Neobičan je osjećaj gledati film “Revolutionary Road” upravo u tjednu kad je hrvatska televizija počela emitirati “Momke s Madisona”, slavljenu i nagrađivanu TV seriju Matthewa Wienera.
Film Sama Mendesa i serija, naime, bave se približno istom epohom i pripovijedaju o vrlo sličnom svijetu. To je američka suburbija kasnih pedesetih, svijet tehnomenadžera koji previše piju i ganjaju sekretarice, a u prevelikim kućama čekaju ih depresivne, osamljene kućanice.
Po romanu R. Yatesa
Podudarnost, dakako, nije slučajna.
Richard Yates - autor romana
“Revolutionary Road” - navodno je bio jedan od glavnih uzora tvorcima “Mad Mena”, baš kao što je bio i omiljeni pisac Kurta Vonneguta i Tennesseja Williamsa. Ipak, umro je ranih devedesetih u priličnoj anonimnosti, a interes za njega pobudio se tek nakon smrti. Pedesete - vrijeme imperijalne, rastrošne Amerike - postalo je zanimljivo upravo sada, kad joj se nazire kraj.
A posljedica tog interesa je i Mendesov “Revolutionary Road”, ekranizacija Yatesova prvog i ključnog romana iz 1961. Junaci pripovijesti su bračni par Wheeler, mladi supružnici s djetetom koji su se upravo uselili u ubavu vilu u Connecticutu.
Kako se odseliti u Pariz
Suprug (
Leonardo DiCaprio) radi kao menadžer prodaje u strojarskoj tvrtki u kojoj mu je radio i otac. Supruga (
Kate Winslet) nerealizirana je glumica koja vene u dosadnom predgrađu.
Gospođa Wheeler izlaz iz prigradske čamotinje vidi u “revolucionarnoj” odluci: da se presele u Pariz, gdje će ona raditi, a on se posvetiti umjetnosti. Njezina supruga ta zamisao isprva privlači, ali ne zadugo.
I koliko god likovi i motivi “Mad Mena” i “Revolutionary Roada” bili slični, Mendesov pristup posve je oprečan onom iz TV serije. Redatelja
“Puta oslobođenja” ne zanima nikakvo rekreiranje prošlosti: njegov film uz neznatne bi se kostimografske preinake mogao događati danas. Dok su u TV seriji političke implikacije društva posve jasne, u Mendesovu filmu one su nevidljive.
Stalno povišeni ton
No, najvažnija razlika je odnos likova prema umjetnom raju u kojem obitavaju: u “Mad Menu” likovi su stoici koji fajterski trpe “jedini mogući svijet”. U “Revolutionary Roadu” oni su ljudi koji se neprestano jadaju, vjeruju da su bolji od života koji žive i ne propuštaju to jedan drugom nabiti na nos.
Ne treba se onda čuditi da je “Put oslobođenja” film stalno povišena tona, niska cikličkih kuhinjskih zavada u kojima se Winslet i DiCaprio jedno drugome unose u lice i uzajamno se grizu.
Režija: Sam Mendes
Uloge: Leonardo DiCaprio, Kate Winslet, Kathy Bates, Michael Shannon
| PUT OSLOBOĐENJA
|
U Mendesovu filmu ništa nije podigrano i sugerirano: sve je izrečeno i podvučeno uz buku i mimiku, kao u nekoj Actor’s Studio verziji Williamsova ili Millerova komada. Pritom je Winslet dostojanstveno rezervirana, dok se DiCaprio koprca u ulozi.
Prije deset godina Sam Mendes je snimio “American Beauty”, film koji je (p)ostao norma poželjnog, umjetničkog “Indiewooda”. Deset godina kasnije, u vrijeme kad je Indiewood konačno postao manira, Mendes se vraća s filmom koji ipak ima okus reprize. “Put oslobođenja” je pristojan, ali ne i vrlo dobar film.
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....