Reforma

Reforma je preoblikovanje, preobrazba. Hrvatski jezični portal ovako definira sekundarno značenje tog pojma: “izmjena, preinačenje neke strukture radi poboljšanja ili prilagođivanja njezinih funkcija bez razgrađivanja njezinih osnova [agrarna reforma; privredna reforma; ekonomska reforma; reforma školstva]”. Gundulićev stih “Stalna na tom svijetu samo mijena jest” vjerojatno bi u XX-XXI stoljeću bio preveden na standardni idiom zamijenivši riječ “mijena” riječju “reforma”.

Potpisnika ovih redova dočekala je reforma školstva na početku školovanja, privredna reforma kada je počeo raditi, Bolognska reforma kad se latio sveučilišta, te se provlačio između reformi, stabilizacija, normalizacija, austerityja i kriza, baš kao osuđenik kroz špalir šiba, kako u bivšoj Jugoslaviji i sadašnjoj Hrvatskoj, tako i u Italiji (koje sam sreće, ni na Antarktici me ne bi minula).

Svrhu većine reformi pregnantno je izrazio Tomasi di Lampedusa u Gepardu geslom: “Izmijeniti sve da se ne promijeni išta”. Džentlmen iz Reform Cluba, stanoviti Phileas Fogg Esq., kenuo je odatle oko svijeta u 80 dana da bi se vratio taman na istu točku. Doduše, bilo je i reformi koje su ponešto i razdvojile, poput agrarnih, a i nekih religijskih (npr. Lutherova u kršćanstvu, Mendelssohnova u judaizmu).

“Reforma” je u hrvatskome posuđenica, internacionalni latinizam, složenica: “re” (ponovo) i “forma” (oblik), latinska imenica nepoznata podrijetla, po nekima ušla preko etruščanskoga iz grčkoga “morfé” (oblik, izgled,, usp. morfologija, morfem itd.), iz indoevropskog korijena “*merph-” (oblik).