Obiteljska priča Rajićevih u Konjicu traje od 1864., kada je Lukin šukundjed Nikola, zajedno sa ženom pravoslavkom i dvoje djece, Petrom i Ilijom, pobjegao iz Goranaca, mjesta pokraj Mostara, u Dubravice, nepristupačno planinsko selo koje je dvadesetak kilometara udaljeno od Konjica. Utemeljitelj "dinastije" u Dubravicama dobio je još jednoga sina, Šćepu. Pradjed poznatog hrvatskog poduzetnika zvao se Petar Rajić, a djed Luka. Oni su se na više nego škrtoj zemlji bavili stočarstvom i poljoprivredom. Dubravice su, naime, selo u koje se ni danas ne može doći bez jakog terenskog vozila. Ulaz u selo sa sjeverne strane zove se Gornje pišalo, a izlaz na južnu stranu - Donje pišalo. Poduzetnikov djed Luka Rajić, kad se odijelio od braće, sagradio je kuću na brdu Kosa. Kuća je i danas dobro očuvana.
Starinska kuća Rajićevih na brdu Kosa ne bi bila toliko neobična da nema dvoja ulazna vrata, sa sjevera i s juga, poput drugih kuća u vrletima Dubravica. Zašto?
- Pokuca li na kućna vrata, usred gluhe noći, netko nepoželjan, još uvijek se stigne pobjeći na druga vrata. To je za vrijeme Drugog svjetskog rata nekima spasilo glavu - objašnjava nam rođak poznakog poduzetnika, Branko Rajić Kušto.
Na plavoj metalnoj pločici, ukucanoj iznad vrata, piše kućni broj dva, a nekim oštrim predmetom ispod broja u pločici urezano je - Luka Rajić.
Djed poznatog poduzetnika Luka Rajič, zvani Knjaz, i baka Ruža na brdu Kosa izrodili su petero djece, dvije kćeri i tri sina. Ivan Rajić, otac poznatog poduzetnika, rođen je 1930. godine. Zajedno sa ženom Agatom, Ivan Rajić se 1956. preselio u Konjic.
Nakon odlaska iz Hrvatske Rajić je u Švicarskoj kupio trošnu tvornicu čokolade u kojoj je unaprijedio proizvodnju
- Kad su Ivan i Agata, s najstarijim sinom Draganom, došli u Konjic, seljakali su se, bili su podstanari. Ivan se bavio građevinom, u ono vrijeme je, na neki način, bio poduzetnik, gradio je kuće i probijao ceste. I sebi je u Radava potoku, u Konjicu, sagradio lijepu kuću. Kao majstor proslavio se kad je 1966. na cesti prema Boračkom jezeru sagradio most na Bijeloj, koji je i danas u funkciji. Ma, rođak Ivan je nizak rastom, ali je sposoban čovjek, 'klikeri' mu rade vrlo dobro - priča Kuštro.
Osim najstarijeg sina Dragana, koji je rođen u Dubravicama, druga Ivanova i Agatina djeca rođena su u Konjicu. Luka, zvani Goran, rođen je 1964.
Međutim, 1971. Ivan Rajić je prodao kuću u Konjicu i preselio se u Sesvete pokraj Zagreba.
I u Sesvetama su Rajići, nakon preseljenja, jedno vrijeme bili podstanari, ali je radišni Ivan u tada nepopularnom naselju Mala Bosna, u ulici Tita Brezovačkog, sagradio novu obitljsku kuću. Luka Rajić je kao dječak s ocem radio na "baušteli", zatim u ciglani itd. Kao srednjoškolac se, pak, upustio u trgovinu i razne kombinacije. Držao je štandove na tržnicama te prodavao raznu robu, od božićnih drvaca do raznorazne švercane robe iz Njemačke.
Kad sam vidio da ima 17 vrsta kinderjaja, shvatio sam da Luka ima 'kliker' za trgovinu.
Ivan me pitao: Rodijače, kakav si dojam stekao? - Luka je odličan trgovac
Navodno je već 1984., prije nego što je otišao u vojsku, imao 60 tisuća maraka ušteđevine. Poslije odsluženog vojnog roka, zaposlio se kao vozač dostavljač u Dukatu te nastavio trgovati (cementom, automobilima, hladnjacima), zarađujući na inflaciji. Rajićev prvi automobil bio je Fiat Tipo. U današnjoj ulici Bartola Kašića, u Maloj Bosni, mali Luka Rajić je u iznajmljenim prostorima (u kući djeda nogometaša Darija Šimića) otvorio samoposlugu, a nekoliko brojeva dalje, u istoj ulici, iznajmio kafić Palmu.
- Kad sam 1990. došao u Sesvete kod rođaka Ivana, on me zamolio da Luku uvedem u trgovinu, da mu dam savjete. Kad sam vidio da ima 17 vrsta kinderjaja, shvatio sam da Luka ima 'kliker' za trgovinu. Ivan me pitao: Rodijače, kakav si dojam stekao?
- Luka je odličan trgovac, u dućanu drži robu koja samu sebe prodaje - odgovorio sam mu, navodi nam dalje Branko Rajić Kuštro.
Rajić je nakon otvaranja trgovine i kafića vrlo brzo kupio rabljeni Mercedesov tegljač te registrirao poduzeće Ralu, koje je pružalo prijevozničke usluge za druga poduzeće, među kojima je bilo i Voće Jure Klarića.
Potom je počeo uvoziti jeftine sireve iz Čehoslavačke i registrirao poduzeće "Lura". Bivši susjedi Luke Rajića u Maloj Bosni imaju o njemu podijeljena mišljenja. Neki misle da je jako sposoban, pošten, vrijedan i radišan, a drugi da je skromnih sposobnosti i da sve to nije mogao postići bez podrške ondašnje političke garniture. Rajićevi poznanici tvrde da Rajić prvu hladnjaču nije kupio zarađenim nego posuđenim novcem (50 tisuća maraka). Dionice Dukata Rajić je stekao tzv. "torbarenjem", kupujući dionice od malih dioničara, s tim da mu je Fond za privatizaciju 9. prosinca 1993. prodao 46.887 dionica za deset milijuna maraka. Dr. Davorin Hrsto, savjetnik za prehrambenu industriju u Ministarstvu poljoprivrede od 1991. - 1992., tvrdi da su Rajićeve prijevozničke usluge preko poduzeća Ralu bile dostatne za preuzimanje Dukata. Kako?
- Prema zakonu saveznog premijera Markovića iz 1989., usluge su se mogle plaćati i u dionicama poduzeća. Kako je Dukat bio u teškoćama, Rajiću su isplaćivane dionice, tako je to počelo. Rajićevo poduzeće Ralu je 2,5 godina vozilo za Dukat, ali ne za novac nego za dionice. Taj je iskoristio sve zakonske mogućnosti - kaže dr. Hrsto. Kad je pak pripremljena privatizacija Dukata, elaborate o procjeni vrijednosti poduzeća radila je tvrtka Coning.
Rajićeva kupnja znamenite zagrebačke vile bila je svojevremeno predmetom brojnih rasprav
Starinska kuća Rajićevih na brdu Kosa, u selu Dubravice, ne bi bila toliko neobična da nema dvoja ulazna vrata, sa sjevera i s juga, poput drugih kuća u vrletima rodnog kraja
- Elaborate i procjenu Dukata radio je Čačićev Coning. Kad je elaborat došao u Ministarstvo poljoprivrde, na stol ministru Ivanu Tarnaju, sjećam se da je Dukat bio procijenjen na osam milijuna maraka. Budući da Ministarstvo mora dati svoje mišljenje, dvojili smo o ocjeni elaborata. Našli smo kompromisno rješenje i dali otprilike ovakav zaključak: ako su relevantni podaci u elaboratu, nemamo ništa protiv takve procjene. Potom je elaborat proslijeđen u Mnistarstvo trgovine, onda na Vladu RH i, na kraju, u Fond za privatizaciju u kojem se, zapravo, više ništa nije moglo napraviti - prisjeća se profesor Hrsto.
Jedan od Rajićevih susjeda, također poslovan čovjek, koji je pratio uspon svoga susjeda, tvrdi da je za Rajićev uspjeh bila presudna hrabrost.
Jedna od vikend lokacija za koje se pretpostavljalo da su bile samo dio Rajićevih investicija
Mladi i odlučni Luka Rajić je 1990., osim prostora za veliki dućan, u sesvetskoj Maloj Bosni iznajmio i kafić Palma koji je bio dobro posjećen
- Luku Rajića znam kao hrabrog čovjeka, sve je htio prihvatiti, samo da uspije. Kad je uspio, kupujući Dukat, ogradio se od dojučerašnjih prijatelja, napravio je zid oko sebe, okružio se pravnicima, odvjetnicima, nije se lako moglo do njega. Poslije im je pomagao. Nažalost, nakon toga su uslijedile i prijetnje zbog čega je roditelje, majku Agatu i oca Ivana, preselio na Pantovčak. Ivan se nije želio iseliti iz Male Bosne jer je ovdje živio 30 godina, ljudi su ga poznavali i on njih. Na kraju, i sam je zbog prijetnji otišao u Švicarsku. Jesu li te prijetnje repovi iz prošlosti, ne znam. Iako se danas priča da je razvod između Luke i njegove žene fingiran, ja to ne bih rekao. Vidio sam ga nedavno i, kako ga od malih nogu dobro poznajem, na mene je ostavio dojam jako nesretnog čovjeka. Prema njegovu ponašanju, mogao sam zaključiti da ga je razvod pogodio. Znam da mu je žena dugo bila nezadovoljna brakom, zarekla se da će mu se kad-tad osvetiti što je, eto, i učinila. Čujem da mu je uzela velik novac - ispričao je jedan od bivših Rajićevih susjeda.
Stancija Gati, nedaleko od Rovinja postala je predmetom spora oko poljskog puta, ali i nakon rastave Rajićevih
Nakon podstanarstva Rajićev je otac Ivan, koji se bavio građevinskim poslovima, u Radava Potoku, u Konjicu, sagradio obiteljsku kuću
Najveća kontroverza vezana je uz navodnu otmicu Rajićeva sina Borne, ucjene i plaćanje otkupnine, zbog čega je Rajić navodno i otišao iz Hrvatske.
- Goran (kako rođaci u Konjicu zovu Luku Rajića) prije nekoliko godina platio je velik novac, 480 tisuća maraka, otmičarima sina Borne - rekao nam je muškarac jako blizak obitelji Rajić koji je, dakako, želio ostati anoniman. Rajićeva tetka Ruža i bratić Gordan, koji žive pokrtaj Konjica, na sve novinarske upite kratko su odgovorili: "Nemamo komentara!" Ni Rajićev rođak Branko Rajić Kuštro, umirovljeni trgovac, nije želio govoriti o otmici Borne i ucjenama, jer misli da "nije pametno vraga potezati za rep". Radije je pričao o burnoj i zanimljivoj prošlosti Rajićevih.
Luka Rajić nije zaboravio zavičaj. Nakon poslovnog uspjeha, donirao je za bosanskohercegovačke prilike velika sredstva u humanitarne svrhe te za Crkvu. U Bijeloj, mjestu nedaleko od Konjica, donirao je sredstva za obnovu crkve koju su za vrijeme rata oskvrnule muslimanske postrojbe, zatim sredstva za Dom zdravlja u Konjicu, groblje u Čelebićima te gradsko groblje u Konjicu. Fra Petar Drmić, župnik župe Sv. Ivana Krstitelja u Konjicu, jako je zahvalan Rajiću zbog donacija.
- Luka ima pozitivan odnos prema zavičaju, pokazao je da nije zaboravio rodni kraj, nama je osobito pomogao kad smo uređivali groblje koje je bilo u lošem stanju. Njegov jedini uvjet je bio da se ne pojavljuju novinari. Dao je veliku donaciju za bolnicu, što govori o njemu kao velikom čovjeku. Luka smatra da treba pokrenuti projekte koji su ovdje mogući, prije svega planinski i seoski turizam - rekao nam je fra Petar Drmić.
Ivica Radoš
Starinska kuća Rajićevih na brdu Kosa ne bi bila toliko neobična da nema dvoja ulazna vrata, sa sjevera i s juga, poput drugih kuća u vrletima Dubravica. Zašto?
- Pokuca li na kućna vrata, usred gluhe noći, netko nepoželjan, još uvijek se stigne pobjeći na druga vrata. To je za vrijeme Drugog svjetskog rata nekima spasilo glavu - objašnjava nam rođak poznakog poduzetnika, Branko Rajić Kušto.
Na plavoj metalnoj pločici, ukucanoj iznad vrata, piše kućni broj dva, a nekim oštrim predmetom ispod broja u pločici urezano je - Luka Rajić.
Djed poznatog poduzetnika Luka Rajič, zvani Knjaz, i baka Ruža na brdu Kosa izrodili su petero djece, dvije kćeri i tri sina. Ivan Rajić, otac poznatog poduzetnika, rođen je 1930. godine. Zajedno sa ženom Agatom, Ivan Rajić se 1956. preselio u Konjic.
Nakon odlaska iz Hrvatske Rajić je u Švicarskoj kupio trošnu tvornicu čokolade u kojoj je unaprijedio proizvodnju
|
Tvornica čokolade
|
 |
- Kad su Ivan i Agata, s najstarijim sinom Draganom, došli u Konjic, seljakali su se, bili su podstanari. Ivan se bavio građevinom, u ono vrijeme je, na neki način, bio poduzetnik, gradio je kuće i probijao ceste. I sebi je u Radava potoku, u Konjicu, sagradio lijepu kuću. Kao majstor proslavio se kad je 1966. na cesti prema Boračkom jezeru sagradio most na Bijeloj, koji je i danas u funkciji. Ma, rođak Ivan je nizak rastom, ali je sposoban čovjek, 'klikeri' mu rade vrlo dobro - priča Kuštro.
Osim najstarijeg sina Dragana, koji je rođen u Dubravicama, druga Ivanova i Agatina djeca rođena su u Konjicu. Luka, zvani Goran, rođen je 1964.
Međutim, 1971. Ivan Rajić je prodao kuću u Konjicu i preselio se u Sesvete pokraj Zagreba.
I u Sesvetama su Rajići, nakon preseljenja, jedno vrijeme bili podstanari, ali je radišni Ivan u tada nepopularnom naselju Mala Bosna, u ulici Tita Brezovačkog, sagradio novu obitljsku kuću. Luka Rajić je kao dječak s ocem radio na "baušteli", zatim u ciglani itd. Kao srednjoškolac se, pak, upustio u trgovinu i razne kombinacije. Držao je štandove na tržnicama te prodavao raznu robu, od božićnih drvaca do raznorazne švercane robe iz Njemačke.
Kad sam vidio da ima 17 vrsta kinderjaja, shvatio sam da Luka ima 'kliker' za trgovinu.
Ivan me pitao: Rodijače, kakav si dojam stekao? - Luka je odličan trgovac
|
- Kad sam 1990. došao u Sesvete kod rođaka Ivana, on me zamolio da Luku uvedem u trgovinu, da mu dam savjete. Kad sam vidio da ima 17 vrsta kinderjaja, shvatio sam da Luka ima 'kliker' za trgovinu. Ivan me pitao: Rodijače, kakav si dojam stekao?
- Luka je odličan trgovac, u dućanu drži robu koja samu sebe prodaje - odgovorio sam mu, navodi nam dalje Branko Rajić Kuštro.
|
Baka Ruža i djed Luka Rajić Knjaz živjeli su na brdu Kosa u Dubravicama i imali petero djece
|
 |
Rajić je nakon otvaranja trgovine i kafića vrlo brzo kupio rabljeni Mercedesov tegljač te registrirao poduzeće Ralu, koje je pružalo prijevozničke usluge za druga poduzeće, među kojima je bilo i Voće Jure Klarića.
Potom je počeo uvoziti jeftine sireve iz Čehoslavačke i registrirao poduzeće "Lura". Bivši susjedi Luke Rajića u Maloj Bosni imaju o njemu podijeljena mišljenja. Neki misle da je jako sposoban, pošten, vrijedan i radišan, a drugi da je skromnih sposobnosti i da sve to nije mogao postići bez podrške ondašnje političke garniture. Rajićevi poznanici tvrde da Rajić prvu hladnjaču nije kupio zarađenim nego posuđenim novcem (50 tisuća maraka). Dionice Dukata Rajić je stekao tzv. "torbarenjem", kupujući dionice od malih dioničara, s tim da mu je Fond za privatizaciju 9. prosinca 1993. prodao 46.887 dionica za deset milijuna maraka. Dr. Davorin Hrsto, savjetnik za prehrambenu industriju u Ministarstvu poljoprivrede od 1991. - 1992., tvrdi da su Rajićeve prijevozničke usluge preko poduzeća Ralu bile dostatne za preuzimanje Dukata. Kako?
- Prema zakonu saveznog premijera Markovića iz 1989., usluge su se mogle plaćati i u dionicama poduzeća. Kako je Dukat bio u teškoćama, Rajiću su isplaćivane dionice, tako je to počelo. Rajićevo poduzeće Ralu je 2,5 godina vozilo za Dukat, ali ne za novac nego za dionice. Taj je iskoristio sve zakonske mogućnosti - kaže dr. Hrsto. Kad je pak pripremljena privatizacija Dukata, elaborate o procjeni vrijednosti poduzeća radila je tvrtka Coning.
Rajićeva kupnja znamenite zagrebačke vile bila je svojevremeno predmetom brojnih rasprav
| Okrugljak
|
 |
Starinska kuća Rajićevih na brdu Kosa, u selu Dubravice, ne bi bila toliko neobična da nema dvoja ulazna vrata, sa sjevera i s juga, poput drugih kuća u vrletima rodnog kraja
|
Rodna kuća
|
|
- Elaborate i procjenu Dukata radio je Čačićev Coning. Kad je elaborat došao u Ministarstvo poljoprivrde, na stol ministru Ivanu Tarnaju, sjećam se da je Dukat bio procijenjen na osam milijuna maraka. Budući da Ministarstvo mora dati svoje mišljenje, dvojili smo o ocjeni elaborata. Našli smo kompromisno rješenje i dali otprilike ovakav zaključak: ako su relevantni podaci u elaboratu, nemamo ništa protiv takve procjene. Potom je elaborat proslijeđen u Mnistarstvo trgovine, onda na Vladu RH i, na kraju, u Fond za privatizaciju u kojem se, zapravo, više ništa nije moglo napraviti - prisjeća se profesor Hrsto.
Jedan od Rajićevih susjeda, također poslovan čovjek, koji je pratio uspon svoga susjeda, tvrdi da je za Rajićev uspjeh bila presudna hrabrost.
Jedna od vikend lokacija za koje se pretpostavljalo da su bile samo dio Rajićevih investicija
 |
Kurija u Samoboru
|
|
Kafić u Sesvetama
|
 |
- Luku Rajića znam kao hrabrog čovjeka, sve je htio prihvatiti, samo da uspije. Kad je uspio, kupujući Dukat, ogradio se od dojučerašnjih prijatelja, napravio je zid oko sebe, okružio se pravnicima, odvjetnicima, nije se lako moglo do njega. Poslije im je pomagao. Nažalost, nakon toga su uslijedile i prijetnje zbog čega je roditelje, majku Agatu i oca Ivana, preselio na Pantovčak. Ivan se nije želio iseliti iz Male Bosne jer je ovdje živio 30 godina, ljudi su ga poznavali i on njih. Na kraju, i sam je zbog prijetnji otišao u Švicarsku. Jesu li te prijetnje repovi iz prošlosti, ne znam. Iako se danas priča da je razvod između Luke i njegove žene fingiran, ja to ne bih rekao. Vidio sam ga nedavno i, kako ga od malih nogu dobro poznajem, na mene je ostavio dojam jako nesretnog čovjeka. Prema njegovu ponašanju, mogao sam zaključiti da ga je razvod pogodio. Znam da mu je žena dugo bila nezadovoljna brakom, zarekla se da će mu se kad-tad osvetiti što je, eto, i učinila. Čujem da mu je uzela velik novac - ispričao je jedan od bivših Rajićevih susjeda.
Stancija Gati, nedaleko od Rovinja postala je predmetom spora oko poljskog puta, ali i nakon rastave Rajićevih
|
Istra
|
|
|
Kuća u Konjicu
|
Najveća kontroverza vezana je uz navodnu otmicu Rajićeva sina Borne, ucjene i plaćanje otkupnine, zbog čega je Rajić navodno i otišao iz Hrvatske.
- Goran (kako rođaci u Konjicu zovu Luku Rajića) prije nekoliko godina platio je velik novac, 480 tisuća maraka, otmičarima sina Borne - rekao nam je muškarac jako blizak obitelji Rajić koji je, dakako, želio ostati anoniman. Rajićeva tetka Ruža i bratić Gordan, koji žive pokrtaj Konjica, na sve novinarske upite kratko su odgovorili: "Nemamo komentara!" Ni Rajićev rođak Branko Rajić Kuštro, umirovljeni trgovac, nije želio govoriti o otmici Borne i ucjenama, jer misli da "nije pametno vraga potezati za rep". Radije je pričao o burnoj i zanimljivoj prošlosti Rajićevih.
Luka Rajić nije zaboravio zavičaj. Nakon poslovnog uspjeha, donirao je za bosanskohercegovačke prilike velika sredstva u humanitarne svrhe te za Crkvu. U Bijeloj, mjestu nedaleko od Konjica, donirao je sredstva za obnovu crkve koju su za vrijeme rata oskvrnule muslimanske postrojbe, zatim sredstva za Dom zdravlja u Konjicu, groblje u Čelebićima te gradsko groblje u Konjicu. Fra Petar Drmić, župnik župe Sv. Ivana Krstitelja u Konjicu, jako je zahvalan Rajiću zbog donacija.
- Luka ima pozitivan odnos prema zavičaju, pokazao je da nije zaboravio rodni kraj, nama je osobito pomogao kad smo uređivali groblje koje je bilo u lošem stanju. Njegov jedini uvjet je bio da se ne pojavljuju novinari. Dao je veliku donaciju za bolnicu, što govori o njemu kao velikom čovjeku. Luka smatra da treba pokrenuti projekte koji su ovdje mogući, prije svega planinski i seoski turizam - rekao nam je fra Petar Drmić.
|
Donacije crkvi i gradu Konjicu
|
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....