Rododendron, pjenišnik ili sleč (Rhododedron) jest vazdazeleni grm tamnozelenih glatkih, kožnatih listova koji se u svibnju okiti atraktivnim cvjetovima. Boje tih cvjetova u rasponu su od bijele preko ružičaste i crvene do žute, ljubičaste pa čak i plave. Otporan je na hladnoću i u optimalnim uvjetima dugovječan.
Rododendron je tipična šumska biljka koja voli polusjenovita i prozračna mjesta, a da bi se dobro razvio i opstao na istom mjestu, iznimno mu je bitan sastav tla. Ono mora biti bogato humusom, ravnomjerno vlažno i kisele reakcije (pH 5,5 i nižih). Nadalje, rododenron ne podnosi vapno. No, želite li ga posaditi baš u takvo tlo, iskopajte jamu koja je dvostruko šira i dublja od korijenove grude. Jama se prije sadnje napuni vlažnim tresetom ili specijalnim supstratom za rododendrone koji se može nabaviti u vrtnim centrima. Pri sadnji treba voditi računa da ne budu preduboko posađeni.
Rododenron ne smije biti suh, ali ni natopljen vodom, a tlo stalno treba biti vlažno. Ako je ispravno posađen, njegova njega nije komplicirana. Treba ga pognojiti specijalnim gnojivom za rododendrone, a nakon cvatnjeodstraniti ocvale cvjetove kako bi grm štedio snagu te formirao cvjetne pupove za iduću godinu.
Hibridi krupnih cvjetova narastu tijekom 10 godina i do 180 centimetara pa su prikladni kao pojedinačne biljke. Za male vrtove su hibridi Yakushimanum koji ne narastu veliki, bolje podnose sunce od ostalih, obilno cvatu, a i otporni su na neke štetnike. Njihovo mlado lišće ima bjelkaste dlačice koje štite od sunca. Njih valja saditi u manjim skupinama. Patuljaste sorte pripadaju skupini kultivara Rhododendron impeditum, a rastu vrlo sporo (za 10 godina do 60 centimetara). Za sjenovite kamenjare idealni su minijaturni patuljasti kultivari nastali na osnovi vrste Rhododendron forrestii. Njihova sezona cvatnje je kratka, pa ih treba kombinirati s trajnicama koje će uljepšavati nasad kad rododendroni ocvatu.
Zbog svojih prelijepih cvjetova božuri (Paeonia) ubrajaju se među najpopularnije proljetne biljke. Ako ih pravilno posadimo na prikladnom mjestu, ne traže nikakvu posebnu njegu, već iz godine u godinu postaju sve veći i bujnije cvatu. Traže sunčani položaj u zavjetrini te hranjivo, rahlo i ilovasto tlo. Dva su tipa božura: zeljasti Paeonia officinalis) i grmoliki (Paeonia suffruticosa).
Zeljasti ima zelene izdanke koji najesen uvenu da bi u proljeće izniknuli iz korijena. Grmoliki božuri imaju drvenaste izdanke koji na jesen samo odbace lišće. Pri sadnji zeljastih božura jako je važno da ih ne posadimo preduboko jer u tome slučaju neće cvasti. Zadebljalo korijenje treba pokriti s tek nekoliko centimetara zemlje. Božuri najbolje dolaze do izražaja kad su posađeni kao pojedinačne biljke.
Jasna Rudež, dipl.ing.
Rododendron je tipična šumska biljka koja voli polusjenovita i prozračna mjesta, a da bi se dobro razvio i opstao na istom mjestu, iznimno mu je bitan sastav tla. Ono mora biti bogato humusom, ravnomjerno vlažno i kisele reakcije (pH 5,5 i nižih). Nadalje, rododenron ne podnosi vapno. No, želite li ga posaditi baš u takvo tlo, iskopajte jamu koja je dvostruko šira i dublja od korijenove grude. Jama se prije sadnje napuni vlažnim tresetom ili specijalnim supstratom za rododendrone koji se može nabaviti u vrtnim centrima. Pri sadnji treba voditi računa da ne budu preduboko posađeni.
Rododenron ne smije biti suh, ali ni natopljen vodom, a tlo stalno treba biti vlažno. Ako je ispravno posađen, njegova njega nije komplicirana. Treba ga pognojiti specijalnim gnojivom za rododendrone, a nakon cvatnjeodstraniti ocvale cvjetove kako bi grm štedio snagu te formirao cvjetne pupove za iduću godinu.
Hibridi krupnih cvjetova narastu tijekom 10 godina i do 180 centimetara pa su prikladni kao pojedinačne biljke. Za male vrtove su hibridi Yakushimanum koji ne narastu veliki, bolje podnose sunce od ostalih, obilno cvatu, a i otporni su na neke štetnike. Njihovo mlado lišće ima bjelkaste dlačice koje štite od sunca. Njih valja saditi u manjim skupinama. Patuljaste sorte pripadaju skupini kultivara Rhododendron impeditum, a rastu vrlo sporo (za 10 godina do 60 centimetara). Za sjenovite kamenjare idealni su minijaturni patuljasti kultivari nastali na osnovi vrste Rhododendron forrestii. Njihova sezona cvatnje je kratka, pa ih treba kombinirati s trajnicama koje će uljepšavati nasad kad rododendroni ocvatu.
Zbog svojih prelijepih cvjetova božuri (Paeonia) ubrajaju se među najpopularnije proljetne biljke. Ako ih pravilno posadimo na prikladnom mjestu, ne traže nikakvu posebnu njegu, već iz godine u godinu postaju sve veći i bujnije cvatu. Traže sunčani položaj u zavjetrini te hranjivo, rahlo i ilovasto tlo. Dva su tipa božura: zeljasti Paeonia officinalis) i grmoliki (Paeonia suffruticosa).
Zeljasti ima zelene izdanke koji najesen uvenu da bi u proljeće izniknuli iz korijena. Grmoliki božuri imaju drvenaste izdanke koji na jesen samo odbace lišće. Pri sadnji zeljastih božura jako je važno da ih ne posadimo preduboko jer u tome slučaju neće cvasti. Zadebljalo korijenje treba pokriti s tek nekoliko centimetara zemlje. Božuri najbolje dolaze do izražaja kad su posađeni kao pojedinačne biljke.
Jasna Rudež, dipl.ing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....