OŠTRI REZOVI

Reality zemlje s koronom, potresom, vražjim svećenikom i kumicama, koji ni Marvel ne bi smislio

Popuštanje mjera opreza pokazuje da su Hrvati prirodni epidemiolozi koji znaju da virus napada one druge
Vili Beroš, Andrej Plenković, Damir Krstičević
 Marko Todorov / CROPIX
Popuštanje mjera opreza pokazuje da su Hrvati prirodni epidemiolozi koji znaju da virus napada one druge
Popuštanje mjera opreza pokazuje da su Hrvati prirodni epidemiolozi koji znaju da virus napada one druge

Vjerojatno sam zaboravio isključiti WhatsApp. I još netko tko je sve sprčkao pa sam zabunom dobio transkript razgovora. Svašta može taj Andrija, ali još ni sam ne zna.

Andrej: Dobro, je li moguće išta u ovoj zemlji izvesti kako treba?

Vili: Ja sam sve dobro napravio. Rekli smo sačuvati ljude i ja sam ih sačuvao. Opet smo svjetski prvaci po preživljavanju. Više ljudi strada od pada pri branju maslina nego od koronavirusa.

Andrej: Da, i što sada? Nisi im sve morao reći, sada imam zemlju s tri i pol milijuna epidemiologa, infektologa i virusologa koji ništa ne rade nego po cijele dane iznose teorije o tome kako i što s virusom. Nisi li mogao stati na tome da peru ruke?

Vili: Hvala vam na ovom pitanju, ja sam liječnik i ne zezam se sa zdravljem pacijenata. Ja im kažem sve. I, ako smijem primijetiti, otkada smo mi na “ti”?

Marko M.: Vili, nemojte sada da vas podsjećam da ste obojica s istog otoka ponikli.

Vili: Dobro, to smo riješili s onim križem i procesijom. Ali, negdje moramo povući crtu.

Davor: Samo recite, ja ću povući crtu. Povukao sam s imigrantima, čizmom u rebra, povukao sam crtu na granici, između županija i povući ću gdje god treba.

Andrej: Eto, to je ono što trebam, takvog čovjeka!

Davor: Nego, hoću li otvoriti mise?

Andrej: Daj, ne gnjavi. Tko još ide na mise?

Davor: Cijela Sirobuja.

Andrej: Nije sad trenutak za zajebanciju. Ni onaj zakon o mobitelima nije upalio.

Kopal: Nisam ja kriv. To je bio “crni labud”. Ja sam lijepo rekao da to treba povezati s propusnicama, onda bi svi pristali da im se prate mobiteli. Uostalom, sve je na Facebooku, svi se fotkaju i objavljuju fotke.

Andrej: Nije to ideja praćenja, nego ono drugo koje ne smijemo reći.

Kopal: Koje?

Andrej: Sad sam rekao da ne smijemo reći!

Davor: Ako smijem primijetiti, kad ne kažemo sve, onda nas to jako zezne. Mikuliću nismo rekli da ne zatvara i, evo, sad imamo cirkus oko Tekke, onog restorana. Javio se gazda i rekao da neće nabaviti pult od pleksiglasa. Skup mu je.

Andrej: Pa ne mora ga kupiti preko Bandića, Bandić će zaraditi na potresu. Može sam otići do Bauhausa. Ili kupiti u Ikei, sigurno nije tako skupo. Uostalom, je li to takva frka da predaje hranu na visokom stolu? Imaju li kumice na placevima pleksiglas barijere?

Vili: Struka kaže da je visina stola nebitna sve dok jedna osoba barata s novcem, a druga s hranom. To je Capak već objasnio.

Andrej: Dobro, zar to nije moglo proći samo s kaznom, bez zatvaranja?

Davor: Moglo je, ali ne bi puno promijenilo. Vlasnik bi i dalje tvrdio da nije on ništa kriv.

Andrej: Nego tko, HDZ?

Davor: Hm, pa mi smo mu zaposlili ženu.

Andrej: Kome, vlasniku restorana?

Davor: Ne, glavnom inspektoru.

Andrej: Ne mogu se sada baviti time. Skoro dva mjeseca smo u ovom shitu, potrošili smo hrpu love, četrdeset pet milijardi koje nemamo i sada sve ide kvragu. Ovo nije normalno. Ovo je kao neki reality.

Marko M.: Hm, nije loša ideja. Svi će raditi teške drame, introspekcije, a tome treba pristupiti malo zabavnije. Život ne treba uzimati tako ozbiljno. Imamo sve, virus u koji Hrvati ne vjeruju, potres koji Bandić jedini ne vidi, zemlju s propusnicama koje svi imaju, restorane koji smiju dijeliti hranu kako žele, državnu inspekciju koja se zezne na prvom koraku, sindikate čiji predstavnici imaju podijeljene ličnosti koje žive u različitim stoljećima, svećenike koji šuruju s vragom i onog dragog kita u moru. Pa to ni Marvel ne bi smislio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. lipanj 2026 00:27