Prvo međunarodno priznanje Hrvatske

Prije 15 godina, 11. prosinca, ukrajinski parlament donio je odluku o priznanju neovisnosti Republike Hrvatske. Bilo je to treće po redu, ali prvo međunarodno priznanje neovisne Hrvatske. Ta gesta Ukrajine bila je posve logična i odgovarala cjelokupnom ozračju raspadanja totalitarnih država. Zapad je imao određenu rezervu prema nekim novoproglašenim zemljama, zato je razumijevanje dolazilo od onih koji su bili u sličnom položaju, težili neovisnosti i sudjelovali u  ubrzavanju raspada režima. U sovjetskoj zoni to su bile zemlje Baltika i Ukrajina, u bivšoj SFRJ - Hrvatska i Slovenija. Upravo te su zemlje bile avangardne u priznavanju neovisnosti, išle su u susret jedan drugoj. Tako se dogodilo i s priznavanjem RH. U hrvatskoj javnosti vole tu temu te se počesto postavlja pitanje: tko nas je prvi priznao? Zapanjujuće, ali većina, ponekad na vrlo visokoj političkoj razini, uglavnom demonstrira neznanje (možda i odsustvo želje?) predočiti točnu sliku. Pa se spominju zemlje koje ipak nisu odgovor na pitanje: tko nas je prvi priznao? Možda bi onda trebalo okrenuti pitanje - imena kojih zemalja bismo željeli vidjeti na vrhu popisa onih koje su nas prve priznale? Uza sve želje,  ne možemo vidjeti Vatikan, Island ili Njemačku prvima, one su ipak bile tek naredne. Prema spomenutoj logici, prve su bile zemlje koje su imale za to razumijevanje.



Reprezentativno izdanje "Hrvatska 1994." (savjet knjige predstavljaju poznata imena) u poglavlju Ostvaren višestoljetni san predočava Međunarodno priznanje Republike Hrvatske. U 1991. redoslijed je sljedeći: 1. Republika Slovenija - 26. lipnja; 2. Republika Litva - 30. srpnja; 3. Ukrajina - 11. prosinca; 4. Republika Letonija - 14. prosinca; 5. Republika Island - 19. prosinca; 6. SR Njemačka - 19. prosinca; 7. Republika Estonija - 31. prosinca. U 1992. godini: 8. Sveta Stolica - 13. siječnja, a zemlje EU - 15. siječnja i tako dalje.



One prve zemlje ostvarile su cilj - članice su NATO i EU. Ukrajina kao i Hrvatska teže prema tome cilju. Ako je Hrvatska njemu bliže, Ukrajina se i nadalje suočava s teškim opterećenjem komunističke prošlosti. Sliku sudara proeuropskih snaga s protivnicima predočava ukrajinski parlament kao i na samom početku proglasa neovisnosti. Upravo tada, čim je na sveukrajinskom referendumu za neovisnost 1. prosinca 1991. bila je pružena potpora Deklaraciji o neovisnosti - uskoro, 11. prosinca, bila je priznata RH. Prema sjećanju tadašnjeg predsjednika Odbora za međunarodnu djelatnost, istaknutog pjesnika Dmytra Pavlyčka, koji je nedavno boravio u Zagrebu, priznanje Hrvatske bilo je među prvim aktima takva sadržaja kojima se parlament bavio.



- Još nismo dobro ni poznavali proceduru priznavanja - sjeća se Pavlyčko, veliki simpatizer Hrvatske i najviše zaslužan za tu odluku. Priznanje Hrvatske bilo je i jedan od prvih takvih činova koje je tada izvršila neovisna Ukrajina. I Hrvatska je jedna od prvih u svijetu priznala Ukrajinu, već 5. prosinca 1991. Tada su patriotski raspoloženi Ukrajinci uspjeli provesti svoju odluku. Međutim, prokomunističke snage počele su se vraćati te se Ukrajina sve više suočavala s preprekama na putu prema Europi.



Danas je ukrajinski parlament svojevrsni poligon sudara prozapadnih i antizapadnih snaga. Ali, uza sve prepreke, nedavno je usvojeno definiranje genocidom ukrajinskog holokausta 1932.-33., kad je u Staljinovim represijama od umjetno izazvane gladi (u europskoj žitnici!) umrlo više od sedam milijuna seljaka, uz masovne represije intelektualaca. Golodomor, kako imenuju u Ukrajini taj holokaust, već su priznali genocidom parlamenti 11 zemalja svijeta. Treba se nadati da će Hrvatski sabor pridružiti tome - kao uzvratni čin za razumijevanje koje je Ukrajina iskazala Hrvatskoj - kao prva zemlja članica UN koja je izrazila solidarnost s hrvatskom neovisnošću.

Autor je predsjednik udruge Hrvatsko-ukrajinska suradnja