drugačije vodili. I bio sam najbolji na planetu tamo gdje je konkurencija silna i gdje su ljudi s cijelim timovima spremni uzeti bilo što iz laboratorija samo da bi uspjeli.
Čovjek koji mi je 1998. bio sparing partner upravo zadnja četiri tjedna pred taj moj posljednji meč s Lennoxom Lewisom stalno me ispitivao na čemu sam? Rekao mi je da od deset najboljih boksača na svijetu on osobno njih osam opskrbljuje medikamentima i točno zna što koji uzima. A ja sam mu bio enigma, pogotovo nakon što bih ga pretukao na sparingu iako je bio mnogo teži, viši i snažniji od mene. Cijelo je vrijeme tražio prevaru u mojoj priči i želio saznati što ja uzimam i dugo mu je trebalo da se opusti i da mi povjeruje. Ekopoljoprivreda bila je samo nastavak takvog mog načina mišljenja i rada. I to vrlo logičan.
Otkud vi na čelu Hrvatskog seljačkog saveza?
- Savez je svojedobno osnovala Hrvatska seljačka stranka, dok nije sudjelovala u vlasti, pa je preko njega tražila bitne stvari za seljake, poput otkupnih cijena, poticaja... No, onog trenutka kada je ušla u Vladu i dobila resorno ministarstvo poljoprivrede, HSS-u je Savez postao gotovo višak. Meni je u tom trenutku sinula ideja da bi se preko Saveza seljacima moglo pružiti ono što im najviše nedostaje, a to je informiranost i pravovremeno reagiranje na pojave kako bi se mogli boriti sa svjetskim divovima, baš kao u slučaju GMO-a.
Vidite li se na čelu nekih velikih budućih seljačkih prosvjeda?
- Da, vidim se kako s lopatom u ruci prvi jurišam na zasade GMO-a, ako do toga dođe.
Gdje ste pokupili pristup životu, filozofiju, uvjerenja? Postoji li neka osoba ili neki presudan događaj u životu koji vas je formirao?
- Tražeći iz dana u dan, čovjek stalno dolazi na nova raskrižja. Bilo ih je puno, ali nijedno nije tako značajno i lako opisivo da bi drugim ljudima bio jasan njihov značaj. Mislim da sam jednostavno na tim raskrižjima radio prave izbore, a kada bih i pogriješio, brzo bih se vratio na pravi put. Gledajući gdje sam danas, zadovoljan sam i ponosan na svoju životnu priču.
Ne žalim ni za čim, pa ni za onom sedmom rundom protiv Lewisa. Ja sam zadovoljan čovjek.
• Kada ste u životu uopće prvi put došli u dodir sa selom?
- Zagrebačko sam dijete, dečko sa Srednjaka, ali roditelji su iz Tounja u Lici gdje sam provodio sva ljeta i do osmog razreda čuvao krave, pospremao sijeno i radio sve poslove svojim rukama. Ne mogu reći da sam kao dijete to baš volio, ali čovjek kasnije spozna koliko je ljepote tamo na čistom zraku uz bakin sir, domaći kruh i jednostavne odnose s ljudima. Tamo je i više fizičkog napora, a gradski čovjek zadovoljstvo najviše traži u udobnosti. Ali, sjesti u mekanu fotelju i gledati na televiziji tuđi život meni baš i nije neko zadovoljstvo, a kamoli izazov. Potruditi se oko sebe, biti aktivan u vlastitom životu, to traži angažman, fizički napor koji može biti i bolan i neugodan, ali donosi zadovoljstvo. U središtu vihora, u sredini boksačkog ringa, dok sve oko tebe pršti, udarci ti pljušte po glavi, pluća gore, a ti duboko u sebi osjećaš zadovoljstvo jer znaš da je to tvoja priča!
• Kažete dečko sa Srednjaka, a jeste li i dečko s Knežije?
- Jesam, s tom sam ekipom odrastao, skupa smo boksali, bili na ulici, izlazili van. Nikica Jelavić koji danas slovi kao glavni među dečkima s Knežije čovjek je koji me prvi put odveo u boksačku dvoranu i pomogao mi u mojim prvim boksačkim koracima. Na tome sam mu izuzetno zahvalan.
Branimir Pofuk
Primijenjena u govoru bivšeg boksačkog šampiona, a danas uspješnog ekofarmera i odnedavno predsjednika Hrvatskog seljačkog saveza, kvantna fizika izgleda ovako.
Imate li ikakvih političkih ambicija i afiniteta?
- Danas nemam.
Jeste li član ijedne stranke?
- Danas nisam.
Hoće li vam ova frizura, ‘irokezica’, zauvijek ostati zaštitni znak?
- Danas je takva.
Takvi su mi odgovori bili jasni signali nebitnih pitanja o stvarima koje su danas ovakve, a sutra mogu biti onakve, a da pritom čovjek s kojim razgovaram ostane u biti isti.
Srećom, takvih odgovora nije bilo previše jer glavni povod razgovoru ionako je bila tema po kojoj “Šaka sa Srednjaka” udara strastveno, precizno i bez milosti, u skladu s čvrstim stavom da GM (genetski modificirane) biljke ne smiju ni priviriti na hrvatska polja te da je riječ o “sjemenu obmane i zla”.
Mavrović mi je razgovor zakazao u osam ujutro, na Prisavlju, nakon što je u “Dobro jutro, Hrvatska” odradio još jedan od brojnih medijskih istupa na tu temu. Padala je kiša, pa smo sjeli u kafić, ja uz kavu, a jednom-sportaš-zauvijek-sportaš uz kakao. Izvaditi iz džepa cigarete nije mi uopće palo na pamet pred tim blagim, a istodobno neumoljivim i prodornim pogledom intenzivno plavih očiju ukopanih u pomalo orlovskom licu.
Krećemo bez okolišanja.
U čemu je bit problema s GMO-om?
- Tema genetski modificiranih organizama već je neko vrijeme aktualna i nadam se da je hrvatskoj javnosti postalo jasno da ulazak GMO-a na naša polja nikome nije u interesu. Postoje znanstvenici koji se žele igrati i ja ih u tome podržavam, ali samo dok to ne čine u našem dvorištu. Problem je u svjetskom lobiju koji gura GMO, a to je doista sjeme obmane i zla i onaj tko ga drži u ruci, igra se silom snažnijom od atomske bombe. Ako GMO zaživi u ozbiljnijem obliku, onaj tko ima pravo na njega doslovce u rukama drži život i smrt jer će moći određivati tko će živjeti, a tko umrijeti na vrlo jednostavan i perfidan način - odlučujući kome će dati, a kome neće dati jesti.
Zar se to već i bez GMO-a ne zbiva u svijetu u kojem su jedni preko svake mjere bogati, dok drugi umiru od gladi?
- Točno, taj zao princip sadržan je već u samoj ideji patentiranja izuma i mogućnosti da se neki pronalazak koji može služiti dobrobiti cijelog čovječanstva jednom njegovu dijelu može uskraćivati. Kada bi se sve bogatstvo, novac, hrana i energija ravnomjerno podijelili na šest milijardi stanovnika Zemlje, svaki od njih bio bi milijunaš u eurima. To pokazuje koliko je čovječanstvo u ovom trenutku nerazumno. Zbog suludog straha da bi im jednoga dana nešto moglo nedostajati, dio ljudi gomila silno bogatstvo koje niti može ponijeti sa sobom u grob, a niti za života ga ne može pretvoriti u toliku količinu osobnog zadovoljstva. To je apsurd i bolest čovječanstva, a mi smo joj sve izloženiji što smo bliže tom ‘naprednijem’ dijelu svijeta, pogotovo Americi. Strah za egzistenciju sve je veći, a kao lijek se nudi pohlepa.
Bez GMO-a progresivno rastuće čovječanstvo neće se moći prehraniti, kažu njegovi zagovornici.
- To je idiotarija. Ljudima se uvijek manipuliralo uz pomoć strahova, a strah od pakla danas je zamijenjen strahom od umiranja i gladi. Na planetu ima sasvim dovoljno prostora za uzgajanje biljaka i životinja potrebnih za prehranu ljudi. Ovih dana puno sam se družio s nekim našim genetičarima. Jedan od njih je Marijan Jošt koji se i sam igrao hibridima. Treba znati da hibridi nisu GMO, jer se radi o miješanju gena unutar iste vrste kako bi se dobile sorte s boljim učinkom u nekom podneblju.
Ali, upravo on mi je rekao kako današnja konvencionalna ili integrirana poljoprivreda s hibridnim sortama ne daje ništa bolje rezultate nego što su svojevremeno davale stare sorte, a pritom smo količinu humusa i hranjivih vrijednosti u tlu potrošili za nekoliko stotina godina unaprijed. Osim toga, čovjek danas mora pojesti dva-tri puta više hrane nego ranije da bi dobio istu količinu kalorija.
A čega se onda, po vašem mišljenju, treba stvarno bojati kad je GMO u pitanju? Je li to nešto poput kloniranja?
- Kloniranje čovjeka još uvijek se radi iz čovječje stanice, pa je to sličnije hibridima nego GMO-u, iako je već i to zadiranje u domenu božanskog i ni u tom smjeru ne vidim neku sreću. Ali, GMO je još korak dalje, to je poput križanja čovjeka i, recimo, muhe, slona ili nosoroga. To je jednostavno prestrašno i užasno.
Kako mislite da će kod nas ta bitka završiti?
- Vjerujem u razboritost i naših političara i ljudi koji će shvatiti da je jedina šansa ovako male i lijepe države da je sačuvamo takvom, da se posvetimo prirodnim procesima, ekološkoj poljoprivredi te proizvodnji i poslovanju u okvirima održivog razvoja. Mislim da je to naša budućnost, time ćemo privući ljude da nam dođu, da podijele s nama našu radost, a samima sebi i djeci osigurat ćemo zdravlje i lijepu budućnost.
Prema nekim ste znanstvenicima u nedavnim medijskim sučeljavanjima bili vrlo grubi...
- Jesam, bio sam jako uzbuđen jer se radi o velikim i bitnim stvarima. Opasnost kod nas još uvijek, hvala Bogu, nije tako ozbiljna i stvarna, pa ljudi misle kako će se boriti jednoga dana kad stvarno postane opasno.
Ali ja tu već sada vidim ogromnu opasnost, poput prijetnje velikog požara koji će jednom, ako bukne, biti nemoguće ugasiti. Poštujem znanost koja se bavi proučavanjem ogromnih potencijala i mogućnosti samog čovjeka koje su ljudi obezvrijedili i zapostavili, kao i onu koja proučava prirodne procese i načine kako ih unaprijediti i pomoći im. A to je puno zahtjevniji i kompleksniji rad nego što su laboratoriji i strojevi u koje se upucavaju milijarde.
Imamo nekoliko prirodnjaka, čak bismo ih mogli nazvati i misticima, koji nude druga rješenja. Jedan od njih bio je Masanobu Fukuoka (1913. - 2008. op. B. P.), japanski mikrobiolog koji se vratio na svoje polje i na tih svojih nekoliko hektara, sijući i žanjući isključivo vlastitim rukama, pokazao da može dobiti veće prinose riže nego komercijalna polja sa svom agronomijom, tehnologijom i umjetnim gnojivima. A kad jedan čovjek na jednom mjestu nešto može, onda to može svaki čovjek na svim mjestima planeta. Stvar je samo u angažmanu.
Lakše je istraživati vani, nego u samom sebi. Vrhunski sport je atomski način življenja i meni je moje tijelo petnaestak godina bilo laboratorij za svakodnevne eksperimente. Sve što pomislim, sve što pojedem i što na bilo koji način energetski unesem u organizam kroz par sati, nakon treninga, osjetim kao osjećaj umora ili snage. Sve moje poslovanje proizlazi iz tog sportskog iskustva, gdje sam zaključke donosio proučavajući sebe i na osnovi toga živio dalje i poučavao druge.
Profesionalni boks s jedne i ekološka poljoprivreda s druge strane čine se najrazličitijim mogućim svjetovima, a vi ste, izgleda, i u jednom i u drugom bili isti.
- Upravo kao vrhunski boksač živio sam makrobiotičku filozofiju. U mom timu je bio makrobiotički kuhar, refleksomaser za tabane, shiatzu maser, psiholog i psihijatar... cijeli tim ljudi koji potpuno drugačije doživljavaju svijet i koji su mene potpuno drugačije vodili. I bio sam najbolji na planetu tamo gdje je konkurencija silna i gdje su ljudi s cijelim timovima spremni uzeti bilo što iz laboratorija samo da bi uspjeli.
Čovjek koji mi je 1998. bio sparing partner upravo zadnja četiri tjedna pred taj moj posljednji meč s Lennoxom Lewisom stalno me ispitivao na čemu sam? Rekao mi je da od deset najboljih boksača na svijetu on osobno njih osam opskrbljuje medikamentima i točno zna što koji uzima. A ja sam mu bio enigma, pogotovo nakon što bih ga pretukao na sparingu iako je bio mnogo teži, viši i snažniji od mene. Cijelo je vrijeme tražio prevaru u mojoj priči i želio saznati što ja uzimam i dugo mu je trebalo da se opusti i da mi povjeruje. Ekopoljoprivreda bila je samo nastavak takvog mog načina mišljenja i rada. I to vrlo logičan.
Otkud vi na čelu Hrvatskog seljačkog saveza?
- Savez je svojedobno osnovala Hrvatska seljačka stranka, dok nije sudjelovala u vlasti, pa je preko njega tražila bitne stvari za seljake, poput otkupnih cijena, poticaja... No, onog trenutka kada je ušla u Vladu i dobila resorno ministarstvo poljoprivrede, HSS-u je Savez postao gotovo višak. Meni je u tom trenutku sinula ideja da bi se preko Saveza seljacima moglo pružiti ono što im najviše nedostaje, a to je informiranost i pravovremeno reagiranje na pojave kako bi se mogli boriti sa svjetskim divovima, baš kao u slučaju GMO-a.
Vidite li se na čelu nekih velikih budućih seljačkih prosvjeda?
- Da, vidim se kako s lopatom u ruci prvi jurišam na zasade GMO-a, ako do toga dođe.
Gdje ste pokupili pristup životu, filozofiju, uvjerenja? Postoji li neka osoba ili neki presudan događaj u životu koji vas je formirao?
- Tražeći iz dana u dan, čovjek stalno dolazi na nova raskrižja. Bilo ih je puno, ali nijedno nije tako značajno i lako opisivo da bi drugim ljudima bio jasan njihov značaj. Mislim da sam jednostavno na tim raskrižjima radio prave izbore, a kada bih i pogriješio, brzo bih se vratio na pravi put. Gledajući gdje sam danas, zadovoljan sam i ponosan na svoju životnu priču.
Ne žalim ni za čim, pa ni za onom sedmom rundom protiv Lewisa. Ja sam zadovoljan čovjek.
• Kada ste u životu uopće prvi put došli u dodir sa selom?
- Zagrebačko sam dijete, dečko sa Srednjaka, ali roditelji su iz Tounja u Lici gdje sam provodio sva ljeta i do osmog razreda čuvao krave, pospremao sijeno i radio sve poslove svojim rukama. Ne mogu reći da sam kao dijete to baš volio, ali čovjek kasnije spozna koliko je ljepote tamo na čistom zraku uz bakin sir, domaći kruh i jednostavne odnose s ljudima. Tamo je i više fizičkog napora, a gradski čovjek zadovoljstvo najviše traži u udobnosti. Ali, sjesti u mekanu fotelju i gledati na televiziji tuđi život meni baš i nije neko zadovoljstvo, a kamoli izazov. Potruditi se oko sebe, biti aktivan u vlastitom životu, to traži angažman, fizički napor koji može biti i bolan i neugodan, ali donosi zadovoljstvo. U središtu vihora, u sredini boksačkog ringa, dok sve oko tebe pršti, udarci ti pljušte po glavi, pluća gore, a ti duboko u sebi osjećaš zadovoljstvo jer znaš da je to tvoja priča!
• Kažete dečko sa Srednjaka, a jeste li i dečko s Knežije?
- Jesam, s tom sam ekipom odrastao, skupa smo boksali, bili na ulici, izlazili van. Nikica Jelavić koji danas slovi kao glavni među dečkima s Knežije čovjek je koji me prvi put odveo u boksačku dvoranu i pomogao mi u mojim prvim boksačkim koracima. Na tome sam mu izuzetno zahvalan.
|
Dijete s asfalta, ali svako ljeto čuvao krave
|
Branimir Pofuk
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....